Bakterijski meningitis dojenčadi ozbiljna je infekcija moždanih ovojnica i subarahnoidalnog prostora. Dojenčad se može prezentirati nespecifičnim simptomima kao šta su letargija, razdražljivost, poremećaj hranjena, vrućica ili hipotermija. Dijagnoza se postavlja histološkom analizom. Liječi se antibioticima, a za odabrane slučajeve, i deksametazonom.
Za pregled meningitisa, vidi Pregled meningitisa. Za akutni bakterijski meningitis u starije djece i odraslih, vidi Akutni bakterijski meningitis, a kod djece <3 mj vidi Novorođenački bakterijski meningitis. Za virusni meningitis, uključujući kod dojenčadi i djece, vidi Virusni meningitis. (Vidi također 1 i 2.)
Literatura
-
1. Weinberg GA, Stone RT: Bacterial infections of the nervous system. In Swaiman's Pediatric Neurology: Principles and Practice, 6th ed., edited by Swaiman KF, Ashwal S, Ferriero DM, Schor NF, Finkel RS, Gropman AL, Pearl PL, and Shevell MI. Philadelphia, Elsevier, 2018, pp. 883–894.
-
2. Committee on Infectious Diseases, American Academy of Pediatrics: Red Book: 2021–2024 Report of the Committee on Infectious Diseases, ed. 32, edited by Kimberlin DW, Barnett ED, Lynfield R, and Sawyer MH. Itasca, American Academy of Pediatrics, 2021.
Etiologija
Uzroci Bakterijskog Meningitisa kod Dojenčadi
Etiologija i učestalost bakterijskog meningitisa su usko povezani s dobi, ali ovise i o rutinskom cijepljenju djece s Haemophilus influenzae tip B i konjugiranim cjepivom za Streptococcus pneumoniae.
U djece koja nisu primila redovita cjepiva najčešći uzročnici bakterijskog meningitisa uključuju
S. pneumoniae (više serotipova; pogotovo kod dojenčadi koja nisu cijepljena s konjugiranim cjepivom za S. pneumoniae)
Neisseria meningitidis (posebice seroskupine B, a povremeno grupe A, C, Y ili W135)
H. influenzae tip B (pogotovo kod dojenčadi koja nisu cijepljenja konjugiranim cijepivom protiv H. influenzae tip b)
Drugi uzročnici bakterijskog meningitisa u dojenčadi i djece starije od 3 mj su zabilježeni, ali su vrlo rijetki. Listeria monocytogenes, Streptococcus agalactiae, and Escherichia coli uzrokuju bolest kod dojenčadi i novorođenčadi mlađe od 3 mjeseca ali su rijetko uzročnici bolesti kod ekstremno premature dojenčadi koja su preživjela i sada su starija od 3 mjeseca. Meningitis uzrokovan Staphylococcus aureus može nastati kod dojenčadi koja su doživjela traumu glave ili neurokirurške operacije.
Simptomi
Simptomi Bakterijskog Meningitisa u Dojenčadi
Što su bolesnici mlađi, manje su specifični simptomi meningitisa.
Inicijalna klinička slika bakterijskog meningitisa može biti akutna febrilna bolest s respiratornim ili gastrointestinalnim simptomima a tek kasnije sa simptomima teške bolesti. Mlađa dojenčad može imati izbočenu veliku fontanelu, rijetko imaju znakove meningitisa u smislu zakočenog vrata ili drugih klasičnih meningealnih znakova (npr. Kernigov ili Brudzinskijev znak) koji su najčešće prisutni u starije djece. U djece <12 mj, odsustvo zakočenosti šije ne smije se koristiti u isključivanju meningitisa.
Savjeti i zamkeU djece <12 mj, odsustvo zakočenosti šije ne smije se koristiti u isključivanju meningitisa. Međutim, ako je prisutna, zakočenost šije ne smije se ignorirati.
|
Kako bakterijski meningitis progredira, djeca ubzo razvijaju simptome središnjeg živčanog sustava (SŽS). Klinički simptomi SŽS variraju u rasponu od razdražljivosti do kome. Čak 15% djece koja ima bakterijski meningitis su komatozna ili semikomatozna u trenutku hospitalizacije. Konvulzije se ponekad javljaju kod bakterijskog meningitisa, u oko 20% djece, tipično onih koji su već u toksemiji, somnolentni ili u komi. Djeca uredne svijesti i ponašanja nakon kratkog, ne fokalnih konvulzija s vrućicom vjerojatno nemaju bakterijski meningitis nego benigne febrilne konvulzije.
