Otrovanje acetaminofenom može izazvati gastroenteritis unutar nekoliko sati i hepatotoksičnost 1 do 3 dana nakon unosa. Težina hepatotoksičnosti nakon pojedinačne akutne prekomjerne doze ovisi o koncentraciji paracetamola u serumu. Liječenje N-acetilcisteinom prevenira ili smanjuje hepatotoksičnost.

Vidi također Osnovni principi Trovanja

Acetaminofen se nalazi u >100 proizvoda koji se prodaju bezreceptno. Među njima su brojni dječji preparati u obliku tekućine, tableta i kapsula te pripravci za liječenje kašlja i prehlade. Lijekovi koji se izdaju na recept takodjer često sadrže acetaminofen. Zbog navedenog je predoziranje paracetamolom učestalo.

Da bi nastalo otrovanje, odrasla osoba mora uzeti ukupno ≥150 mg/kg paracetamola (oko 7,5 g) unutar 24 sata.

IV formulacija acetaminofena koja je dizajnirana za upotrebu u bolnicama te kod bolesnika iznad druge godine zivota, povezana je s nekoliko stotina izvješća predoziranja, uključujući i nekoliko desetaka smrtnih slučajeva, uključujući i djecu. Većina navedenih događaja posljedica su pogreške u doziranju jer se lijek dozira u miligramima ali pakira u mililitrima. Budući da su ta predoziranja ijatrogena, dostupne su pouzdane informacije o vremenu i ukupnoj dozi primjene, Rumack-Matthew nomogram (vidi sliku) se stoga uspješno koristi u predviđanju toksičnosti. Predoziranje <150 mg/kg malo vjerojatno dovodi do toksičnosti. Ipak, definitivno liječenje kod trovanja iv acetaminofenom nije određeno, te se preporuča konzultacija toksikologa ili Centra za kontrolu trovanja.

Umjerena otrovanja mogu proći bez simptoma, a ako su prisutni, uglavnom su zanemarivi unutar prvih 48 sati nakon ingestije. Simptomi se javljaju u 4 stadija vidi tablicu, a uključuju anoreksiju, mučninu, povraćanje i bol u desnom gornjem kvadrantu trbuha. Mogu se javiti i pankreatitis te zatajenje bubrega, obično bez zatajenja jetre. Nakon >5 dana, hepatotoksičnost prolazi ili progredira do multiorganskog zatajenja, koje može biti fatalno.

Vjerojatnost i težina hepatotoksičnosti može se predvidjeti na osnovi količine progutanog paracetamola, ili još točnije, određivanjem njegove koncentracije u serumu. Ako je vrijeme akutne ingestije poznato, Rumack-Matthew nomogram vidi sliku koristi se za procjenu vjerojatnosti hepatotoksičnosti; ako je vrijeme akutne ingestije nepoznato, ne može se koristiti nomogram. Kod pojedinačne prekomjerne doze klasičnim pripravcima acetaminofena ili pripravcima s brzim oslobađanjem acetaminofena (koji se apsorbira 7 do 8 min brže), razine se mjere ≥ 4 sata nakon ingestije i označavaju na nomogramu. Razina ≤150 μg/ml (≤990 μmol/L) i nepostojanje toksičnih simptoma ukazuju na malu vjerojatnost hepatotoksičnosti. Više razine ukazuju na moguću hepatotoksičnost. Kod pojedinačne prekomjerne doze paracetamola u pripravcima s produženim otpuštanjem (koji imaju dvije vršne serumske razine u razmaku oko 4h), razina paracetamola se određuje ≥4 h nakon ingestije i 4h kasnije; ako je ijedna od navedenih razina iznad Rumack-Matthew razine toksičnosti, potrebno je liječenje.

Rumack–Matthewov nomogram za jednokratno akutno otrovanje paracetamolom.

Polulogaritamski grafički prikaz koncentracije paracetamola u plazmi u odnosu na vrijeme. Mjere opreza za korištenje ovog nomograma: Vremenske koordinate predstavljaju vrijeme unosa. Serumska koncentracija izvađena unutar 4 h vjerojatno neće predstavljati vršnu koncentraciju. Grafikon treba koristiti samo kod jednokratnog akutnog unosa. Niža puna crta 25% ispod standardnog nomograma je postavljena radi mogućih pogrešaka kod izvođenja testova za određivanje razine acetaminofeza u plazmi i izračunavanja vremena proteklog od ingestije. Prilagođeno iz Rumack BH, Matthew H: Trovanje i toksičnost acetaminofena. Pediatrics 55(6): 871–876, 1975; distribucija uz dopuštenje Pediatrics. Pediatrics 55 (6): 871-876, 1975; reproducirati uz dopuštenje Pediatrics.

Ako je trovanje sigurno ili vrlo vjerojatno, ili ako je vrijeme uzimanja nejasno ili nepoznato, indicirano je dodatno testiranje. Preporučeni su jetreni testovi, a kod sumnje na teško trovanje i PV. AST i ALT koreliraju sa stadijem trovanja (vidi tablicu). Razina AST >1000 IU/L je vjerojatnije uzrokovana otrovanjem acetaminofenom nego kroničnim hepatitisom ili alkoholnom bolešću jetre. Kod teškog trovanja, mogu biti povišene vrijednosti bilirubina i INR-a.

