• Kaposijev sarkom

• Limfom, Burkittov

• Limfom, imunoblastični

• Limfom SŽS-a, primarni

• Rak grlića maternice, invazivni

Ostale vrste tumora koje se javljaju značajno učestalije ili su težeg tijeka uključuju

• Hodgkinov limfom (osobito miješana celularnost i podtipovi s limfocitnom deplecijom)

• analni karcinom

• maligni tumor testisa

• melanom

• Ostali tumori kože i površinski tumora oka

U djece se kao rijetka komplikacija HIV infekcije javlja lejomiosarkom. Također, stope drugih oblika malignih tumora (npr. pluća, glave i vrata, grlića maternice, jetre) nekoliko su puta veće u HIV-om zaraženih bolesnika nego u općoj populaciji. Ovaj nalaz odražava, barem djelomično, veću izloženost virusima ili toksinima koji uzrokuju tumore: HBV i HCV za karcinom jetre, HPV za cervikalni i analni karcinom, te alkohol i duhan za karcinome pluća, glave i vrata.

(vidi također Human Immunodeficiency Virus (HIV) Infection)

Incidencija ne-Hodgkinovog limfoma je 50 do 200 puta veća u bolesnika zaraženih HIV-om. Većinom se radi o agresivnim, B-staničnim limfomima, histološki slabije diferenciranima (tj. visokog stupnja malignosti). Bolest se često u trenutku postavljanja dijagnoze već proširila izvan limfnih čvorova, primjerica na koštanu srž, probavni sustav, ili druga sijela koja nisu uobičajena kod ne-Hodgkinovih limfoma u HIV negativnih bolesnika, poput SŽS-a i tjelesnih šupljina (npr. pleuru, perikard i peritonej).

Često se kao prva manifestacija bolesti nađe uvećani limfni čvor ili ekstranodalna masa, ili bolest počne općim simptomima (gubitak na tjelesnoj težini, noćno znojenje ili vrućica).

Dijagnoza se postavlja biopsijom i histopatološkim i imunokemijskim metodama analize tumorskih stanica. Kada se u citološkom razmazu periferne krvi nađu abnormalni limfociti ili neočekivana citopenija, postoji mogućnost zahvaćanja i koštane srži, što zahtijeva izvođenje punkcije koštane srži. Za određivanje stupnja proširenosti tumora (engl. staging) potrebno je napraviti i lumbalnu punkciju s analizom CSL-a, te CT ili MR toraksa, abdomena i drugih područja gdje se može očekivati pojava tumora.

Na lošiju prognozu upućuju:

• Broj CD4+ limfocita < 100/μL

• Dob > 35 godina

• Loše opće stanje

• Zahvaćenost koštane srži

• Oportunističke infekcije u prošlosti

• Histološki slabije diferencirani podtipovi tumora

Liječenje ne-Hodgkinovog limfoma provodi se različitim kombinacijama citostatika, primjerice ciklofosfamida, doksorubicina, vinkristina, prednizona i etopozida. Ovi lijekovi kombiniraju se s rituksimabom i.v. i anti-CD20 monoklonskim protutijelom uz dodatak antiretrovirusne terapije, profilaktičkih antibiotika i antifungika, te hematoloških faktora rasta. Liječenje može otežati teška mijelosupresija, osobito ako se istodobno primjenjuju kombinacije i antitumorskih i antiretrovirusnih lijekova koji imaju mijelosupresivni učinak. Radioterapija se primjenjuje za smanjenje velikih tumorskih masa, kao i za kontrolu boli i krvarenja.

Incidencija primarnog limfoma SŽS-a je značajno povećana u HIV-om zaraženih bolesnika s vrlo niskim brojem CD4+ limfocita.

Primarni limfom mozga sastoji se od umjereno do slabo diferenciranih malignih B-limfocita koji potječu iz tkiva SŽS-a. Ovi limfomi ne šire se izvan SŽS-a, no prognoza je loša; medijan preživljenja je <6 mjeseci.

Klinički se očituju glavoboljom, konvulzijama, neurološkim ispadima (npr. parezama kranijalnih živaca), te promjenama mentalnog statusa.

Akutno zbrinjavanje podrazumijeva smanjenje edema mozga kortikosteroidima. Iako se često provode iradijacija mozga i kemoterapija visokim dozama metotreksata (u monoterapiji ili uz druge citostatike ili rituksimab), niti jedan od ovih režima nije detaljno istražen. Opservacijske studije ART-a i jedno kliničko isptivanje rituksimaba ukazuju na poboljšano preživljenje.

U žena zaraženih HIV-om rasprostranjenost humanog papiloma virusa (HPV) je povećana, prisutni su onkogeni podtipovi (tipovi 16, 18, 31, 33, 35, i 39), i incidencija cervikalne intraepitelne displazije (CIN) je do 60 %, međutim unatoč tome nije dokazana povećana učestalost karcinoma vrata maternice. Ipak, činjenica je da je u ovoj skupini žena karcinom vrata invazivniji, teže se liječi i ima veću stopu recidiva nakon provedenog liječenja.

Potvrđeni čimbenici rizika za karcinom vrata maternice u HIV pozitivnih žena uključuju sljedeće:

• Infekcija HPV-om podtipa 16 ili 18

• Broj CD4+ limfocita < 200/μL

• Dob > 34 godine

Liječenje CIN promjene ili karcinoma vrata maternice neovisno je o HIV serostatusu. Preporučuje se češće raditi citološki razmaz po Papanicolaou (tzv. Papa test) kako bi se što ranije otkrila eventualna progresija bolesti. ART može pridonijeti izlječenju infekcije HPV-om, kao i regresiji CIN–a, ali nema jasnog povoljnog učinka na izlječenje karcinoma.

Liječi se kirurškom ekstripacijom, zračenjem i kemoterapijom mitomicinom ili cisplatinom uz 5-fluorouracil.