Eozinofilija

Autor: Jane Liesveld, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Petar Gaćina, dr. med. i prim. Goran Rinčić, dr. med.
Prijevod: Matea Šekerija, dr. med.

Eozinofilija je definirana kao povišena vrijednost eozinofila u perifernoj krvi iznad > 500/mcL (> 0.5 × 109/L). Uzroci i pridruženi poremećaji su mnogobrojni, ali često su odraz alergijske reakcije ili infekcije parazitima. Eozinofilija može biti reaktivna (sekundarna) ili primarna manifestacija hematološkog poremećaja. Dijagnoza se postavlja selektivnim testiranjem usmjerenim na klinički suspektan uzrok. Liječenje je usmjereno prema uzroku.

Eozinofilija pokazuje osobine imunološkog odgovora: agens kao što je Trichinella spiralis izaziva primarni odgovor s razmjerno niskim razinama Eo, dok reekspozicija uzrokuje povećan ili sekundarni odgovor Eo. Nekoliko spojeva oslobođenih iz mastocita i bazofila induiraju IgE posredovanu proizvodnju eozinofila. Ti spojevi uključuju eozinofilni kemotaktički faktor anafilaksije, leukotrien B4, kompleks komplementa (C5–C6–C7) i histamin (u uskom rasponu koncentracije).

Periferna eozinofilija karakterizira se kao:

  • Blaga: 500 to 1500/mcL (0.5 to 1.5 × 109/L)

  • Srednja: 1500 to 5000/mcL (1.5 to 5 × 109/L)

  • Teška: > 5000/mcL (> 5 × 109/L)

Blaga eozinofilija ne uzrokuje simptome, ali perzistirajuće vrijednosti ≥ 1500/mcL (> 1.5 × 109/L) mogu uzrokovati oštećenje organa. Oštećenje organa tipično nastaje zbog upale tkiva i reakcija citokina i kemokina koji se oslobađaju iz eozinofila kao i imunih stanica koje dospiju u tkiva. Iako svaki organ može biti zahvaćen, eozinofilija najčešće utječe na kožu, pluća, gastrointestinalni i kardiovaskularni trakt ( za manifestacije vidi sliku Abnormalnosti kod pacijenata s hipereozinofilnim sindromom).

Povremeno, bolesnici s izrazito teškom eozinofilijom (npr. apsolutni broj eozinofila > 100,000/mcL [> 100 × 109/L]), najčešće u sklopu eozinofilne leukemije, mogu razviti komplikacije uslijed stvaranja agregata eozinofila koji začepljuju male krivne žile, što dovodi do ishemije tkiva i nastanka mikroinfarkta. Manifestacije obično uključuju one zbog hipoksije mozga ili pluća (npr. encefalopatija, dispneja, zatajenje disanja).

Eozinofilija (periferni razmaz krvi)

Ova slika prikazuje eozinofilne stanice (strelica).

© Springer Science+Business Media

Hipereozinofilni sindrom je stanje koje karakterizira eozinofilija u krvi sa znakovima zahvaćanja organskih sustava ili disfunkcije organa direktno povezane s eozinofilijom u bolesnika koji nemaju parazite, alergijske ili druge uzroke eozinofilije.

Broj eozinofila

Etiologija

Etiologija eozinofilije

Eozinofilija može biti:

Najčešći uzrok eozinofilije u SAD-u su:

  • alergijski ili atopijski poremećaji (obično respiratorni ili dermatološki)

Ostali česti uzroci uključuju:

  • Infekcije (obično parazitske)

  • Određene tumore (hematološki ili solidni, benigni ili maligni)

Gotovo svaka invazija tkiva parazitima može izazvati eozinofiliju, osim protozoa i neinvazivnih metazoa, koji je obično ne uzrokuju.

Od hematoloških tumora, Hodgkinov limfom može izazvati izrazitu eozinofiliju, dok je ona rjeđa kod non-Hodgkinovih limfoma, kronične mijeloične i akutne limfoblastične leukemije.

Sindrom plućnih infiltrata s eozinofilijom predstavlja spektar kliničkih slika obilježen eozinofilijom u periferiji i plućnim eozinofilnim infiltratima, obično je nepoznatog uzroka.

Bolesnici s eozinofilnim reakcijama na lijekove mogu biti bez simptoma ili mogu razviti različite sindrome, uključujući intersticijski nefritis, serumsku bolest, kolestatsku žuticu, hipersenzitivni vaskulitis, i imunoblastičnu limfadenopatiju.

Eozinofilija-mialgija sindrom je rijedak; uzrok je nepoznat. Međutim, u 1989. je ovaj sindrom opisan u više stotina ljudi nakon uzimanja L-triptofana za sedaciju ili psihotropni učinak. Sindrom je vjerojatno bio uzrokovan onečišćenjem pripravka, ne samim L-triptofanom. Simptomi (jaki bolovi u mišićima, tenosinovitis, edem mišića, kožni osip) su trajali tjednima i mjesecima, a opisano je i nekoliko smrtnih slučajeva.

