Idiopatska intrakranijalna hipertenzija

Autor: Stephen D. Silberstein, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Jelena Košćak Lukač, dr. med.

Idiopatska intrakranijalna hipertenzija uzrokuje povećan intrakranijalni tlak bez strukturalne lezije ili hidrocefalusa, vjerojatno opstrukcijom venske drenaže; likvor je uredan.

(Vidi također Pristup pacijentu s glavoboljom.)

Idiopatska intrakranijalna hipertenzija se obično javlja kod žena reproduktivne dobi. Incidencija je 1/100.000 kod žena normalne težine te 20/100.000 kod adipoznih žena. Intrakranijalni tlak je povišen (> 250 mm H2O); uzrok je nepoznat, ali vjerojatno uključuje opstrukciju cerebralne venske drenaže, mogući uzrok su venski sinusi manji nego što je normalno.

U djece, ovaj poremećaj se ponekad razvija nakon prekida terapije kortikosteroidima ili nakon prestanka uzimanja hormona rasta. Idiopatska intrakranijalna hipertenzija se također može razviti nakon uzimanja tetraciklina ili velikih količina vitamina A.

Simptomi

Svi ili gotovi svi bolesnici imaju svakodnevne ili gotovo svakodnevne generalizirane glavobolje promjenljivog intenziteta, ponekad s mučninom. Također mogu imati prolazne poremećaje vida, dvoslike (zbog disfunkcije 6. moždanog živca) i pulsatilni intrakranijalni tinitus. Gubitak vida počinje periferno pa ga bolesnik ne mora zamijetiti do kasnog stadija bolesti. Najveća opasnost je trajni gubitak vida. Nakon što je vid jednom izgubljen, najčešće se ne vrati, čak i ako se intrakranijalni tlak smanji.

Bilateralni edem optičkog diska je čest; mali broj bolesnika ima jednostrani edem optičkog diska ili ga uopće nema. U nekih bolesnika bez simptoma edem papile optičkog diska je utvrđen tijekom rutinskog oftalmološkog pregleda. Neurološki pregled je uredan osim što se kod nekih pacijenata može ustanoviti djelomična kljenut 6. moždanog živca.

Dijagnoza

  • MR s venografijom

  • Lumbalna punkcija

Ako klinički nalazi sugeriraju da se radi o idiopatskoj intrakranijskoj hipertenziji, provjerite vidno polje i fundus, čak i ako bolesnik nema vidne smetnje.

Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje na temelju neuroradiološkog nalaza (prednost ima MR s venografijom) koji je uredan (osim suženja transverzalnog venskog sinusa) i lumbalnom punkcijom koja pokazuje povišen tlak otvaranja i normalni laboratorijski nalaz likvora.

Neki lijekovi i poremećaji mogu uzrokovati kliničku sliku koja sliči idiopatskoj intrakranijalnoj hipertenziji pa ih treba isključiti pri postavljanju dijagnoze (vidi vidi tablicu).

Liječenje

Idiopatska intrakranijalni hipertenzija povremeno se povlači bez liječenja.

Liječenje idiopatske intrakranijalne hipertenzije usmjereno je na:

  • Smanjenje pritiska

  • Očuvanje vida

  • Ublažavanje simptoma

Inhibitor ugljične anhidraze acetazolamid (250 mg PO 4x/dan) upotrebljava se kao diuretik.

Pretilim bolesnicima preporučuje se da smanje težinu, što može smanjiti intrakranijalni tlak.

Serijske lumbalne punkcije su kontroverzne, ali se ponekad koriste, osobito ako je vid ugrožen, dok čekaju definitivno liječenje.

Bilo koji potencijalni uzrok (poremećaj ili lijekovi) se eliminira ili ispravlja ako je moguće.

Lijekove koji se koriste protiv migrene (Osobito topiramat, koji također inhibira ugljične anhidraze) može smanjiti glavobolju. NSAR se može koristiti po potrebi.

Potrebni su česti oftalmološki pregledi (uključujući kvantitativne preglede vidnog polja), kako bi se pratio odgovor na liječenje; ispitivanje vidne oštrine nije dovoljno osjetljivo kako bi upozorilo na prijeteći gubitak vida.

Ako se vid pogoršava unatoč liječenju, mogu biti indicirani:

  • Fenestracija ovojnice optičkog živca

  • Šant (lumboperitonealni ili ventrikuloperitonealni)

  • Endovaskularni venski stent

Želučana premosnica uz kontinuirano mršavljenje može izliječiti pretile bolesnike koji na drugi način ne mogu izgubiti na težini.

Ključne točke