Shizoafektivni poremećaj

Autor: Carol Tamminga, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Ćulum Marin, dr. med.

Shizoafektivni poremećaj je obilježen psihozom, drugim simptomima shizofrenije i značajnim poremećajem raspoloženja. Od shizofrenije se razlikuje po pojavi ≥ 1 epizode depresije ili manije tokom života.

Psihoza se odnosi na simptome kao što su sumanutosti, halucinacije, neuređen tok misli i govora te bizarno i neprikladno ponašanje (uključujući katatoniju) koji ukazuju na to kako pacijent ne testira realitet.

Shizoafektivni poremećaj dolazi u obzir kada psihotični bolesnik također pokazuje simptome poremećaja raspoloženja. Dijagnoza se postavlja kada je značajni poremećaj raspoloženja (depresivni ili manični) prisutan više od polovice vremena trajanja bolesti, a paralelno s ≥ 2 simptoma shizofrenije (sumanutosti, halucinacije, neorganizirani tok misli, neorganizirano ili katatonično ponašanje, negativni simptomi).

Differentiating schizoaffective disorder from schizophrenia and mood disorders may require longitudinal assessment of symptoms and symptom progression.

Liječenje

Liječenje Shizoafektivnog poremećaja
  • Često se kombiniraju lijekovi, psihoterapija i podrška u zajednici.

Budući da shizoafektivni poremećaj često dovodi do dugotrajne onesposobljenosti, obično je potrebno opsežno liječenje (uključujući lijekove, psihoterapiju i potporu u zajednici).

Za liječenje maničnog tipa, 2. generacija antipsihotika je često dovoljna, a ako ne, dodavanje litija, karbamazepina ili valproata može pomoći.

Za liječenje depresivnog tipa prvo se daju atipsihotici 2. generacije. Zatim, nakon što su se pozitivni psihotični simptomi stabilizirali, a ukoliko je potrebno liječenje depresivnih simptoma, uvodi se antidepresivna terapija; poglavito selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS) zbog svog sigurnosnog profila.

(Vidi također Uvod u shizofreniju i povezane poremećaje.)