Osteohondrodisplazije označavaju abnormalni rast kosti ili hrskavice, koji dovodi do nepravilnog razvoja koštanog sustava, često do patuljastog rasta s kratkim ekstremitetima. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom, rendgenskom pretragom, u nekim slučajevima i genetičkim testiranjem. Liječi se kirurškim putem.
Osnovni genetski poremećaj je identificiran kod većine osteohondrodisplazija. Mutacije uglavnom izazivaju smetnje u funkcioniranju bjelančevina uključenih u rast i razvoj vezivnog tkiva, kostiju, ili hrskavice (vidi tablicu).
Patuljasti rast predstavlja značajno smanjenje rasta (visina u odrasloj dobi oko 150 cm), često u korelaciji s nesrazmjernim rastom trupa i udova. Najčešći i najpoznatiji oblik patuljastog rasta s kratkim udovima je ahondroplazija, ali također postoje i drugi oblici koji se uvelike razlikuju po genetskoj osnovi, tijeku bolesti i prognozi(vidi tablicu). Patuljasti rast s kratkim udovima koji je smrtonosan (tanatoforična displazija, uzrokovana mutacijom istog gena kao i ahondroplazija) manifestira se ozbiljnim deformacijama prsnog koša, te respiratornom insuficijencijom u novorođenčadi, što rezultira smrću.
Vrste Osteohondrodisplazije
|
Poremećaj
|
Simptomi i znakovi
|
Uobičajeni način nasljeđivanja
|
Neispravan genski proizvod
|
|
* Postoji nekoliko istoimenih oblika (npr. Nievergelt, Langer).
|
|
†Postoji više istoimenih oblika (npr. Jansen, Schmid, McKusick).
|
|
AD = autosomno dominantno; AR = autosomno recesivno; XL =X-vezano.
|
|
Ahondroplazija
|
Glomazno čelo, sedlasti nos, lumbalna lordoza, iskrivljene noge
|
AD
|
Receptor faktora rasta fibroblasta 3 (FGFR)
|
|
Točkasta hondrodisplazija
|
Varijabilne izvanskeletne manifestacije
RTG pokazuje točkaste epifize u djetinjstvu kao posljedica kalcifikacija
|
Pogledaj ispod
|
Pogledaj ispod
|
|
Točkasta hondrodisplazija (rizomelični oblik)
|
Izraženo skraćenje proksimalnog dijela uda
Smrt u djetinjstvu
|
AR
|
Peroksizomalni signalni receptor tipa 2 (PTS2)
|
|
Točkasta hondrodisplazija (Conradi-Hünermannov oblik)
|
Blago, asimetrično skraćenje ekstremiteta
Benigni
|
AD ili X-vezano dominantni
|
Delta(8)-delta(7)-sterol izomeraza emopamil-vezujući protein (EBP)
|
|
Hondroektodermalna displazija (Ellis-van Creveldov [EVC] sindrom)
|
Distalno skraćenje ekstremiteta, postaksijalna polidaktilija, strukturni srčani defekti
|
AR
|
EVC, EVC2
|
|
Dijastrofička displazija
|
Težak patuljasti rast s krutim stoperskim palcem i talipes equinovarumom
|
AR
|
Obitelj nosača otopljene tvari 26 (prenositelj sulfata), član 2 (SLC26A2)
|
|
Hipohondroplazija
|
Simptomi ahondroplazije, ali blaži
|
AD
|
Receptor faktora rasta fibroblasta 3 (FGFR3- ne kod svih pacijenta)
|
|
Mezomelijska displazija* (Langerov tip)
|
Dominantno skraćenje podlaktica i potkoljenica
Normalno lice i kralježnica
|
AR
|
Gen niskog rasta (SHOX), Y-vezani gen niskog rasta (SHOXY)
|
|
Metafizna hondrodisplazija†
|
U nekim oblicima, malapsorpcija, neutropenija, limfopenija
|
AR ili AD
|
Receptor paratiroidnog hormona (PTHR), kolagen tip X (COL10A1)
|
|
Višestruka epifizna displazija
|
Blagi patuljasti rast, normalna kralježnica i lice, ponekad zdepasti prsti, displazija kukova (često kao prvi simptom)
Vrlo heterogena
|
AR ili AD
|