Edem papile vidnog živca je rijedak u djece s bakterijskim meningitisom bilo koje dobi. Kad je edem papile vidnog živca prisutan potrebno je tragati za drugim uzrocima; bakterijski meningitis napreduje tako brzo da je najčešće nedovoljno vremena za razvoj edema papile vidnog živca.
Dijagnoza
Dijagnoza Bakterijskog Meningitisa kod Dojenčadi
Općenito, lumbalnu punkciju je uvijek potrebno učiniti kod meningitisa ili sumnje na meningitis u dojenčeta.
Međutim, lumbalna punkcija je ponekad potrebno odgoditi zbog sljedećih razloga:
Klinički signifikantna kardiorespiratorna insuficijencija (najčešće u mlađe dojenčadi)
Znakovi značajno povećanog intrakranijskog tlaka, uključujući promjene mrežnice; poremećene reakcije zjenica, hipertenzije, bradikardije i respiratornu depresije (Cushingov trijas) te žarišnih neuroloških ispada
Sumnja na intrakranijalnu ozljedu, uključujući i prisutnost vidljivih ozljeda, osobito glave ili anamneza sugestivna na neakcidentalnu ozljedu
Infekcija kože na mjestu lumbalne punkcije
Sumnja ili potvrđen poremećaj koagulacije (npr. hemofilija, teška trombocitopenija)
U tim okolnostima potrebno je uzeti kulture krvi i empirijski dati antibiotike bez izvođenja lumbalne punkcije. U slučaju sumnje na postojanje povećanog intrakranijskog tlaka, potreno stabilizirati pacijenta kako bi se stvoriti uvjete za neuroradiološku slikovnu obradu (npr. CT glave s ili bez primjene kontrasta) za vrijeme ili neposredno nakon primjene antibiotika. Ako rezultati radiološkog prikaza ukazuju da nema rizika, lumbalna punkcija se može napraviti. Međutim, nije potrebno rutinski učiniti CT prije svake lumbalne punkcije kod male djece sa sumnjom na meningitis; hernijacija mozga je rijetka kod male djece sa suspektnim meningitisom iako svi bolesnici s meningitisom imaju neki stupanj povećanog intrakranijalnog tlaka.
Likvor se šalje na analizu u više epruveta, na citologiju, biokemiju (proteini, glukoza) i mikrobiologiju (bojanje po Gramu, kultura). Po potrebi indiciraju se testovi lančane reakcije polimerazom (PCR) na enteroviruse (npr. kod djece s meningitisom tijekom kasnih ljetnih i jesenskih mjeseci), herpes simpleks virus ili parehovirus. Istovremeno s lumbalnom punkcijom odredi se razina glukoze iz periferne krvi kako bi se odredio omjer glukoze u likvoru i krvi.
Tipični rezultati likvora kod bakterijskog meningitisa uključuju
Visoku razinu leukocita (WBC > 500/mcL [0.5 × 109/L] često i do 10,000 WBC/mcL [10 × 109/L] uz dominaciju polimorfonuklearnih leukocita [> 80%])
Povišeni proteini (> 100 mg/dL)
Nisku razinu glukoze (<40 mg/dL (2,2 mmol/L), često <10 mg/dl (0,5 mmol/L), omjer glukoze likvora/krvi <0.33)
Bojanjem likvora po Gramu često se pokažu mikroorganizmi. Iako rezultati mogu biti šaroliki od urednih do patoloških, djeca koja imaju bakterijski meningitis iznimno rijetko imaju potpuno normalan nalaz likvora.
Kod dojenčadi je potrebno uzorkovati 2 seta kultura krvi (ako je moguće), serumske elektrolite, KKS i diferencijalnu krvnu sliku, analizu urina i urinokulturu.
Diferencijalna dijagnoza
Slični simptomi bakterijskog meningitisa mogu biti uzrokovani drugim uzročnicima koji uzrokuju infekciju središnjeg živčanog sustava uključujući virusni meningitis (obično enterovirusni ili u male dojenčadi parehovirusni), novorođenačka herpes simpleks infekcija (gotovo isključivo u novorođenčadi < 1 mjesec), herpes simpleks virusni encefalitis kod starije dojenčadi i absces mozga. Ostali uzročnici infekcije središnjeg živčanog sustava kod starije djece i odraslih (npr. Lyme neuroborelioza, gljivični meningitis, tuberkulozni meningitis, Bartonella infekcija, kemijski meningitis kao rezultat primjene NSAR, trimetoprim/sulfametoksazola ili IV imunoglobulina, karcinom) rijetki su kod djece <12 mj i moguće ih je razlikovati temeljem anamneze, fizikalnog pregleda i analize likvora.
