Idiopatska intrakranijalna hipertenzija

Autor: Stephen D. Silberstein, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Jelena Košćak Lukač, dr. med.

Idiopatska intrakranijalna hipertenzija uzrokuje povećan intrakranijalni tlak bez strukturalne lezije ili hidrocefalusa, vjerojatno opstrukcijom venske drenaže; likvor je uredan.

(Vidi također Pristup pacijentu s glavoboljom.)

Idiopatska intrakranijalna hipertenzija se obično javlja kod žena reproduktivne dobi. Incidencija je 1/100.000 kod žena normalne težine te 20/100.000 kod adipoznih žena. Intrakranijalni tlak (ICP) je povišen (> 250 mm H2O); uzrok je nepoznat, ali vjerojatno uključuje opstrukciju cerebralne venske drenaže, mogući uzrok su venski sinusi manji nego što je normalno.

U djece, ovaj poremećaj se ponekad razvija nakon prekida terapije kortikosteroidima ili nakon prestanka uzimanja hormona rasta. Idiopatska intrakranijalna hipertenzija se također može razviti nakon uzimanja tetraciklina ili velikih količina vitamina A.

Simptomi

Svi ili gotovi svi bolesnici imaju svakodnevne ili gotovo svakodnevne generalizirane glavobolje promjenljivog intenziteta, ponekad s mučninom. Također mogu imati prolazne poremećaje vida, dvoslike (zbog disfunkcije 6. moždanog živca) i pulsatilni intrakranijalni tinitus. Gubitak vida počinje periferno pa ga bolesnik ne mora zamijetiti do kasnog stadija bolesti. Najveća opasnost je trajni gubitak vida. Nakon što je vid jednom izgubljen, najčešće se ne vrati, čak i ako se intrakranijalni tlak smanji.

Bilateralni edem papile je čest; kod rijetkih pacijenata je prisutan unilateralni edem papile ili su bez edema papile. U nekih bolesnika bez simptoma edem papile optičkog diska je utvrđen tijekom rutinskog oftalmološkog pregleda. Neurološkim pregledom može se naći pareza 6. kranijalnog živca dok je ostatak statusa neupadljiv.

Savjeti i zamke

  • Ako klinički nalazi sugeriraju da se radi o idiopatskoj intrakranijskoj hipertenziji, provjerite vidno polje i fundus, čak i ako bolesnik nema vidne smetnje.

Dijagnoza

  • MR s venografijom

  • Lumbalna punkcija

Ako klinički nalazi sugeriraju da se radi o idiopatskoj intrakranijskoj hipertenziji, provjerite vidno polje i fundus, čak i ako bolesnik nema vidne smetnje.

Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje na temelju neuroradiološkog nalaza (prednost ima MR s venografijom) koji je uredan (osim suženja transverzalnog venskog sinusa). Ako nije kontraindicirano, tada se radi lumbalna punkcija te analiza cerebrospinalne tekućine (likvora). Povišeni tlak otvaranja i normalan sastav likvora uoućujue na idiopatsku intrakranijsku hipertenziju

Određeni lijekovi i bolesti mogu uzrokovati kliničku sliku sličnu idiopatskoj intrakranijskoj hipotenziji koaj se tada mora isključiti (vidi tablicu Bolesti povezane s edemom papile koje nalikuju na idioptakus intrakranijsku hipetenziju).

Stanja povezana s papiledemom koja nalikuju idiopatskoj intrakranijalnoj hipertenziji

Stanje

Primjeri

Opstrukcija cerebralne venske drenaže

Tromboza venskih sinusa

Tromboza jugularne vene

Poremećaji

Addisonova bolest

Kronični meningitis

Kronična opstruktivna plućna bolest

Hipoparatiroidizam:

Anemija zbog manjka željeza, ako je izrazito teška

Pretilost (obično u mladih žena)

sindrom policističnih jajnika

Bubrežno zatajenje

Zatajenje desne klijetke s plućnom hipertenzijon

Sleep apnea

Lijekovi

Anabolički steroidi

Prekid uzimanja kortikosteroida nakon dugotrajne uporabe

Hormon rasta u bolesnika s nedostatkom

Nalidiksička kiselina

Nitrofurantoin

Tetraciklin i njegovi derivati

Toksičnost povezana s vitaminom A

Liječenje

Idiopatska intrakranijalni hipertenzija povremeno se povlači bez liječenja.

Liječenje idiopatske intrakranijalne hipertenzije usmjereno je na:

  • Smanjenje pritiska

  • Očuvanje vida

  • Ublažavanje simptoma

Koristi se inhibitor karboanhidraze acetazolamid (250 mg oralno 4 puta dnevno) ili topiramat (koji također inhibira karboanhidrazu) do 200 mg dva puta dnevno. Acetazolamid smanjuje stvaranje cerebrospinalne tekućine. Topiramat može pomoći pacijentima da izgube težinu, snize intrakranijalni tlak i mogu ublažiti glavobolju.

Lijekovi koji se koriste u liječenju migrene mogu smanjiti glavobolju. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR) se također mogu koristiti ako je to nužno.

Pretilim bolesnicima preporučuje se da smanje težinu, što može smanjiti intrakranijalni tlak.

Serijske lumbalne punkcije su kontroverzne, ali se ponekad koriste, osobito ako je vid ugrožen, dok čekaju definitivno liječenje. (Definitivno liječenje uključuje fenestraciju ovojnice vidnog živca, šant ili endovaskularni venski stent).

Bilo koji potencijalni uzrok (poremećaj ili lijekovi) se eliminira ili ispravlja ako je moguće.

Potrebni su česti oftalmološki pregledi (uključujući kvantitativne preglede vidnog polja), kako bi se pratio odgovor na liječenje; ispitivanje vidne oštrine nije dovoljno osjetljivo kako bi upozorilo na prijeteći gubitak vida.

Ako se vid pogoršava unatoč liječenju, mogu biti indicirani:

  • Fenestracija ovojnice optičkog živca

  • Šant (lumboperitonealni ili ventrikuloperitonealni)

  • Endovaskularni venski stent

Želučana premosnica uz kontinuirano mršavljenje može izliječiti pretile bolesnike koji na drugi način ne mogu izgubiti na težini.

Ključne točke
Politika privatnosti