Prijelomi sljepoočne kosti mogu nastati nakon teške tupe ozljede glave a ponekad zahvaćaju strukture uha, uzrokujući gubitak sluha ili paralizu lica.
Frakture temporalne kosti
Krvarenje može biti iz srednjeg uha(hemotimpanum) kroz rupturirani bubnjić ili iz zvukovoda ( vidi: Traumatska perforacija bubnjića). Hemotimpanum dovodi do plavo–crne boje bubnjića. Otoreja likvora ukazuje na povezanost između srednjeg uha i subarahnoidalnog prostora.
Frakture temporalne kosti su klasificirane prema orijentaciji u odnosu na uzdužnu os pteroznog dijela slijepoočne kosti. Uzdužni prijelomi čine 70 do 90% prijeloma temoralne kosti, a poprečni prijelom čine 10 do 30%. Neki prijelomi mogu imati karakteristike oba prijeloma.
Longitudinalni prijelom može sezati preko srednjeg uha do bubnjića; uzrokujući parezu facijalisa a u 20% slučajeva uzrokuju gubitak sluha( najčeće provodnog tipa).
Poprečni prijelomi idu preko kanala facijalnog živca i otične kapsule( "koštani"labirint- petrozni dio slijepoočne kosti) , uzrokujući paralizu lica u oko 40% bolesnika i gubitka sluha (obično senzorineuralna) i vestibularne disfunkcije (npr, vrtoglavica).
Rijetko, vestibularne disfunkcije pojavljuju se i kod temporalnog prijeloma kosti a može biti i zbog perilimfne fistule. Ukoliko nastupi trenutna paraliza facijalnog živca može upućivati na oštečeni ili uklješteni facijalni živac, dok paraliza facijalisa koja nastaje s odgodom najčešće upućuje na edem uz intaktan živac.
Dijagnoza
Ako se sumnja na prijelom sljepoočne kosti, preporučuje se odmah učiniti CT glave a posebnu pozornost treba obratiti na sljepoočnu kost. Weber and Rinne tuning fork tests može se učiniti za vrijeme fizikalnog pregleda kako bi se pomoglo razlučiti oštečenje između provodnog i senzornneuralnog tipa. Međutim, audiometrija je obavezna za sve pacijente s prelomom temporalne kosti. Ako je paraliza lica prisutna, električna ispitivanja facijalnog živca su obavezna.
Liječenje
Liječenje se zasniva na obradi ozljede facijalnog živca, gubitka sluha i istjecanja likvora. Ukoliko uz ozljedu živca imamo smanjen ili nikakav odgovor na električni podražaj, potreban je i kirurški zahvat. Potpuna paraliza lica odgođenog nastanka lijeći se konzervativno uz primjenu kortikosteroida.
Kod provodnog gubitka sluha potrebna je rekonstrukcija slušnih koščica, nekoliko tjedana ili mjeseci nakon ozljede. Mogu se očekivati dobri rezultati. Kada dođe do senzorineuralnog gubitka sluha, on je tipično trajan te ne postoji konzervativni niti kirurški način liječenja kojim bi se sluh poboljšao. Međutim, u rijetkim slučajevima fluktuirajućeg senzorineuralnog gubitka sluha može biti indicirana eksplorativna timpanotomija s perilimfatičnom fistulom.
Ukoliko je uzrok vestibularih disfunkcija perilimfatična fistula, kirurškim zahvatom i reparacijom može se smanjiti učestalos vrtoglavica. Ukoliko postoji ozljeda vestibularnog živca ili vestibularnog kanala, odrđeni zahvati mogu popraviti ishod. Simptomi se mogu smiriti kada se koriste benzodiazepini. Do trajnog poboljšanja moguće dovodi i vestibularna rehabilitacija.
Bolesnike s prijelomom sljepoočne kosti i istjecanjem likvora na uho treba hospitalizirati zbog opasnosti od meningitisa. Istjecanje obično prestaje spontano za nekoliko dana, premda je ponekad potrebno postavljanje lumbalnog drena ili kirurško zatvaranje oštećenja. Zvukovod se ne treba kirurški dirati. Profilaktična primjena antibiotika je sporna.
Ključne točke
-
Fraktura temporalne kosti može uzrokovati krvarenje iz uha, pojavu krvi iza timpanične membrane, gubitak sluha, vestibularne disfunkcije sluha i / ili paraliza facijalnog živca.
-
Uraditi CT s posebnim naglaskom na temporalne kosti, uputiti bolesnika na audiometrijski test, a ako se sumnja na paralizu facijalnog živca, organizirati elektro- testiranje facijalnog živca.
-
Hitno zbrinjavanje ozljeda facijalnog živca, gubitka sluha, vestibularnih disfunkcija i curenja likvora.