Sideroblastične anemije su raznolika skupina anemija koja je obilježena prisutnošću prstenastih sideroblasta (eritroblasta sa perinuklearnim mitohondijima koji su ispunjeni željezom). Simptomi ovise o stupnju anemije, a od kliničkih znakova najčešće su prisutni žutica i splenomegalija. Dijagnoza se postavlja kompletnom krvnom slikom, brojem retikulocita i brisom periferne krvi, kao i ispitivanjem željeza i koštane srži. Liječenje zahtijeva prekid uzimanja uzročnih tvari i davanje vitaminskih dodataka i eritropoetina.
(Vidi također Pregled smanjene eritropoeze.)
Sideroblastične anemije mogu biti
Stečena sideroblastična anemija je često povezana sa mijelodisplastičnim sindromom(ali može biti uzrokovana lijekovima i toksinima) i prezentira se kao makrocitna anemija.
Nasljedna sideroblastična anemija je uzrokovana jednom od brojnih X-vezanih ili autosomalnih mutacija, te je uobičajeno mikrocitno-hipokromna, sa povišenom serumskom razinom željeza i feritina, te povišenom saturacijom transferina.
Sideroblastične anemije su posljedica poremećaja iskorištavanja željeza, te su obilježene neprikladnom dopremom željeza u koštanu srž za sintezu hema, unatoč prisutnim dovoljnim ili čak povišenim količinama željeza u organizmu. Sideroblastične anemije su ponekad obilježene prisutnošću polikromatofilije (pokazatelj povećanog broja retikulocita) i točkastih eritrocita (siderociti).
I u stečenoj i u nasljednoj sideroblastičnoj anemiji, sinteza hema je poremećena zbog nesposobnosti ugrađivanja željeza u protoporfirin IX, što dovodi do nastanka prstenastih sideroblasta.
Stečena sideroblastična anemija
Najčešće, stečene sideroblastične anemije su dio
Najčešće somatske mutacije u genima uključenim u spajanje RNA SF3B1 (faktor spajanja 3b podjedinica 1), često se javljaju. Stečena sideroblastična anemija
Manje česti uzroci uključuju:
-
Nedostatak vitamina B6 (piridoksin) ili bakra (vjerojatno uzrokovan unosom cinka, koji sprječava apsorpciju bakra u probavnom traktu)
-
Lijekove (npr. kloramfenikol, cikloserin, izoniazid, linezolid, pirazinamid)
-
Toksine (uključujući etanol i olovo)
Javaljaju se smanjeno stvaranje retikulocita, intramedularno odumiranje eritrocita i eritroidna hiperplazija (i displazija) u koštanoj srži. Iako se stvaraju hipokromni eritrociti, ostali eritrociti mogu biti veliki, što rezultira normocitnim ili makrocitnim indeksima eritrocita; ukoliko je tako, varijacije u veličini eritrocita (dimorfizam) uobičajeno uzrokuju veliku širinu distribucije eritrocita (RDW).
Nasljedna sideroblastična anemija
Nasljedni oblici sideroblastične anemije rjeđi su od stečenih oblika i obično se javljaju u dojenčadi ili ranom djetinjstvu. Najčešća nasljedna sideroblastična anemija je X-vezani oblik uzrokovan heterozigotnom nasljednom mutacijom ALAS2, gena uključenog u biosentezu hema. Vitamin B6 (piridoksin) je esencijalni kofaktor enzima kojega kodira ALAS2, tako da bolesnici mogu odgovoriti na nadomještanje piridoksina.
Brojne druge X-vezane, autosomne i mitohondrijske varijante su također identificirane kod mutacija u genima povezanim s sintezom hema ili kod drugih mitohondrijskih enzimska ciklusa. (1).
Eritrociti su uobičajeno mikrocitini i hipokromni, ali ne u svim slučajevima.
Literatura
Dijagnoza
Dijagnostika sideroblastičnih anemija
-
KKS, broj retikulocita i razmaz periferne krvi
-
Pretrage željeza (razina serumskog željeza, serumski feritin i saturacija transferina)
-
Pregled koštane srži
-
Genetsko testiranje z7a sumnju na nasljednu ili stečenu mutaciju
Na sideroblastičnu anemiju treba posumnjati kod bolesnika sa mikrocitnom anemijom uz povišen RDW, pogotovo uz visoku razinu serumskog željeza, feritina i saturacije transferina (vidi Sideropenična anemija).
Razmaz periferne krvi pokazuje dimorfizam eritrocita. Mogu biti prisutni točkasti eritrociti.
Pregled koštane srži je nužan, te pokazuje eritroidnu hiperplaziju. Bojanje željezom pokazuje unutar eritroidnih prekursora patognomonične perinuklerane mitohondirije koji su ispunjeni željezom (prstenasti sideroblasti). Ostale značajke mijelodisplazije, kao što su citopenije i displazija, mogu biti prisutne.
Ring sideroblasti u sideroblastičnoj anemiji
U sideroblastičnoj anemiji ring sideroblasti se mogu vidjeti u koštanoj srži. Ring sideroblasti su eritroidni prekursori čiji su mitohondriji (smješteni oko jezgre) ispunjeni nehemskim željezom.
Uz dozvolu izdavača From Tefferi A, Li C. In Atlas of Clinical Hematology. Edited by JO Armitage. Philadelphia, Current Medicine, 2004.
Ako se radi o sideroblastičnoj anemiji nepoznatog uzroka, treba odrediti razinu olova u serumu.
Liječenje
Liječenje sideroblastične anemije
Uklanjanje toksina i lijekova (pogotovo alkohola), ili nadomještanje minerala/vitamina (bakar ili piridoksin) može dovesti do oporavka.
Nasljedni slučajevi mogu odgovoriti na piridoksin 50 mg per os 3 puta na dan, ali obično je odgovor nepotpun.
Stečeni slučajevi često će reagirati na visoke doze rekombinantnog EPO. Slučajevi koji nisu otporni na suplementaciju EPO-om mogu se liječiti luspaterceptom, koji potiče diferencijaciju prekursora crvenih krvnih zrnaca (1).
Literatura
-
1. Fenaux P, Platzbecker U, Mufti GJ, et al:Luspatercept in patients with lower-risk myelodysplastic syndromes. N Engl J Med 382(2): 140–151, 2020. doi: 10.1056/NEJMoa1908892
Ključne točke
-
Sideroblastična anemija može biti stečena ili nasljedna.
-
Prstenasti sideroblasti u perifernom razmazu su patognomonični.
-
Anemija je uobičajeno mikrocitna u nasljednoj sideroblastičnoj anemiji, a makrocitna u stečenoj sideroblastičnoj anemiji.
-
Razine serumskog željeza, feritina i transferina su uobičajeno povišene.
-
Liječiti osnovnu bolest i razmotriti piridoksin u nasljednim oblicima.