Kod ovih drugih uzroka meningitisa nalazi likvora najčešće uključuju nižu razinu leukocita < 500 WBC/mcL (0,5 × 1099/L) s < 50% polimorfonuklearnih leukocita, protein < 100 mg/dL (1 g/L), urednu razinu glukoze i odsutnost mikroorganizama kod bojanja po Gramu.
Prognoza
Prognoza Bakterijskog Meningitisa u Dojenčadi
Među starijom dojenčadi i djecom, smrtnost bakterijskog meningitisa je oko 5 do 10%, a neurološki morbiditet (npr. senzoneuralni gubitak sluha, intelektualne poteškoće, spastičnost i pareza, konvulzije) javljaju se u 15 do 25%. Senzoneuralna gluhoća najčešća je nakon pneumokoknog meningitisa.
U starije dojenčadi i djece stope smrtnosti variraju ovisno o uzročniku, H. influenzae tip b oko 3-5%, N. meningitidis oko 5-10%, S. pneumoniae 10-20%.
Liječenje
Liječenje Bakterijskog Meningitisa kod Dojenčadi
Čim se postavi sumnja ili potvrdi bakterijski meningitis potrebno je osigurati IV pristup uz davanje odgovarajućih antimikrobnih lijekova (a ponekad i kortikosteroida).
Empirijska antibiotska terapija za dojenčad >3 mj je usmjerena na uobičajene patogene: pneumokok, meningokok i H. influenzae tip b.
Tipičan protokol lijekova uključuje
Cefotaksim i ceftriakson su vrlo učinkoviti protiv mikroorganizama koji obično uzrokuju bakterijski meningitis kod dojenčadi > 3 mj. Glavna razlika između ovih lijekova je, ceftriakson ima duže vrijeme polu-života u serumu od cefotaksona. U određenim okolinama pneumokokni sojevi su otporni na 3. generaciju cefalosporina te je potrebno uvesti Vankomicin. U okolinama (i institucijama) gdje je većina pneumokoka osjetljiva na penicilin, vankomicin neće biti potreban, pogotovo ako se gram-pozitivni koki ne vide u preparatu likvora bojenom po Gramu. Odluka da se ne ordinira vankomicin trebala bi biti u dogovoru sa specijalistom infektologom.
Nakon što se infektivni mikroorganizam identificira, daje se ciljana terapija; npr. vankomicin možda više nije potreban.
Organizam-specifična antimikrobna terapija
Nakon što je započeta empirijska antimikrobna terapija, rezultati likvora i/ili krvnih kultura koriste se u odabiru ciljane terapije dok se čekaju rezultati mikrobiološke identifikacije i testova osjetljivosti. (Vidi tablicu Specifična terapija za bakterijski meningitis u dojenčadi starije od 3 mjeseca nakon što su poznati rezultati identifikacije i osjetljivosti poznati i vidi tablicu Preporučene doze antimikrobnih lijekova za dojenčad i djecu s bakterijskim meningitisom.)
Ukoliko se sumnja na S. pneumoniae (npr, na razmazu likvora gram-pozitivni koki u parovima nakon bojanja po Gramu), potrebno je nastaviti empirijsku terapiju vankomicinom dok ne pristigne antibiogram. Vankomicin se prekida ako je izolat osjetljiv na penicilin ili cefalosporine 3. generacije; ako izolat nije osjetljiv, vankomicin se nastavlja (neki dodaju i rifampicin). Budući da deksametazon može smanjiti prelazak vankomicina u likvor (a time i učinkovitost), neki savjetuju da se deksametazon ne daje, ili ako se ordinira, da se uvede i rifampicin.
Infekcija uzrokovana N. meningitidis je gotovo uvijek osjetljiva na penicillin G, ampicillin u višim dozama, ili alternativno cefalosporin 3. generacije. Ako se koristi terapija penicilinom ili ampicilinom, slijede je dva dana rifampicina dva puta dnevno kako bi se eliminiralo klicinoštvo i spriječio relaps (rifampicin nije potreban ako je provedena terapija 3. generacijom cefalosporina).
