Kardiovaskularna rehabilitacija

Autor: Alex Moroz, MD
Urednik poglavlja: Domagoj Andrić, dr. med.
Prijevod: Domagoj Andrić, dr. med.

(Vidi također: Pregled rehabilitacije)

Rehabilitacija može koristiti nekim pacijentima koji imaju koronarnu srčanu bolest ili srčano zatajivanje ili koji su imali recentni srčani udar, operaciju koronarnog premoštenja; pogotovo ako su prije bolesti bili neovisni u aktivnostima svakodnevnog života. Cilj kardiološke rehabilitacije je pomoći pacijentima održati ili povratiti neovisnost.

Obično rehabilitacija započinje laganom aktivnošću, a napreduje na individualnoj osnovi; često se koristi praćenje EKG-om. Pacijenti s velikim kardiovaskularnim rizikom trebaju vježbati pod nadzorom educiranog osoblja u dobro opremljenoj kardiološkoj rehabilitacijskoj ustanovi.

Kada je to moguće, pacijenti dolaze invalidskim kolicima na fizikalne terapije u bolničku dvoranu. Vježbati se može hodanjem na traci ili vožnjom stacionarnog bicikla. Kada bolesnici ove vježbe dobro podnose, napreduju do vježbe uspinjanja po stepenicama. Ako se tijekom vježbanja pojavi nedostatak zraka, omaglica ili bol u prsištu, vježbu treba odmah prekinuti i evaluirati srčani status. Prije otpusta iz bolnice, bolesnici prolaze evaluaciju, tako da im se nakon otpusta može preporučiti odgovarajući rehabilitacijski program ili program vježbi.

Tjelesna aktivnost se mjeri u metaboličkim ekvivalentima (MET), koji su višekratnici stupnja potrošnje O2 u mirovanju; 1 MET (mirovanje) je oko 3,5 mL/kg/min O2 (vidi tablicu). Većina aktivnosti tijekom rada i života (ne računajući rekreaciju) rijetko nadilazi 6 MET-a. Mala do umjerena aktivnost u kućanskim poslovima je oko 2 do 4 MET-a; teški kućanski poslovi ili rad u dvorištu/vrtu je oko 5 do 6 MET-a.

Za hospitalizirane bolesnike, tjelesna aktivnost treba biti ograničena tako da srčana minutna frekvencija ostane na < 60% maksimalne frekvencije za dob (npr. oko 160 otkucaja /min za osobe u dobi od 60 god.); za bolesnike koji se oporavljaju kod kuće, srčana frekvencija bi trebala ostati na < 70% maksimalne frekvencije.

Za pacijente koji su imali nekomplicirani srčani udar, može se testirati odgovor na vježbe od 2 MET-a, čim je pacijent stabilan. Testiranje s vježbama od 4 do 4 MET-a može se provesti prije otpusta iz bolnice kako bi se planirala fizička aktivnost kod kuće. Pacijenti koji toleriraju vježbe od 5 MET-a u trajanju od 6 minuta mogu sa sigurnošću obavljati aktivnosti manjeg intenziteta (npr. lagani kućanski poslovi) nakon otpusta iz bolnice, pod uvjetom da se dovoljno odmaraju između pojedinih aktivnosti.

Nepotrebna zabrana aktivnosti je pogubna za oporavak. Liječnik i ostali članovi rehabilitacijskog tima trebaju pacijentu objasniti koje aktivnosti može, a koje ne može obavljati i pružiti mu psihološku podršku. Pacijentu se, kada se otpušta iz bolnice, može izraditi detaljni program aktivnosti kod kuće. Većini starijih pacijenata može se preporučiti seksualna aktivnost, ali moraju napraviti pauzu kada je potrebna kako bi izbjegli prenaprezanje. Mladi parovi za vrijeme seksualne aktivnosti troše 5 do 6 MET-a, nije poznato koliko energije troše stariji pojedinci.