Nasljedni nefritis je genetički heterogena bolest karakterizirana nefritičkim sindromom (npr. hematurijom, proteinurijom, hipertenzijom, eventualno bubrežnom insuficijencijom) često sa senzorineuralnom gluhoćom i, rjeđe, oftalmološkim simptomima. Uzrok je mutacija gena koji utječu na kolagen tipa IV. Dijagnoza se postavlja na temelju povijesti bolesti, uključujući obiteljsku amamnezu, analizi urina i biopsiji (bubrega ili kože). Liječenje je isto kao kod kronične bolesti bubrega, ponekad uključuje transplantaciju bubrega.
Vidi također Pregled nefritičkog sindroma
Hereditarni nefritis je nefritički sindrom uzrokovan mutacijom COL4A5 gena koji kodira α–5 lanac kolagena tipa IV pa nastaju izmijenjeni snopovi tog kolagena. Mehanizam kojim promjena kolagena uzrokuje glomerularnu bolest je nepoznat, ali se pretpostavlja da je poremećena struktura i funkcija, u većini obitelji, dolazi do zadebljanja i stanjivanja glomerularne i tubularne bazalne membrane s fokalnim ili lokalnim multilaminacijama lamine dense (uzorak pletene košare). Na kraju dolazi do ožiljkavanja glomerula i intersticijske fibroze.
Poremećaj se najčešće naslijeđuje na X-vezani način, iako postoje autosomno recesivno, i rijetko, autosomno dominantno naslijeđivanje. Slučajevi X-vezanog nasljeđivanja se mogu klinički kategorizirati kao:
Simptomi i znakovi
Klasični oblik X-vezane bolesti u muškaraca i autosomno recesivna bolest su klinički slične. Pacijenti razvijaju bubrežne simptome i znakove slične onima u akutnom nefritičkom sindromu (npr. mikroskopsku hematuriju, hipertenziju, naposljetku makroskopsku hematuriju s proteinurijom) i napreduju prema bubrežnom zatajivanju u dobi između 20 i 30 (juvenilni oblici) godina.
Često je prisutan senzorineuralni gubitak sluha koji pogađa više frekvencije; ne mora biti zapažen tijekom ranog djetinjstva.
Oftalmološki poremećaji-katarakte (najčešće), prednji lentikonus (pravilno konusno izbočenje na prednjem aspektu leće zbog stanjenja kapsule leće), sferofakija (sferne deformacije leća koje mogu pogodovati subluksaciji leće), nistagmus, retinitis pigmentosa, sljepoća-također se javljaju, ali rjeđe nego gubitak sluha.
X-vezana bolest koja se javlja se heterozigotnih žena, koje imaju jedan normalni X kromosom, obično je manje teška i sporije progresivna nego kod muškaraca.
Neki ljudi s X-vezanom bolesti razviju bubrežno zatajenje nakon 30-te godine života s gubitkom sluha koji se pojavljuje kasno ili je blagi, i autosomno dominantna bolest obično ne uzrokuje zatajenje bubrega do dobi ≥ 45 god (adultni oblici).
U bolesnika s X-vezanim Alportovim sindromom, senzorineuralni gubitak sluha se obično manifestira u djetinjstvu, dok su bolest bubrega često ne očituje sve do odrasle dobi.
Druge izvanbubrežne promjene uključuju polineuropatiju i trombocitopeniju. TTP–HUS= trombotična trombocitopenična purpura–hemolitično–uremični sindrom.
Dijagnoza
-
Analiza urina
-
Biopsija bubrega
Dijagnoza se predlaže u pacijenata koji imaju mikroskopsku hematuriju na analizi urina ili ponavljajuće epizode makroskopske hematurije, osobito ako postoji poremećaj sluha ili vida ili obiteljska povijest kronične bolesti bubrega.
Obično se učine analiza mokraće i biopsija bubrega. Osim dismorfnih eritrocita, urin može sadržavati bjelančevine, bijele krvne stanice i različite tipove cilindara. Rijetko se javlja nefrotski sindrom. Svjetlosna ni imunofluoresentna mikroskopija ne otkrivaju specifične histološke promjene. Dijagnoza se može potvrditi na temelju bilo čega od navedenog:
-
Biopsija bubrega s imunobojanjem za podtipove tip IV kolagena
-
Karakteristična neorganiziranost lamine dense s promjenjivim zadebljanjima i stanjivanjima glomerularne bazalne membrane kapilara na pregledu elektronskim mikroskopom
-
Biopsija kože s imunobojanjem za podtipove tip IV kolagena kod pacijenata s pozitivnom obiteljskom anamnezom
Kombinacija imunobojanja i elektronskog mikroskopa je često potrebna za razlikovanje nasljednog nefritisa od nekih oblika bolesti tanke bazalne membrane. Iako još uvijek nisu široko dostupne, molekularne tehnike za procjenu genskih mutacija DNA ili mRNA mogu postati dijagnostičke tehnike izbora.
Liječenje
Liječenje je potrebno samo kada se razvije uremija; njegovo zbrinjavanje je isto kao i za kroničnu bolest bubrega.drugih uzroka. Anegdotski izvještaji ukazuju na to da ACE inhibitori ili blokatori angiotenzin II receptora mogu usporiti napredovanje bubrežne bolesti. Transplantacija je bila uspješna, ali se može razviti bolest antitijal na glomerularnu bazalnu membranu, obično samo kod muškaraca, u transplantiranom bubregu. Indicirano je genetsko savjetovanje.
Ključne točke
-
Razmislite o mogućnosti nasljednog nefritisa, ako pacijenti imaju hematuriju uz poremećje sluh i / ili vida ili obiteljsku povijest kronične bolesti bubrega.
-
Potvrdite dijagnozu biopsijom bubrega ili ponekad kože i imunobojanjem za podtipove kolagena tipa IV.
-
Liječite kroničnu bubrežnu bolest i uzmite u obzir transplantaciju.