Reakcija na lijekove s eozinofilijom i sustavnim simptomima (DRESS) je rijedak sindrom koji karakterizira groznica, osip, eozinofilija, atipična limfocitoza, limfadenopatija te znakovi i simptomi povezani sa zahvaćanjem organa (obično srce, pluća, slezena, koža, živčani sustav).

Eozinofilni ezofagitis je sve poznatije stanje koje karakteriziraju povraćanje i disfagija. Da bi se postavila dijagnoza, biopsija bi trebala pokazati najmanje 15 eozinofila po polju visoke snage. Liječenje uključuje inhibitore protonske pumpe, budezonid, pokuse eliminacije hrane, a ponekad i dilataciju jednjaka (1).

Važni uzroci sekundarne eozinofilije

Uzrok ili pridruženi poremećaj

Primjeri

Alergijske ili atopijske bolesti

Astma

Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza

Alergijski rinitis

Atopijski dermatitis

Nuspojave lijekova (npr., antibiotici ili NSAR)

Epizodni angioedem s eozinofilijom

Alergija na proteine mlijeka

Profesionalne bolesti pluća

Urtikarija

Kolagenoze, vaskulitisi i granulomatozne bolesti (osobito ako zahvaćaju pluća)

Eozinofilni fascitis

Idiopatski eozinofilni sinovitis

Upalna bolest crijeva

Kimura bolest (angiolimfoidna hiperplazija)

Nodozni poliarteritis

Sindrom nakon infarkta miokarda (Dresslerov sindrom)

Progresivna sistemska skleroza (Sklerodermija)

Reumatoidni artritis

Sarkoidoza

Sjogrenov sindrom

Sistemski eritematozni lupus

Endokrine bolesti

Hipofunkcija nadbubrežnih žlijezda

Imunološke bolest (često s ekcemom)

Urođene imunodeficijencije (npr., manjak IgA, hiper IgE sindrom, Wiskott-Aldrich sindrom)

Bolest presatka protiv primatelja

Mijeloproliferativne bolesti

Akutna ili kronična eozinofilna leukemija

Akutna limfocitna leukemija (određeni podtipovi)

Kronična mijeloična leukemija

Hipereozinofilni sindrom

Neparazitske infekcije

Aspergiloza

Bruceloza

Bolest mačjeg ogreba

Klamidijska upala pluća kod djece

Kokcidioidomikoza (Akutni oblik)

Infektivni limfocitoza

Infektivna mononukleoza

Mikobakterijske bolesti

Šarlah

Parazitske infekcije (osobito tkivno invazivnim metazoima)

Askarioza

Klonorkijaza

Cisticerkoza (Taenia solium)

Ehinokokoza

Fasciolijaza

Filariasis

Infekcija glistom

Paragonimijaza

Pneumocystis jirovecii infekcija

Shistosomijaza

Strongiloidoza

Toksokarijaza

Trihineloza

Trihurijaza

Kožne bolesti

Herpetiformni dermatitis

Exfoliative dermatitis

Pemfigus

Psorijaza

Sindromi plućnih infiltrata s eozinofilijom

Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza

Kronična eozinofilna pneumonija

Eozinofilna granulomatoza s polangitisom

Löfflerov sindrom

Tropska plućna eozinofilija

Tumori

Angioimunoblastični limfom (prethodno poznat kao angioimunoblastična limfadenopatija s disproteinemijom) povezan sa sistemskim simptomima i autoimunom hemolitičkom anemijom

Karcinomi i sarkomi pluća, pankreasa, kolona, cerviksa i ovarija

Hodgkinov limfom

Non-Hodgkinovi limfomi

Ostalo

Ciroza

Obiteljska eozinofilija

Peritonealna dijaliza

Radioterapija

Literatura

  • 1. Muir A, Falk GW: Eosinophilic esophagitis: a review. JAMA 326: 1310–1318, 2021. doi: 10.1001/jama.2021.14920

Evaluacija

Evaluacija eozinofilije

Broj mogućih uzroka i povezanih poremećaja je vrlo velik. Najčešće uzroke (npr. alergijske, zarazne ili maligne bolesti), treba uzeti u obzir prve, ali čak je i njih često teško identificirati, pa je uvijek nužna temeljita anamneza i fizikalni pregled.

Anamneza

Pitanja koja će najvjerojatnije biti od pomoći odnose se na sljedeće:

  • Putovanja (sugerirajući moguću izloženost parazita)

  • Alergije

  • Uzimanje lijekova

  • Korištenje biljnih proizvoda i dodataka prehrani, uključujući L-triptofan

  • Sustavni simptomi (npr. groznica, gubitak težine, mijalgija, artralgija, osip, limfadenopatija)

Prisutnost sustavnih simptoma upućuje da lijekovi i alergijske reakcije vjerojatno nisu uzrok, a indiciraju detaljniju obradu u svrhu isključenja infektivne, neoplastične, bolesti vezivnog tkiva ili druge sistemske bolesti. Drugi važni dijelovi anamneze uključuju pozitivnu obiteljsku anamnezu na hematološke bolesti i kompletan pregled sustava, uključujući plućne, srčane, gastrointestinalne, neurološke i alergijske simtome.

