Prijelomi sljepoočne kosti mogu nastati nakon teške tupe ozljede glave, a ponekad zahvaćaju strukture uha, uzrokujući gubitak sluha, vrtoglavicu, poremećaje ravnoteže ili paralizu lica.
Na prijelome temporalne kosti upućuju
Krvarenje može biti iz srednjeg uha (hemotimpanum) kroz perforirani bubnjić ili iz linije prijeloma u zvukovodu. Hemotimpanum dovodi do plavo–crne boje bubnjića. Otoreja likvora ukazuje na povezanost između srednjeg uha i subarahnoidalnog prostora.
Frakture temporalne kosti su klasificirane prema orijentaciji u odnosu na uzdužnu os petroznog dijela slijepoočne kosti. Uzdužni prijelomi čine 70 do 90% prijeloma temoralne kosti, a poprečni prijelom čine 10 do 30%. Neki prijelomi mogu imati karakteristike oba prijeloma.
Longitudinalni prijelom može sezati preko srednjeg uha do bubnjića; uzrokujući parezu facijalisa u 20% slučajeva i mogu uzrokovati gubitak sluha (najčeće provodnog tipa).
Poprečni prijelomi idu preko kanala facijalnog živca i koštanog labirinta, uzrokujući paralizu lica u oko 40% bolesnika, gubitak sluha (obično senzorineuralan) i vestibularne disfunkcije (npr. vrtoglavica, poremećaj ravnoteže).
Rijetko, fluktuirajući senzorineuralni gubitak sluha i vestibularna disfunkcija javljaju se s prijelomom temporalne kosti i mogu biti posljedica perilimfne fistule. Trenutna paraliza facijalnog živca može upućivati na oštećeni ili uklješteni facijalni živac, dok paraliza facijalisa koja nastaje s odgodom najčešće upućuje na edem uz intaktan živac.
Nalazi kod frakture baze lubanje (Battleov znak)
Ova slika prikazuje Battleov znak (ekhimozu mastoida).
© Springer Science+Business Media
Dijagnoza
Dijagnoza prijeloma sljepoočne kosti
Ako se sumnja na prijelom sljepoočne kosti, preporučuje se odmah učiniti CT glave, a posebnu pozornost treba obratiti na sljepoočnu kost. Weberov i Rinneov test glazbenom viljuškom može se izvesti kako bi se pomoglo razlučiti provodno i zamjedbeno oštećenje sluha. Međutim, audiometrija je obavezna za sve pacijente s prijelomom temporalne kosti. Ako je paraliza lica prisutna, električna ispitivanja facijalnog živca su obavezna.
Liječenje
Liječenje prijeloma sljepoočne kosti
Liječenje se zasniva na obradi ozljede facijalnog živca, gubitka sluha i istjecanja likvora. Ukoliko uz ozljedu živca imamo smanjen ili nikakav odgovor na električni podražaj, potreban je i kirurški zahvat. Nepotpuna paraliza lica i ona koja se javlja odgođeno liječi se konzervativno, korištenjem kortikosteroida, čija se doza postupno smanjuje.
Kod provodnog gubitka sluha potrebna je rekonstrukcija slušnih koščica, nekoliko tjedana ili mjeseci nakon ozljede. Mogu se očekivati dobri rezultati. Kada dođe do senzorineuralnog gubitka sluha, on je uglavnom trajan te ne postoji konzervativni niti kirurški način liječenja kojim bi se sluh poboljšao. Međutim, u rijetkim slučajevima fluktuirajućeg senzorineuralnog gubitka sluha može biti indicirana eksplorativna timpanotomija s perilimfatičnom fistulom.
Ukoliko je uzrok vestibularih disfunkcija perilimfatična fistula, kirurškim zahvatom i reparacijom može se smanjiti učestalost vrtoglavica. Ukoliko postoji ozljeda vestibularnog živca ili vestibularnog kanala, određeni zahvati mogu popraviti ishod. Simptomi se mogu smiriti kada se koriste benzodiazepini. Do trajnog poboljšanja može dovesti i vestibularna rehabilitacija.
Bolesnike s prijelomom sljepoočne kosti i otorejom treba hospitalizirati zbog opasnosti od meningitisa. Istjecanje obično prestaje spontano za nekoliko dana, premda je ponekad potrebno postavljanje lumbalnog drena ili kirurško zatvaranje oštećenja. Zvukovod se ne treba kirurški dirati. Profilaktična primjena antibiotika se vrši u nekim ustanovama.
Ključne poruke
Fraktura temporalne kosti može uzrokovati krvarenje iz uha, pojavu krvi iza timpanične membrane, gubitak sluha, vestibularne disfunkcije i / ili paralizu ličnog živca.
Napraviti CT s posebnim naglaskom na temporalne kosti, uputiti bolesnika na audiometriju, a ako se sumnja na paralizu facijalnog živca, organizirati elektro-testiranje facijalnog živca.
Hitno zbrinjavanje ozljeda facijalnog živca, gubitka sluha, vestibularnih disfunkcija i curenja likvora.