Acinetobacter sp može uzrokovati gnojne infekcije svih organskih sustava te često oportunističke infekcije u hospitaliziranih bolesnika.

Acinetobacter je gram-negativni aerobni bacil, koji pripada obitelji Neisseriaceae. Riječ je o ubikvitarnim (sveprisutnim) mikroorganizmima koji mogu preživjeti na suhim površinama i do mjesec dana. S obzirom na to da se obično prenose putem kože zdravstvenih radnika, često dolazi do kolonizacije pacijenata i medicinske opreme. Postoji mnogo Acinetobacter vrsta; sve mogu uzrokovati bolest ljudi, ali Acinetobacter baumannii uzrokuje ukupno 80% svih infekcija (1).

Literatura

• 1. Wong D, Nielsen TB, Bonomo RA, et al: Clinical and pathophysiological overview of Acinetobacter infections: A century of challenges. Clin Microbiol Rev 30(1):409–447, 2017. doi: 10.1128/CMR.00058-16

Bolesti uzrokovane Acinetobacterom

Najčešće manifestacije Acinetobacter infekcije su

• Infekcije dišnog sustava

AB infekcije obično se javljaju u kritično bolesnih, hospitaliziranih bolesnika. Infekcije iz opće populacije (većinom pneumonije) češće su u tropskim zemljama. Stope smrtnosti povezane s A. baumannii (AB) infekcijom su 19 do 54%.

Acinetobacter lako kolonizira traheostome te može uzrokovati bronhiolitis i traheobronhitis u zdrave djece iz opće populacije, te traheobronhitis u odraslih imunokompromitiranih bolesnika. Acinetobacter lako koloniziraju mjesta traheostome. Bolnička pneumonija koju uzrokuje Acinetobacter često je multilobarna i komplicirana. Sekundarna bakterijemija i septični šok imaju lošu prognozu.

Acinetobacter sp također uzrokuje infekcije rana te lokalizirane gnojne infekcije (apscese) u raznim organskim sustavima, uključujući pluća, mokraćni sustav, kožu i meka tkiva, ponekad uz razvoj bakterijemije.

Acinetobacter rijetko uzrokuje meningitis (većinom nakon neurokirurških zahvata), celulitis ili flebitis nakon postavljanja venskog katetera, infekcije oka, endokarditis prirodnih i umjetnih valvula, osteomijelitis, septički artritis, pankreatitis i apsces jetre.

Značaj izolata Acinetobacter iz kliničkih uzoraka, kao što su respiratorni sekret intubiranih pacijenata ili uzorci izotvorenih rana, teško je odrediti jer oni često predstavljaju kolonizaciju.

Čimbenici rizika

Rizični faktori za Acinetobacter infekciju ovise o tipu same infekcije (bolnički stečena, stečena u općoj populaciji, multidrug rezistentna - vidi tablicu Rizični faktori za Acinetobacter infekciju).

Rezistanecija Acinetobacter na antibiotike

U posljednje vrijeme zabilježene su infekcije multirezistentnim (MDR) AB, pogotovo u jedinicama intenzivnog liječenja, kod imunosuprimiranih bolesnika, kroničnih bolesnika i bolesnika liječenih antibioticima širokog spektra nakon invazivnih postupaka. Kolonizacija zdravstvenih radnika, medicinske opreme i otopina za parenteralnu prehranu imaju najznajčaniju ulogu u širenju ovih infekcija. Također je zabilježen porast infekcija multirezistentnim AB u vojnika ozlijeđenih i liječenih u Iraku, Kuvajtu i Afganistanu.

Liječenje

• Višestruka empirijska terapija za teške infekcije

U bolesnika s lokaliziranim celulitisom ili flebitisom, koji su povezani sa stranim tijelom (npr. IV kateter ili šav), u pravilu je dovoljno odstraniti strano tijelo uz lokalnu toaletu. Toaleta donjeg dijela dišnog trakta je dovoljna za sanaciju traheobronhitisa koji je nastao nakon endotrahealne intubacije. Antibiotsko liječenje je indicirano u bolesnika s teškom infekcijom, a u nekim slučajevima potrebno je učiniti i kiruršku reviziju rane.

AB je u pravilu rezistentan na mnoge antibiotike. MDR-AB su definirani kao sojevi koji su otporni na ≥ 3 klase antibiotika; neki izolati su otporne na sve. Moguće početne opcije liječenja, prije konačnih rezultata osjetljivosti, uključuju karbapeneme (npr. meropenem, imipenem, doripenem), kolistin ili fluorokinolon uz aminoglikozid, rifampicin ili oboje. Sulbaktam (inhibitor beta-laktamaze) ima intrinzično baktericidno djelovanje protiv mnogih sojeva MDR-AB. Tigeciklin, glicilciklinski antibiotik, također je učinkovit, međutim zabilježeni su granična aktivnost i pojava otpornosti tijekom liječenja. Minociklin ima in vitro aktivnost kao i novi siderofor-cefalosporinski antibiotik, cefiderokol (1).

Blage do umjerene infekcije mogu odgovoriti na monoterapiju. Infekcije traumatskih rana mogu se liječiti minociklinom.

Teške AB infekcije liječe se kombiniranom terapijom—uobičajeno karbapenemima (imipenem ili meropenem) ili ampicillin/sulbaktamom s aminoglikozidom; ukoliko se pak radi o značajnoj rezistenciji, tigeciklin, cefiderokol ili kombinacija kolistina uz minociklin ponekad su jedine dostupne opcije.

Mjere kontrole bolničkih infekcija, pranje ruku, nošenje zaštitne odjeće, savjesno održavanje respiratora i druge opreme, izolacija bolesnika, važne su za sprječavanje bolničkih epidemija.

Literatura

• 1. Munier AL, Biard L, Rousseau C, et al: Incidence, risk factors, and outcome of multidrug-resistant Acinetobacter baumannii acquisition during an outbreak in a burns unit. J Hosp Infect 97(3):226–233, 2017. doi: 10.1016/j.jhin.2017.07.020

Ključne točke

• A. baumannii (AB) uzrokuje oko 80% Acinetobacter infekcija i ima tendenciju pojave u teško bolesnih, hospitaliziranih bolesnika.

• Najčešće mjesto infekcije je dišni sustav, ali Acinetobacter sp također može uzrokovati gnojne infekcije bilo kojeg organskog sustava.

• Pojava multirezistentnog AB predstavlja problem, te je potrebno racionalno liječenje temeljeno na testiranoj osjetljivosti.