Ukoliko se sumnja ili je dokazana infekcija H. influenzom tip b, liječi se ceftriaksonom ili cefotaksimom, ampicillin se koristi ako se izolat dokaže osjetljivim. Ako se koristi terapija ampicilinom, nastavlja se rifampin kroz još četiri dana jednom dnevno kako bi se eliminiralo kliconoštvo i spriječio relaps (rifampicin nije potreban ako je liječenje provedeno 3. generacijom cefalosporina).
Specifičnu antibiotsku terapiju drugih rijetkih uzročnika (npr, S. agalactiae, E. coli, L. monocytogenes, S. aureus) potrebno je odrediti u dogovoru s infektologom.
Specifična Terapija Bakterijskog Meningitisa Dojenčadi Starije od 3 Mjeseca po Antibiogramu Preporučene Doze Antimikrobnih Lijekova za Dojenčad i Djecu s Bakterijskim MeningitisomLijek | Dojenčad i djeca |
|---|
Ampicilin | 50-75 mg/kg svakih 6 h |
Cefotaksim | 50-75 mg/kg svakih 6 h |
Ceftriakson | 40-50 mg/kg svakih 12 sati ili 80-100 mg/kg svakih 24 h |
Penicilin G | 50,000-66,667 jedinica/kg svaka 4 sata ili 75,000-100,000 jedinica/kg svakih 6 sati |
Rifampin | 10 mg/kg svakih 12 h |
Vankomicin | 10-15 mg/kg svakih 6 sati |
Kortikosteroidi za bakterijski meningitis
Primjena kortikosteroida (npr. deksametazona) kao dodatne terapije kod bakterijskog meningitisa još uvijek je kontroverzna. Blagotvorni učinak kortikosteroida u smanjenju neurološkog morbiditeta varira ovisno o dobi pacijenta (dijete ili odrasli), specifičnoj bakterijskoj etiologiji, pa čak i o tome živi li pacijent u razvijenoj ili zemlji u razvoju.
Recentna istraživanja ukazuju da deksametazon smanjuje oštećenje sluha u dojenčadi i djece s meningitisom uzrokovanim H. influenzae tipa b koja žive u razvijenim zamljama. Učinkovitost deksametazona kod meningitisa uzrokovan drugim mikroorganizmima nije dokazana, iako neke studije u razvijenim zemljama kod odraslih s meningitisom uzrokovanim S. pneumoniae bilježe poboljšanje neuroloških ishoda i smanjenje smrtnosti. Deksametazon ne pokazuje korist kod djece i odraslih s bakterijskim meningitisom u zemljama u razvoju.
Stoga, preporuka je dati deksametazon 0,15 mg/kg IV prije ili unutar 1 h nakon antimikrobne terapije kod djece > 6 tjedana starosti s meningitisom uzrokovanim H. influenzae tipa b. Terapija se nastavlja svakih 6 sati tijekom 4 dana kod potvrđenog H. influenzae tip b meningitisa. Neki stručnjaci preporučuju korištenje istog režima deksametazona kod djece >6 tjedana s pneumokoknim meningitisom.
Za optimalnu učinkovitost deksametazon se mora započeti u vrijeme dijagnoze; to nije uvijek moguće, osim ako bojenje likvora po Gramu ili epidemiološki čimbenici (primjerice anamneza kontakta s bolesnikom) ne ukazuju na neposrednu etiološku dijagnozu. U područjima gdje je cjepivo protiv H. influenzae tip b i pneumokokno konjugirano cjepivo obavezno u sklopu kalendara cijepljenja djece, bakterijski meningitis uzrokovan tim organizmima je rijedak. Iz tih razloga, uz suprostavljene dokaze o prednostima deksametazonske terapije, mnogi pedijatrijski stručnjaci za infektivne bolesti više ne ordiniraju rutinski kortikosteroide dojenčadi s meningitisom.
Prevencija
Prevencija Bakterijskog Meningitisa kod Djece
Prevencija bakterijskog meningitisa uključuje cijepljenje, ponekad i kemoprofilaksu.
