(Vidi također Mišja groznica .)

Uz oštećenje tkiva najveći problem je infekcija oralnom florom počinitelja ugriza. Ljudski ugriz teoretski može prenijeti virusni hepatitis i HIV. Međutim, prijenos HIV-a nije vjerojatan zato što je koncentracija HIV-a u slini znatno niža nego u krvi i djelovanje sline čini virus nedjelotvornim.

Bjesnoća je rizik kod ugriza određenih sisavaca. Ugriz majmuna je u SAD–u uglavnom ograničen na radnike u životinjskim laboratorijima, a nosi mali rizik od infekcije majmunskim herpes virusom, koji uzrokuje vezikularne kožne lezije na mjestu inokulacije, a može napredovati do nerijetko fatalnog encefalitisa.

Ugrizi u ruku nose veći rizik od zaraze od ugriza na drugim mjestima. Specifične infekcije uključuju

• Celulitis

• tenosinovitis

• Infektivni artritis

• osteomijelitis;

Ugriz u borbi je najčešći ljudski ugriz. To je posljedica udarca stisnutom šakom u usta te je visok rizik za infekcije. Kod ugriza u borbi, rana na koži se udaljava od osnovnih oštećenih struktura, a kada se otvori šaku, koža se vrati i zarobi bakterije unutar rane. Pacijenti često odgođeno traže liječenje, dopuštajući bakterijama da se razmnože.

Ugriz mačke za ruku također ima visok rizik od infekcije, jer dugački, vitki zubi mačaka često prodiru u duboke strukture, poput zglobova i tetiva, a male pukotine se zatim zatvore.

Nije dokazano da ljudski ugrizi na drugim mjestima nose veći rizik od infekcije od ugriza drugih sisavaca.

Rane se procjenjuju na oštećenja podležećih struktura (npr. živaca, krvnih žila, tetiva, kostiju) i stranih tijela. Procjena se treba usredotočiti na pažljivoj procjeni funkcije i opsegu ugriza. Rane iznad ili u blizini zglobova treba pregledati, a ozlijeđeni dio se održava u istom položaju kao kad je nanesen ugriz (npr, stisnuta šaka). Rane se pregledaju u sterilnim uvjetima za procjenu oštećenja tetiva, kostiju i za otkrivanje zadržana stranih tijela. Ako postoji mogućnost zadržanog stranog tijela, može se izvršiti snimanje (npr. rendgensko snimanje stranih tijela, primjerice zuba). Ultrazvuk je također postao vrijedan alat u otkrivanju potkožnih stranih tijela. Rane zadobivene ugrizom mogu se naoko učiniti kao manje ogrebotine, ali bi se trebalo isključiti ozljede dubljeg tkiva.

Mikrobiološka analiza svježih rana radi eventualnog određivanja antimikrobne terapije nije od koristi, dok je kod inficiranih starijih rana potrbno slanje uzoraka na mikrobiološku analizu. Testiranje na hepatitis ili HIV je indicirano samo ukoliko je ugriznu ranu zadao čovjek za kojeg se zna da je seropozitivan ili postoji sumnja na seropozitivnost.

Rane najprije treba očistiti s blagim antibakterijskim sapunom i vodom (dovoljna je i nesterilna voda), a potom ispirati pod tlakom s obilnom količinom fiziološke otopine, koristeći pri tome štrcaljku i IV kateter. može se primijeniti lokalna anestezija. Nekrotično tkivo treba ukloniti, vodeći posebnu brigu o ranama koje uključuju lice ili ruku.

Zatvaranje rane vrši se samo za odabrane rane (tj. koje imaju minimalno oštećenje te mogu biti očišćene učinkovito). Mnoge rane u početku treba ostaviti otvorene, uključujući sljedeće:

• Ubodne rane

• Rane na rukama, nogama, perineumu, ili genitalijama

• Mnoge rane u početku treba ostaviti otvorene, uključujući i punktiformne (tanke ubodne) rane, rane na šakama, stopalima, perineumu i genitalijama, rane starije od nekoliko sati, rane koje su jako kontaminirane, natečene, inflamirane i prodiru u dublje strukture (npr. tetivu, hrskavicu ili kost), rane od ljudskog ugriza i rane koje su nastale u kontaminiranom okolišu (npr. more, polje, kanalizacija).

• Rane koje su jako onečišćene

• Rane koje su izrazito edematozne

• Rane koje pokazuju znakove upale

• Rane koje uključuju dublje strukture (primjerice tetive, hrskavicu, kosti)

• Rane zbog ljudskog ugriza

• Rane zadobivene u zagađenom okruženju (npr, marine, polja, kanalizacija)

I kod imunokompromitiranih bolesnika rana obično bolje zarasta ukoliko se zatvori kasnije. Ostale rane (npr. nedavno nastale, laceracije kože) uglavnom se mogu zašiti odmah nakon primjerene toalete rane. Ukoliko postoji i najmanja sumnja ranu treba ostaviti otvorenom jer su rezultati odgođenih primarnih zbrinjavanja rane usporedivi s brzim zbrinjavanjem rane.

Ugrize na šakama treba umotati u sterilnu gazu uz imobilizaciju u funkcionalnoj poziciji (blaga ekstenzija zapešća s fleksijom metakarpofalangealnih zglobova i zglobova prstiju) i trajnom elevacijom. Ako je rana umjerena ili teška, ruka treba kontinuirano povišenje (npr obješena na IV stup).

Za ugrize na licu je nekad potrebna rekonstruktivna kirurgija radi kozmetičke osjetljivosti tog područja i mogućnosti nastajanja ožiljaka Primarno zatvaranje ugriza psa u predjelu lica kod djece je pokazalo dobre rezultate, ali konzultacija s plastičnim kirurgom može biti indicirana.

Ovisno o vrsti infekcije i kliničkom tijeku može zatrebati i uklanjanje nekrotičnog tkiva, skidanje šavova, stavljanje vlažnih obloga, imobiliziranje, elevacija i parenteralno davanje antibiotika. Kod infekcije zglobova i osteomijelitisa ponekad je potrebno produženo davanje antibiotika uz konzultaciju ortopeda.

Infekcije se inicijalno liječe antibiotikom koji se odabire ovisno o kojoj vrsti životinje se radi (vidi tablicu Antibiotici za ugrizne rane). Rezultati kultura određuju kasniju terapiju.

Bolesnici koje je ugrizao čovjek, rana krvari ili je izložena krvi onoga tko je ugrizao, trebali bi dobiti profilaksu za virusni hepatitis i HIV ako je indicirano serostatusom pacijenta i napadača. Ako je status nepoznat, profilaksa nije indicirana.