U SAD-u, zdravstvene usluge za starije osobe financiraju uglavnom Medicare, Medicaid, Zdravstvena Uprava Veterana, privatna osiguranja i plaćanja " iz džepa". Osim toga, mnoge države nude zdravstvene beneficije i programe, kao što su subvencije za prijevoz, stanovanje, komunalije, telefon, te troškove hrane, kao i pomoć u kući i usluge prehrane. Zdravstveni djelatnici trebali bi pomoći starijim bolesnicima u informiranju o zdravstvenim povlasticama i programima na koje imaju pravo.

Vrlo malo privatnih zdravstvenih polica osiguranja pokriva usluge kao što su dugoročna zdravstvena njega u kući ili dugoročna skrb u domu za njegu. Međutim, neki privatni osiguravatelji nude osiguranje dugoročne njege. Takvi planovi su korisni za osobe koje žele sačuvati svoju imovinu i koje mogu plaćati premije dok im je potrebna njega, eventualno za neko dulje razdoblje. Ovo osiguranje se ne preporučuje za osobe s malo sredstava, i može biti nekorisno za osobe koje si lako mogu platiti dugoročnu njegu.

Povlastice se ostvaruju obično kada osoba više ne može napraviti određeni broj ADLs.

Neki programi, nazvani programi kvalificirani porezom nude porezne olakšice (npr. odbitka premije od oporezivog dohotka kao medicinski troškovi).

Za sve usluge dugoročne njege koje se pružaju u SAD-u, većina troškova se plaća putem Medicaida i drugih javnih izvora sredstava,, privatna osiguranja plaćaju samo 9%, a 22% čine izravna plaćanja osoba. Veliki udio potrošnje u obliku izravnog plaćanja javlja se kada starije osobe smanjuju prihode u svrhu kvalifikacije za Medicaid.