Cijepljenje
Konjugirano pneumokokno cjepivo djelotvorno je protiv 13 serotipova, uključujući > 90 % pneumokoknih serotipova koji uzrokuju meningitis kod male djece. Preporučuje se cijepljenje kod sve dojenčadi od 2. mjeseca života.( vidi: Preporučeni raspored cijepljenja za uzrast od 0 do 6 godina). Za dodatne informacije vidi current Advisory Committee on Immunization Practices (ACIP) pneumococcal vaccine recommendations i kalendar cijepljenja Centra za Kontrolu i Prevenciju Bolesti, child and adolescent immunization schedule for ages 18 years or younger, United States, 2021.
Cijepljenje s H. influenzae tip b konjugiranim cjepivom također je visoko učinkovito te se njime rutinski započinje u dobi od 2 mjeseca. Za dodatne informacije, pogledajte current ACIP Haemophilus influenzae vaccine recommendations.
Savjetodavni odbor za imunizacije preporučuje dojenčad >6 tjedana, s visokim rizikom meningokokne bolesti, cijepiti meningokoknim konjugiranim cjepivom. Kod dojenčadi niskog rizika, cijepljenje meningokoknim konjugiranim cjepivom se preporučuje u dobi od 11 ili 12 godina ( vidi: Preporučeniraspored cijepljenja za uzrast od 7 do 18 godina). Djeca s visokim rizikom su ona koja
Imaju HIV infekciju
Imaju funkcionalnu ili anatomsku aspleniju
Imaju prirođenu imunodeficijenciju komponente komplementa
Upotrebljavaju lijekove koji inhibitoraju komplement (npr. ekulizumab, ravulizumab)
Putuju u područja visokog rizika (npr. subsaharska Afrika, Saudijska Arabija tijekom hadža)
U slučaju borvka u području meningokokne epidemije serogrupe koja se nalazi u cjepivu
Dva meningokokna cjepiva serotipa B odobrena su od strane ACIP kod visokorizične djece starije od 10 god; meningokokno B cjepivo nije uvršeno u redoviti kalendar cijepljenja. Za dodatne informacije, pogledajte ACIP preporuke za meningokokna cijepiva current ACIP meningococcal vaccine recommendations.
Kemoprofilaksa meningitisa
Antimikrobna kemoprofilaksa je potrebna kod
Meningitis uzrokovan N. meningitidis, kod svih bliskih kontakata
Meningitis uzrokovan H. influenzae, odabrani bliski kontakti
Kontakti djece koja imaju meningitis uzrokovan ostalim bakterijama ne zahtijevaju kemoprofilaksu.
Rizik za zarazu nakon bliskog kontakta s pacijentom koji boluje od meningokoknog meningitisa je 25 do 500 puta veći u odnosu na opću populaciju. Bliski kontakti su definirani kao
Članovi kućanstva, osobito djeca dobi <2 god
Kontakti u dječjim vrtićima izloženi unutar 7 dana prije pojave simptoma
Svatko izravno izložen bolesnikovim oralnim sekretima (npr. preko poljupca, dijeljenjem četkice za zube ili pribora, reanimacije usta na usta, endotrahealne intubacije, upravljanjem endotrahealnim tubusom) unutar 7 dana prije pojave simptoma
Bliskim kontaktom ne smatra se svaki zdravstveni djelatnik koji je brinuo za dijete s meningitisom. Samo ono zdravstveno osoblje koje je bilo izloženo respiratornom sekretu bolesnika treba primiti kemoprofilaksu. Kemoprofilaksu je potrebno dati što je moguće ranije (idealno u roku od 24 sata od identifikacije bolesnika); Kemoprofilaksa dana > 2 tjedna nakon izlaganja je od male ili nikakve koristi. Daju se Rifampin, ceftriakson, i ciprofloksacin ovisno o dobi kontakta (vidi tablicu). Za malu djecu, preferira se oralni rifampicin ili injekcije ceftriaksona.
Za H. influenzae tip b meningitis, rizik od infekcije kontakata je manji nego kod meningokokne bolesti, ali može biti značajan kod male, necijepljene dojenčeti ili malog djeteta koje živi u kućanstvu s zaraženim. Također, kontakti u kućanstvu mogu biti asimptomatski nositelji H. influenzae tipa b. Bliski kontakti su definirani eksplicitnije nego za meningokoknu profilaksu jer oni koji ne žive, ali provode vrijeme u kućanstvu s zaraženim, mogu postati kolonizirani s H. influenzae tip b. Tako za ovaj organizam, kućni kontakti su definirani kao što slijedi:
Kemoprofilaksa se preporučuje za svakog člana kućanstva, kao što je gore definirano, ako to kućanstvo također ima
Najmanje jedan kontakt koji je mlađi od 4 god. nepotpuno cijepljen ili necijepljen
Dijete <12 mjeseci, kod kojeg nije završena primarna serija imunizacije Hib konjugiranim cjepivom
Imunokompromitirano dijete (bez obzira na prethodni status imunizacije)
Kompletno cijepljenje protiv H. influenzae tip b je definirano kao barem 1 doza Hib konjugiranog cjepiva u dobi ≥ 15 mj. ili 2 doze između 12 mj. i 14 mj., ili 2 ili 3 doze primarne serije za djecu <12 mj. uz dodatnu ("booster") dozu ≥ 12 mj.