Slab porast transaminaza (npr. 2 do 3 puta iznad gornje granice normale) može se javiti kod odraslih nakon uzimanja terapijskih doza acetaminofena danima ili tjednima. Ovaj porast je prolazan, obično nestaje ili se smanjuje (čak i kod nastavka korištenja acetaminofena), te je obično klinički asimptomatski, i vjerojatno beznačajan.

Acetaminofen/ cistein proteinski adukti su novi biomarkeri razvijeni i dostupni na tržištu kao pokazatelji acetaminofenom inducirane hepatotoksičnosti. Iako biomarkeri mogu ukazivati na izloženost acetaminofenu, oni ne garantiraju acetaminofenom induciranu hepatotoksičnost.

• Oralni ili IV N-acetilcistein

• Aktivni ugljen

Aktivni ugljen se primjenjuje ukoliko se sumnja da je paracetamol još uvijek u probavnom sustavu.

N–acetilcistein je antidot za otrovanje acetaminofenom. Kao prekursor glutationa, on smanjuje toksičnost acetaminofena povećavajući zalihe glutationa, a moguće i drugim mehanizmima. Pomaže u sprečavanju hepatotoksičnosti inaktiviranjem toksičnog metabolita acetaminofena (NAPQI ) prije ozljede hepatocita. Međutim, nema utjecaja na već učinjeno toksično djelovanje na hepatocite.

N–acetilcistein se kod akutnog otrovanja daje ukoliko se očekuje hepatotoksičnost na osnovi uzete doze ili serumske razine paracetamola. Lijek je najučinkovitiji ukoliko se primjeni unutar 8 sati od unosa acetaminofena. Nakon 24 sata, korist antidota je upitna, ali se ipak preporuča. Ako je stupanj toksičnosti nejasan, N-acetilcistein treba davati dok se ne isključi toksičnost.

N–acetilcistein je jednako učinkovit kada se daje IV ili PO. IV terapija se daje u obliku kontinuirane infuzije. Nakon saturacijske doze od 150 mg/kg, primjenjene tijekom 15 minuta u 200 ml 5% glukoze, slijedi doza održavanja od 50 mg/kg u 500 ml 5% glukoze koja sa daje tijekom 4 sata, a potom 100 mg/kg u 1000 ml 5% glukoze, koja se daje tijekom 16 sati. Kod djece, dozu je potrebno prilagoditi radi smanjenja ukupnog volumena tekućine; preporuča se konzultirati Centar za kontrolu trovanja.

Saturacijska doza peroralnog N–acetilcisteina je 140 mg/kg. Nju prati 17 dodatnih doza od 70mg/kg svako 4 sata. Zbog neugodna okusa daje se u gaziranim pićima ili voćnim sokovima razrijeđen 1:4, ali i takav može izazvati povraćanje. Ako dođe do povraćanja, koriste se antiemetici; ako povraćanje nastupi unutar 1 h od primjenjene doze, doza se ponavlja. Međutim, povraćanje može biti dugotrajno i može ograničiti oralnu primjenu. Alergijske reakcije su neuobičajene, ali su zabilježene kod peroralne i IV primjene.

Liječenje zatajenja jetre je potporno. Bolesnicima s fulminantnim zatajenjem jetre ponekad je potrebna transplantacija jetre.

• Kako je acetaminofen sveprisutan, te u početku asimptomatski , a izlječiv u slučaju predoziranja, razmotrite njegovu toksičnost kod svih potencijalno otrovanih bolesnika.

• Koristite Rumack-Matthew nomogram kada je poznato vrijeme ingestije zbog predviđanja hepatotoksičnosti na temelju serumskih razina acetaminofena.

• Ako je hepatotoksičnost vjerojatna, dajte peroralno ili IV N-acetilcistein.

• Ako je acetaminofen vjerojatno još u GI traktu, primjenite aktivni ugljen,

• Ako je stupanj toksičnosti neizvjestan, započnite s IV ili peroralnim N-acetilcisteinom dok konačne informacije nisu dostupne.

• Ponekad N-acetilcistein

Uloga N-acetilcisteina u liječenju kronične toksičnosti acetaminofena ili kod utvrđene akutne hepatotoksičnosti je nejasna. Teoretski, antidot može imati neke koristi ako se daje > 24 h nakon ingestije, ako je preostali (nemetaboliziran) acetaminofen prisutan. Sljedeći pristup nije dokazano djelotvoran, ali može se koristiti:

• Ako je hepatotoksičnost moguća (AST i ALT razine su normalne, a razina acetaminofena je inicijalno povišena), N-acetilcistein se daje 140 mg / kg PO kao doza saturacije i 70 mg / kg PO svako 4 h unutar prva 24 h. Ako su ponovljene AST i ALT razine (nakon 24 h) normalne, N-acetilcistein se zaustavlja; ako su ponovljene razine visoke, mjere se svakodnevno, a N-acetilcistein se nastavlja sve dok se ne postignu normalne razine,

• Ako je hepatotoksičnost vrlo vjerojatna (posebno kada su početne vrijednosti AST i ALT visoke), daje se puna doza N–acetilcisteina.

Prognostički faktori su slični onima u akutnom trovanju acetaminofenom.