Mastoiditis je bakterijska infekcija mastoidnih zračnih celula koja tipično nastaje nakon upale srednjeg uha. Simptomi su crvenilo, bol, nateknuće i razmekšanje kosti iznad mastoidnog nastavka, uz pomak i odstojanje uške. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se antibioticima poput ceftriaksona i, ponekad, mastoidektomijom.
Kod akutne gnojne upale srednjeg uha, upala se često širi na antrum mastoida i zračne celule, dovodeći do nakupljanja tekućine. Kod nekih bolesnika se u nakupljenoj tekućini razvija bakterijska infekcija, tipično uzrokovana istim uzročnikom kao i upala srednjeg uha; Infekcija mastoida može izazvati osteitis koštanih pregrada, dovodeći do spajanja zračnih celula.
Infekcija se može isprazniti kroz perforaciju bubnjića ili širiti kroz lateralni korteks mastoida, stvarajući postaurikularni subperiostalni apsces. Rijetko, dolazi do širenja medijalno i izazivanja apscesa temporalnog režnja ili septične tromboze lateralnog sinusa. Povremeno, infekcija može nagrizati kroz vrh mastoidnog nastavka i stvarati apsces u vratu (Bezoldov apsces).
Simptomi i znakovi
Simptomi započinju nekoliko dana do tjedana nakon početka akutne upale srednjeg uha i uključuju vrućicu i trajnu, pulsirajuću otalgiju. Gotovo svi bolesnici imaju znakove upale srednjeg uha i gnojnu otoreju. Crvenilo, oteklina, bolnost, i fluktuacija se mogu razviti iznad mastoidnog nastavka; uška je obično pomaknuta lateralno i inferiorno.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja klinički. CT je rijetko potreban, ali može potvrditi dijagnozu i opisati proširenost upale i komplikacije. Svaki se iscjedak iz uha šalje na uzgoj kulture bakterija i antibiogram. Ukoliko ne dođe do spontane drenaže, u svrhu dobivanja uzoraka za kulturu može se učiniti paracenteza. KKS i SE mogu pokazivati poremećene vrijednosti, no oni nisu ni osjetljivi niti specifični te ne doprinose postavljanju dijagnoze.
Liječenje
Odmah je indicirano IV liječenje antibiotikom koji prolazi krvno–moždanu barijeru, poput ceftriaksona u dozi od 1 do 2 g (za djecu, 50 do 75 mg/kg 1×/dan) tijekom ≥2 tj. Može biti prihvatljivo i oralno liječenje kinolonom. Kasniji izbor antibiotika ovisi o rezultatima kulture i antibiograma.
Subperiostealni apsces obično zahtijeva jednostavnu mastoidektomiju, u kojoj se apsces drenira, inficirane celule mastoidnog nastavka se uklanjaju, te se formira put drenaže iz antruma mastoidnog nastavka do šupljine srednjeg uha.