Karcinomi bubrežne nakapnice i uretera su obično karcinomi prijelaznih stanica (TCCs) i povremeno skvamoznih stanica. Simptomi uključuju hematuriju, ponekad i bolove. Dijagnoza se postavlja pomoću CT-a, citologije ili biopsije. Liječenje je kirurško.
Karcinom prijalaznog epitela (engl. transitional cell carcinoma = TCC) nakapnice odgovoran je za nekih 15% bubrežnih novotvorina. TCC uretera odgovoran je za oko 4% tumora gornjih mokraćnih putova. Faktori rizika su isti kao i oni kod raka mjehura (pušenje, pretjerana upotreba fenacetin, dugoročna upotreba ciklofosfamida, kronične iritacije, izlaganjem nekim kemikalijama). Osim toga, osobe s endemskom nefropatijom s područja Balkana su iz nepoznatih razloga sklone javljanju TCC gornjih mokraćnih putova.
Simptomi i znakovi
Većina bolesnika se prezentira hematurijom, a dizurija i polakisurija se javljaju ako je zahvaćen i mokraćni mjehur. Bol po tipu kolike može pratiti opstrukciju ( vidi: Opstruktivna uropatija). Rijetko, hidronefroza može biti rezultat tumora bubrežne nakapnice.
Dijagnoza
U bolesnika s nerazjašnjenim simptomima mokraćnog sustava, obično je potrebno učiniti ultrazvuk ili CT s kontrastom. Ako se dijagnoza ne može isključiti, za potvrdu je potrebno učiniti citološku ili histološku analizu. Ureteroskopija, nefroskopija ili obje pretrage se izvode ako je potrebna biopsija gornjeg trakta ili ako se uz pozitivan citološki nalaz ne može utvrditi ishodište zloćudnih stanica. Za druge neoplazme treba snimiti CT abdomena i zdjelice te RTG prsnog koša, kako bi se utvrdila proširenost tumora i eventualne presadnice.
Prognoza
Ishod ovisi o dubini prodora u ili kroz uroepitelni zid, što je teško odrediti. Vjerojatnost izlječenja je >90% u bolesnika s površnom, lokaliziranom neoplazmom, ali svega 10–15% u onih s duboko invazivnim procesom. Ako dođe do probijanja zida ili do udaljenih presadnica vjerojatnost izlječenja je gotovo nikakva.
Liječenje
Obično se izvodi radikalna nefroureterektomija, koja uključuje i eksciziju dijela mokraćnog mjehura s regionalnom limfadenektomijom. U nekim je slučajevima indicirana parcijalna ureterektomija (npr. bolesnici s tumorom distalnog dijela uretera, s oštećenom bubrežnom funkcijom ili s jednim bubregom). Ponekad je, za pouzdano gradirane i dobro prikazane tumore niskog gradusa nakapnice ili uretera, moguća laserska ekscizija. U obzir dolazi i instiliranje BCG–a ili citostatika, npr. mitomicina C. Međutim, učinkovitost laserske terapije ili kemoterapije nije utvrđena. Neoadjuvantna kemoterapija prije nefrouretektomije preporuča se za lezije visokog stupnja i visokog stadija bolesti jer drugi tretmani mogu smanjiti bubrežnu funkciju, time često sprečavajući naknadnu primjenu adjuvantne kemoterapije. Inhibitori kontrolne točke PD-1 / PD-L1 sada se koriste za karcinom gornjeg trakta i mogu se pokazati korisnim adjuvantnim liječenjem u bolesnika koji nisu prihvatljivi za cisplatinu.
Potrebna je periodična cistoskopija jer su karcinomi nakapnice i uretera skloni recidiviranju u mjehur, a takvi se recidivi mogu liječiti elektrokoagulacijom, transuretralnom resekcijom ili intravezikalnim instiliranjem ako se otkriju u ranoj fazi. Liječenje metastaza je isto kao i za presadnice raka mjehura.
Ključne točke
-
Rizik od raka nakapnice i uretera povećava s pušenjem, korištenjem fenacetina i ciklofosfamida, kronične iritacije ili izlaganjem nekim kemikalijama.
-
Učini ultrazvuk ili CT s kontrastom, ako imaš neobjašnjive simptome urinarnog trakta.
-
Potvrditi dijagnozu histološki.
-
Odstrani ili abliraj tumore, najčešće pomoću radikalne nefroureterektomije i prati bolesnika s periodičnim cistoskopijama.