Osim toga, ako predškolska ili vrtićka ustanova ima ≥2 slučaja invazivne Hib bolesti među svojim štičenicima unutar 60 dana, preporučuje se kemoprofilaksa za svu djecu i osoblje kako bi se eliminiralo asimptomatsko kliconoštvo nosa bez obzira na cijepni status.
Bliski kontakti s najvećim rizikom od sekundarne infekcije su djeca <4 god koja su nepotpuno cijepljena protiv H. influenzae tipa b. Kemoprofilaksu je potrebno provesti <24 sata nakon identifikacije prvog zaraženog; Kemoprofilaksa dana >2 tjedna nakon izlaganja je od male ili nikakve koristi. Preporučuju se oralni rifampicin ili parenteralni ceftriakson. Ciprofloksacin je prihvatljiv za starije kontakte (vidi tablicu).
Preporučena Kemoprofilaksa za Visoko-Rizične Kontakte* Djece s Meningokoknim ili Haemophilus influenzae Tip b MeningitisomLijek i Indikacija | Dob | Doziranje | Trajanje |
|---|
*Vidjeti tekst za definicije visokorizičnih bliskih kontakata. |
†Rifampicin se ne preporuča za trudnice. |
‡Ciprofloksacin se rutinski ne preporučuje za djecu <18 god; Međutim, on se može koristiti kod neke djece >1 mj, ako su procijenjeni rizici i koristi. Ako su u populaciji izolirani fluorokinolon-rezistentni sojevi meningokoka, ciprofloksacin se ne smije koristiti za kemoprofilaksu. |
Rifampin† (za Neisseria meningitidis) | | | |
| < 1 mjesec | 5 mg/kg IV, ili po svakih 12 h | 2 dana |
| ≥ 1 mjesec | 10 mg/kg IV, ili po svakih 12 h (maksimalno 600 mg po svakih 12 h) | 2 dana |
Rifampin† (za H. influenzae) | | | |
| < 1 mjesec | 10 mg/kg IV, ili po jednom/dan | 4 dana |
| ≥ 1 mjesec | 20 mg/kg IV, ili po jednom/dan (maksimalno 600 mg po dnevno) | 4 dana |
Ceftriakson (za oba patogena) | | | |
| <15 god | 125 mg IM | Jednokratna doza |
| ≥ 15 godina | 250 mg IM | Jednokratna doza |
Ciprofloksacin‡ (za oba patogena) | > 1 mjesec | 20 mg/kg po (najviše 500 mg) | Jednokratna doza |
Ključne Točke
Dojenčad s bakterijskim meningitisom mogu se inicijalno prezentirati nespecifičnim simptomima (npr. simptomi gornjeg dišnog ili probavnog sustava), ali onda se brzo dekompenziraju.
Najčešći bakterijski uzročnici meningitisa su Streptococcus pneumoniae,Neisseria meningitidis,Haemophilus influenzae tip b.
Ako se sumnja na meningitis, treba napraviti lumbalnu punkciju i dati empirijsku antimikrobnu terapiju (moguće i deksametazon) što je prije moguće.
Empirijska antimikrobna terapija u djece> 3 mj je cefotaksim ili ceftriakson plus vankomicin.
Potrebno je provesti kemoprofilaksu određenih kontakata zaraženih s N. meningitidis ili H. influenzae meningitisom.
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu (na engleskom jeziku): Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
Advisory Committee for Immunization Practices (ACIP): Current pneumococcal vaccine recommendations
ACIP: Current meningococcal vaccine recommendations
ACIP: Current Haemophilus influenzae vaccine recommendations
Centers for Disease Control and Prevention (CDC): Child and adolescent immunization schedule for ages 18 years or younger, United States, 2021