Autor: Josephine Elia, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: prof. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med. i Luka Komić, dr. med.
Agorafobija je trajni strah od zarobljavanja u situacijama ili mjestima gdje ne postoji lagan način bijega niti pomoći. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječi se ponajviše bihevioralnom terapijom.
(Vidi također Agorafobija u odraslih.)
Tijekom tipične agorafobične situacije (npr. stajanje u redu, sjedenje u sredini dugog reda u učionici), neki ljudi imaju napadaje panike; drugi se jednostavno osjećaju neugodno. Agorafobija je rijetka kod djece, ali se može razviti kod adolescenata, posebno onih koji također imaju napadaje panike.
Agorafobija često ometa funkcioniranje te ako je dovoljno teška, može uzrokovati da osoba postane vezana za kuću.
Dijagnoza
Dijagnosticiranje agorafobije
Da bi se dijagnosticirala agorafobija, pacijenti moraju kroz ≥6 mjeseci stalno osjećati iracionalni strah ili tjeskobu od najmanje dvije slijedeće situacije:
-
Korištenje javnog prijevoza
-
Biti na otvorenom prostoru
-
Biti u zatvorenim prostorima
-
Stajanje u redu ili gužvi
-
Biti sam izvan kuće
Također, strah mora uzrokovati da pacijenti izbjegavaju uznemirujuću situaciju do te mjere da imaju poteškoće s normalnim funkcioniranjem (npr. odlazak u školu, posjeti trgovačkom centru, obavljanje drugih tipičnih aktivnosti).
Agorafobiju moramo razlikovati od sljedećeg:
Liječenje
Liječenje agorafobije
Bihevioralna terapija je osobito korisna kod simptoma agorafobije. Lijekovi se rijetko korisni osim za kontroliranje povezanih napada panike.