Tinea pedis (atletsko stopalo) je dermatofitna infekcija stopala. Dijagnoza se postavlja prema kliničkom izgledu, a ponekad i nativnim mikroskopskim preparatom s kalijevom lužinom, osobito ako se infekcija očituje kao hiperkeratotična, ulcerozna ili vezikulobulozna ili nije interdigitalna. Liječi se lokalnim antimikoticima, povremeno oralnim antimikoticima, sredstvima za smanjenje vlage i sušenjem.
Tinea pedis je najčešća dermatofitoza; vlaga uslijed znojenja nogu pogoduje rastu gljiva. Tinea pedis se može javiti u 4 klinička oblika ili njihovoj kombinaciji kao:
Kronična hipertrofična tinea pedis uzrokovana gljivom Trichophyton rubrum uzrokuje karakterističan obrazac lezije, manifestirajući se ljuštenjem i zadebljanjem tabana, koji se često širi izvan tabana u raspodjeli nalik na mokasinke. Bolesnici koji ne reagiraju na antifungalnu terapiju mogu imati drugi, rjeđi uzrok osipa u predjelu tabana. Diferencijalna dijagnoza uključuje sterilnu maceraciju (uzrokovanu hiperhidrozom i uskom obućom), kontaktni dermatitis (reakcija kasne preosjetljivosti tipa IV na različite materijale u cipelama, osobito ljepilo), iritativni dermatitis i psorijazu.
Klinička prezentacija tineae pedisTinea pedis
Tinea pedis je dermatofitoza stopala. Tipično se manifestira kao macerirane, ljuskave lezije koje se prvo pojavljuju između 3. i 4. interdigitalnog prostora i šire se na lateralni dorzum, plantarnu površinu ili oboje u predjelu luka stopala.
Sliku ustupio Thomas Habif, MD.
Tinea pedis (distribucija oblika mokasinke)
Kronična hiperkeratotična tinea pedis manifestira se ljuštenjem i zadebljanjem tabana, često se proširujući izvan plantarne površine u raspodjeli nalik na mokasinku.
Sliku ustupio Thomas Habif, MD.
Tinea pedis s nepravilnim ljuštenjem na tabanu
© Springer Science+Business Media
Tinea pedis s ljuskama na dorzalnoj strani stopala
Također se nalazi onihomikoza.
© Springer Science+Business Media
Tinea pedis s ljuštenjem i eritemom na lateralnom dijelu stopala
© Springer Science+Business Media
Blaga tinea pedis
Pozornim pregledom nalazi se ljuskanje u interdigitalnom prostoru.
© Springer Science+Business Media
Tinea pedis u bolesnika s tamnom kožom
U četvrtom interdigitalnom prostoru nalazi se ljuskanje i madidacija.
© Springer Science+Business Media
Kronična intertriginozna tinea pedis manifestira se ljuštenjem, eritemom i erozijom kože između i ispod prstiju, a najčešće zahvaća lateralna tri nožna prsta.
Akutna ulcerozna tinea pedis (najčešće uzrokovana T. mentagrophytes, var. interdigitale) obično započinje u 3. i 4. interdigitalnom prostoru i širi se do lateralnog dijela dorzuma i/ili plantarne površine luka stopala. Promjene među prstima su obično macerirane i s ljuskavim rubom. Česte komplikacije su sekundarna bakterijska infekcija, celulitis i limfangitis.
Akutna ulcerozna tinea pedis
Karakteristična obilježja su lokalizacija u četvrtom interdigitalnom prostoru, maceracija i ljuskanje. Eritem i edem u predjelu petog nožnog prsta ukazuje na bakterijsku infekciju.
© Springer Science+Business Media
Kod vezikulobulozne tineae pedis dolazi do stvaranja vezikula na tabanu koje se spajaju u bule. Ovaj oblik je rijetka posljedica pogoršanja interdigitalne tineae pedis; čimbenici rizika su uska obuća, topao i vlažan okoliš.
Dijagnoza
Dijagnoza tineae pedis
Dijagnoza se obično postavlja na osnovi fizikalnog pregleda i rizičnih faktora. Ako izgled nije dijagnostički ili ako se infekcija očituje kao hiperkeratotična, ulcerativna ili vezikulobulozna, od pomoći je nativni mikroskopski preparat uz KOH.
Diferencijalna dijagnoza tineae pedis uključuje
Liječenje
Liječenje tineae pedis
( vidi: Mogućnosti liječenja površinskih gljivičnih infekcija*.)
Lokalni antimikotici su najsigurniji oblik liječenja, međutim recidivi su česti te se liječenje obično mora produljiti. Druge mogućnosti liječenja koje pružaju dugotrajniji odgovor su peroralna primjena itrakonazola u dozi od 200 mg 1×/dan tijekom 1 mj (ili pulsna terapija primjenom 200 mg 2×/dan tijekom 1 tj/mj kroz 1–2 mj) i terbinafina u dozi od 250 mg PO 1×/dan tijekom 2–6 tjedana. Istovremena primjena lokalnih antimikotika može smanjiti pojavu recidiva.
Za prevenciju recidiva važno je smanjiti vlažnost stopala i obuće. Važno je nositi propusnu obuću ili onu s otvorenim prstima te redovito mijenjati čarape, posebno za toplog vremena. Nakon kupanja potrebno je dobro osušiti interdigitalni prostor. Preporuča se korištenje isušujućih pripravaka kao što su prašci protiv gljivica (npr. mikonazolski), otopinom gencijana violet, kupke Burowljeve otopine za noge 2×/dan ili 20–25%/tni heksahidrat aluminijev hidroksid svaku večer tijekom tjedan dana, potom po potrebi 1-2x tjedno.
Ključne poruke
Tinea pedis je najčešća dermatofitoza; vlaga uslijed znojenja nogu pogoduje rastu gljivica.
Razmotrite dijagnozu ako pacijenti imaju lezije prstiju i/ili stopala koje su intertriginozne, ulcerativne, hiperkeratotične ili vezikobulozne.
Također razmotrite dishidrotični ekcem, palmoplantarnu psorijazu i alergijski kontaktni dermatitis.
Liječite lokalnim i povremeno oralnim antimikoticima, kao i mjerama sušenja.