Obitelj nosača otopljene tvari 26 (prenositelj sulfata), član 2 (SLC26A2; AR oblik)
|
|
Pseudoahondroplazija
|
Normalno lice, razni stupnjevi patuljastog rasta i kifoskolioza
Heterogena
|
AD ili AR
|
Bjelančevina oligomernog matriksa hrskavice (COMP)
|
|
Spondiloepifizna displazija
|
Pretežno kifoskolioza
Ponekad prisutna kratkovidnost i ravno lice
Heterogena
|
AD, AR, ili X-vezano recesivno
|
Kolagen tipa II (COL2A1), kompleks praćenja proteinskih čestica, podjedinica 2 (TRAPPC2, poznato i kao SEDL)
|
Dijagnoza
Dijagnoza osteohondrodisplazije
Karakteristične promjene vidljive na RTG snimkama dovoljne su za postavljanje dijagnoze. Potrebno je napraviti RTG snimku cijelog tijela svakog oboljelog novorođenčeta, čaki mrtvorođenčeta, jer je dijagnostička preciznost ključna za predviđanjeprognoze.
U nekim slučajevima moguće je postavljanje prenatalne dijagnoze uz pomoć fetoskopije ili ultrazvuka (npr. kad je skraćenje ekstremiteta jako izraženo).
Standardne laboratorijske pretrage ne pomažu, ali molekularna dijagnostika je od pomoći kod hondrodisplazija sa poznatim molekularnim defektima. Genetičko testiranje provodi se ukoliko dijagnozu nije moguće postaviti temeljem kliničke slike ili je poželjno provesti genetičko savjetovanje.
Liječenje
Liječenje Osteohondrodisplazija
Liječenje hormonom rasta bolesnika sa ahondroplazijom obično nije učinkovito. Međutim, liječenje vosoritidom (analog natriuretskog peptida tipa C) pokazalo je ohrabrujuće preliminarne rezultate (1) u poboljšanju rasta kostiju.
Povećanje visine u odraslih bolesnika može se postići kirurškim produljivanjem udova. Genu varum se može korigirati kirurški. Kodahondroplazije i drugih nesmrtonosnih osteohondrodisplazija, operacija (npr.zamjena kuka) može poboljšati funkciju zgloba.
Hipoplazija odontoidnog nastavka može stvoriti sklonost subluksaciji 1. i 2. vratnog kralješka te pritisku na kralježničnu moždinu. Prije operativnog zahvata nužno je utvrditi status odontoidnog nastavka, i ukoliko je abnormalan, treba pažljivo poduprijeti glavu pacijenta kada je hiperekstendirana za vrijeme endotrahealne intubacije tijekom anestezije.
Budući da je za većinu tipova bolesti poznat način nasljeđivanja kao i mutacija gena, genetičko savjetovanje može biti od utjecaja. Organizacije poput "Little People of America "(www.lpaonline.org) oboljelima pružaju potrebnu pravu potporu i sredstva. Postoje slične organizacije i u drugim zemljama.
Liječenje literatura
-
1. Savarirayan R, Irving M, Bacino CA, et al: C-type natriuretic peptide analogue therapy in children with achondroplasia. N Engl J Med 381(1):25–35, 2019. doi: 10.1056/NEJMoa1813446
Ključne točke
-
Osteohondrodisplazije su nasljedne abnormalnosti rasta i razvoja vezivnog tkiva, kostiju, te hrskavice.
-
Postoji više tipova bolesti, koji se uvelike razlikuju genetskom podlogom, tijekom i prognozom bolesti, ali sve za posljedicu imaju patuljasti rast i često nesrazmjeran rast trupa i udova.
-
Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici i identifikaciji tipičnih promjena na rendgenskim snimkama.
-
Liječenje hormonom rasta je uglavnom neučinkovito.
Više informacija
Naveden je izvor na engleskom jeziku koji bi mogao biti koristan. Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.