Peroralna rehidracija u usporedbi s IV rehidracijom je učinkovita, bezopasna, prikladna i jeftina. Američka pedijatrijska akademija i SZO preporučuju peroralnu rehidraciju u djece s blagom do umjerenom dehidracijom koja prihvaćaju tekućinu na usta osim ako obilno ne povraćaju ili imaju osnovnu bolest zbog koje ne mogu uzimati peroralno tekućinu (npr. kirurški akutni abdomen, crijevna opstrukcija).

(Vidi također Dehidracija u djece.)

• Složene ugljikohidrate ili 2% glukozu

• 50 do 90 mEq/L natrija

Sportski napici, gazirana pića, sokovi i slična pića ne zadovoljavaju ova mjerila i ne bi ih trebalo primjenjivati. Ona obično sadrže premalo natrija i previše ugljikohidrata da bi se mogao iskoristiti istovremeni transport Na i glukoze te osmotski učinak viška ugljikohidrata može uzrokovati dodatni gubitak tekućine. Kotransport Na/glukoze u crijevima je optimiziran omjerom natrij:glukoza od 1:1.

Otopina za oralnu rehidraciju (Oral rehydration solution = ORS) je preporučila SZO i široko je dostupna u SAD–u bez recepta. Najčešće se nalazi u obliku praška koji se miješa s vodom iz slavine. ORS paket se otapa u 1 L vode kako bi se dobila otopina koja sadrži sljedeće (u mmol/L):

• Standardni WHO ORS: natrij 90, kalij 20, klorid 80, citrat 10 i glukoza 111.

• ORS smanjene osmolarnosti: natrij 75, kalij 20, klorid 65, citrat 10 i glukoza 75.

Može se spraviti i miješanjem 1 L vode s 3,5 g NaCl, 2,9 g trinatrijeva citrata (ili 2,5 g NaHCO3), 1,5 g KCl i 20 g glukoze.

ORS je učinkovita u bolesnika s dehidracijom bez obzira na dob, uzrok ili vrstu neravnoteže elektrolita (hiponatrijemija, hipernatrijemija ili izonatrijemija) sve dok bubrezi funkcioniraju primjereno.

Prethodno pripremljene komercijalne rehidracijske otopine su lako dostupne u većini ljekarni i supermarketa. Te otopine su učinkovite iako imaju omjer natrij:glukoza od oko 1:3 (45 mmol/L Na, 140 mmol/L glukoze).

Općenito se kod blage dehidracije primjenjuje 50 ml/kg tijekom 4 h, a kod umjerene dehidracije 100 ml/kg tijekom 4 h. Za svaku proljevastu stolicu se primjenjuje dodatnih 10 ml/kg (sve do 240 ml). Nakon 4 sata, provjerava se stanje bolesnika. Ako su i dalje prisutni znakovi dehidracije, ponavlja se primjena istog volumena tekućine. U bolesnika s kolerom može biti potrebna primjena više litara tekućine dnevno.

Povraćanje obično ne bi trebalo biti razlog za nedavanje oralne rehidracije (osim ako ne postoji crijevna opstrukcija ili druga kontraindikacija) jer se povraćanje obično smanjuje tijekom vremena. Tada se daju često mali volumeni tekućine, počevši s 5 ml svakih 5 min te postupno povećavajući volumen ovisno o podnošenju. Izračunati volumen koji je potrebno dati tijekom četiri sata može se podijeliti na četiri jednaka dijela. Ta četiri dijela mogu se podijeliti na 12 manjih volumena koji se daju svako pet minuta tijekom jednoga sata uz pomoć štrcaljke ako je potrebno.

U djece s proljevom, oralni unos često podržava proljevaste stolice, tako da se isti volumen treba dati u više manjih volumena.

Kad se jednom nedostatak nadoknadi, treba na usta dalje primjenjivati otopinu za održavanje, koja sadrži manje natrija. Čim su rehidrirana i ne povraćaju više, djeca trebaju dobiti prehranu na usta koja odgovara njihovoj dobi. Dojenčad se može ponovno hraniti majčinim mlijekom ili mliječnim pripravkom.