Fizikalni pregled:

Opći fizikalni pregled treba usmjeriti na srce, kožu, te neurološki i plućni sustav. Određeni fizički nalaz može ukazivati na uzroke ili povezane poremećaje. Primjeri uključuju osip (alergijski ili dermatološki poremećaji, vaskulitisi), abnormalan nalaz na plućima (astma, plućne infekcije, ili sindromi plućne infiltracije s eozinofilijom) i generalizirana limfadenopatija ili splenomegalija (mijeloproliferativni poremećaj ili neoplazma).

Testiranje

Eozinofilija se obično prepoznaje kada se KKS radi iz drugih razloga. Additional testing often includes the following (1):

  • testiranje stolice na jajašca parazita

  • ostali testovi za otkrivanje oštećenja organa ili za specifične uzroke temeljem kliničkog nalaza

Općenito ako se na temelju klinčkih nalaza ne sumnja na lijekove ili alergijsku reakciju, potrebno je pregledati 3 uzorka stolice na jajašca i parazite. Međutim negativni nalazi ne isključuju parazitski uzrok (npr, trihinoza zahtjeva biopsiju mišića; toksokarijoza and filarijska infekcija zahtjevaju biopsije drugih tkiva; duodenalni aspirat je potreban za isključenje specifičnih parazita kao što je strongiloidoza).

Na specifične pretrage upućuju anamneza (osobito epidemiološka) i fizikalni pregled, a dolaze u obzir radiogram prsnog koša, analiza mokraće, funkcijski testovi jetre i bubrega te serološke analize na parazitoze odnosno kolagenoze. Ako su kod pacijenta prisutni generalizirana limfadenopatija, splenomegalija ili sustavni simptomi, potrebne su dodatne krvne pretrage. Povećane razine vitamina B12 ili abnormalnosti u perifernom razmazu krvi upućuju na mijeloproliferativnu bolest, kada se obično kao dodatne pretrage rade analiza koštane srži i citogenetika.

Ako rutinske pretrage ne otkriju uzrok, rade se dodatne pretrage u svrhu otkrivanja oštećenja organa. Testiranje uključuje neke od već navedenih testova kao i laktat dehidrogenazu (LDH) i jetrene enzime (potencijalno jetreno oštećenje ili mijeloproliferativna bolest), ehokardiografija, i testiranje plućne funkcije. Kada se sumnja na hipereozinofilni sindrom, potrebne je dodatna dijagnostička evaluacija. Nakon što je specifičan uzrok utvrđen, dodatna ispitivanja mogu biti potrebna.

Literatura

  • 1. Larsen RL, Savage NM: How I investigate eosinophilia. Int J Lab Hematol 41:153–161, 2019. doi: 10.1111/ijlh.12955

Liječenje

Liječenje eozinofilije
  • Ponekad kortikosteroidi

Kortikosteroidna terapija u hipereozinofilnom sindromu opisana je kasnije.

Lijekovi koji kao moguću nuspojavu imaju eozinofiliju se prekidaju. Liječe se utvrđeni uzroci; Astma posredovana eozinofilima ponekad se može liječiti antitijelima protiv IL-5 (npr. mepolizumab, reslizumab) ili s antitijelima protiv receptora za IL-5 kao što je benralizumab (1). Dupilumab, inhibitor IL-4/IL-13, može se koristiti za liječenje kronične eozinofilne pneumonije i alergijske bronhopulmonalne aspergiloze (2).

Ako se ne utvrdi osnovni uzrok, pacijenta treba pratiti zbog mogućih komplikacija. Kratka kura niskih doza kortikosteroida može sniziti broj Eo ako je riječ o sekundarnoj, nemalignoj eozinofiliji (npr. zbog alergije ili parazitoze). Takav je pristup opravdan ako je eozinofilija dugotrajna i progresivna, bez jasnog izlječivog uzroka.

Literatura

  • 1. Pelaia C, Calabrese C, Vatrell A, et al: Benralizumab: from the basic mechanism of action to the potential use in the biological therapy of severe eosinophilic asthma. Biomed Res Int 2018. doi doi.org/10.1155/2018/4839230

  • 2. Eldaabossi SAM, Awad A, Anshasi N: Meprolizumab and dupliumab as a replacement to systemic glucocorticoids for the treatment of chronic eosinophilic pneumonia and allergic bronchopulmonary aspergillus-Case series, Almoosa specialist hospital. Respir Med Case Rep 34:201520, 2021. doi: 10.1016/j.rmcr.2021.101520