Neinfektivni endokarditis (nebakterijski trombotski endokarditis) nastaje stvaranjem sterilnog ugruška uslijed nakupljanja trombocita i fibrina na srčanim zaliscima i okolnom endokardu, a kao reakcija na traumu, cirkulirajuće imune komplekse, vaskulitis i hiperkoagubilna stanja. Simptomi su posljedica sistemske arterijske embolizacije. Dijagnoza se postavlja ehokardiografski te nalazom negativnih hemokultura. Liječi se antikoagulansima.
Endokarditis se obično odnosi na infekcije endokarda (tj, infektivni endokarditis). Termin također može uključivati neinfektivni endokarditis, u kojem se sterilni trombocitni i fibrinski ugrušci formiraju na srčanim zaliscima i na susjednom endokardiju. Neinfektivni endokarditis ponekad dovodi do infektivnog endokarditisa. I jedno i drugo može dovesti do embolizacije i oštećenja funkcije srca.
Dijagnoza neinfektivnog endokarditisa obično se temelji na konstelaciji kliničkih nalaza, a ne na rezultatu jednog testa.
Etiologija
Vegetacije ne nastaju zbog infekcije. Mogu biti klinički neupadljive ili mogu postati sijelo infekcije (dovodeći do infektivnog endokarditisa), mogu pouzročiti embolizaciju ili pogoršavati funkciju zaliska.
Kateteri koji se provlače kroz desnu stranu srca mogu oštetiti trikuspidalne i pulmonalne zaliske, što dovodi do priljepljivanja trombocita i fibrina na mjesto ozljede. Kod bolesti kao što je SLE, cirkulirajući imuni kompleksi mogu dovesti do stvaranja rahlih trombocitno– fibrinskih vegetacija uzduž komisura listića zalistaka (Libman–Sacksova lezija). Ove lezije obično ne uzrokuju značajnu opstrukciju ili insuficijenciju zaliska. Antifosfolipidni sindrom (lupus antikoagulans, recidivirajuće venske tromboze, moždani udar, spontani pobačaji, livedo retikularis) također može dovesti do stvaranja sterilnih endokardnih vegetacija i sistemskih embolusa. U rijetkim slučajevima granulomatoza s poliangitisom dovodi do neinfektivnog endokarditisa.
Marantički endokarditis
U osoba koje pate od kroničnih iscrpljujućih bolesti, diseminirane intravaskularne koagulacije, metastatskih karcinoma koji stvaraju mucin (karcinomi pluća, želuca, gušterače), ili kroničnih infekcija (npr. TBC, pneumonija, osteomijelitis), mogu se razviti velike trombotske vegetacije na zaliscima koje su izvor embolija mozga, bubrega, slezene, mezenterija, ekstremiteta i koronarnih arterija. Ove su vegetacije češće na srčanim zaliscima s kongenitalnim abnormalnostima ili na onima koje je oštetila reumatska groznica.
Simptomi i znakovi
Same vegetacije ne izazivaju simptome. Simptomi su posljedica embolije i ovise o zahvaćenom organu (npr. mozak, bubreg, slezena). Katkad bolesnik ima vrućicu i šum na srcu.
Dijagnoza
Na neinfektivni endokarditis treba posumnjati kad kronični bolesnik dobije simptome koji upućuju na arterijsku embolizaciju. Odmah treba uzeti hemokulture vidi: Identifikacija organizama i učiniti ehokardiografiju. Negativne hemokulture i vegetacije zalistaka (ali ne i atrijski miksom) upućuju na dijagnozu. Pregled embolusa nakon embolektomije može omogućiti postavljanje dijagnoze.
Razlučivanje od infektivnog endokarditisa s negativnim hemokulturama može biti teško, ali je važno. Antikoagulantna terapija je potrebna kod neinfektivnog endokarditisa, dok je kod infektivnog endokarditisa kontraindicirana. Potrebno je napraviti testove za antinuklearna antitijela i antifosfolipidni sindrom.
Prognoza
Prognoza je općenito loša, više zbog ozbiljnosti predisponirajućih stanja koja su dovela do razvoja endokarditisa, nego zbog srčanih lezija.
Liječenje
Liječi se heparinom (nefrakcionirani IV ili niskomolekularni SC) Novi oralni antikoagulansi (NOAK) i varfarin se ne smatraju učinkovitim, iako nisu provedena usporedna ispitivanja u ovom rijetkom stanju. Predisponirajuće poremećaje bi trebalo liječiti kad god je to moguće.