Acinetobacter sp može uzrokovati gnojne infekcije svih organskih sustava te često oportunističke infekcije u hospitaliziranih bolesnika.
Acinetobacter je gram-negativni aerobni bacil, koji pripada obitelji Neisseriaceae. Riječ je o ubikvitarnim (sveprisutnim) mikroorganizmima koji mogu preživjeti na suhim površinama i do mjesec dana. S obzirom na to da se obično prenose putem kože zdravstvenih radnika, često dolazi do kolonizacije pacijenata i medicinske opreme. Postoji mnogo vrsta Acinetobacter; svi mogu uzrokovati bolesti kod ljudi, ali A. baumannii (AB) uzrokuje oko 80% infekcija.
Bolesti uzrokovane Acinetobacterom
Najčešće manifestacijeAcinetobacter infekcije su
AB infekcije obično se javljaju u kritično bolesnih, hospitaliziranih bolesnika. Infekcije iz opće populacije (većinom pneumonije) češće su u tropskim zemljama. Smrtnost od AB infekcija iznosi 19 do 54%.
Acinetobacter lako kolonizira traheostome te može uzrokovati bronhiolitis i traheobronhitis u zdrave djece iz opće populacije, te traheobronhitis u odraslih imunokompromitiranih bolesnika. Bolnička pneumonija koju uzrokuje Acinetobacter često je multilobarna i komplicirana. Sekundarna bakterijemija i septični šok imaju lošu prognozu.
Acinetobacter sp također uzrokuje infekcije rana te lokalizirane gnojne infekcije (apscese) u raznim organskim sustavima, uključujući pluća, mokraćni sustav, kožu i meka tkiva, ponekad uz razvoj bakterijemije.
Acinetobacter rijetko uzrokuje meningitis (većinom nakon neurokirurških zahvata), celulitis ili flebitis nakon postavljanja venskog katetera, infekcije oka, endokarditis prirodnih i umjetnih valvula, osteomijelitis, septički artritis, pankreatitis i apsces jetre.
Značaj izolata iz kliničkih uzoraka, poput respiratornih sekreta iz intubiranih pacijenata ili uzoraka iz otvorene rane, teško je utvrditi, jer oni često predstavljaju kolonizaciju.
Čimbenici rizika
Čimbenici rizika za Acinetobacter infekciju razlikuju se ovisno o tipu infekcije (bolničke, infekcije iz opće populacije, multirezistentne - čimbenici rizika navedeni su u tablici).
Čimbenici rizika za Acinetobacter infekciju
|
Vrsta infekcije
|
Čimbenici rizika
|
|
Bolnička
|
Fekalna kolonizacija s Acinetobacter
Boravak u jedinici intenzivnog liječenja
Prisutnog invazivnih medicinskih pomagala
Duljina boravka u bolnici
Mehanička ventilacija
Parenteralna prehrana
Prethodna infekcija
Kirurški zahvat
Primjena antibiotika širokog spektra
Rane
|
|
Infekcija iz opće populacije
|
Alkoholizam
Pušenje
KOPB
Dijabetes melitus
Boravak u tropskim zemljama u razvoju
|
|
Multirezistentna
|
Kontakt s koloniziranim ili zaraženim pacijentom
Invazivni postupci
Mehanička ventilacija, osobito kroz duže vrijeme
Dugotrajna hospitalizacija (osobito u JIL-u)
Transfuzija krvnih derivata
Upotreba antibiotika širokog spektra (npr. cefalosporina 3. generacije, karbapenema, fluorokinolona)
|
Otpornost na lijekove
U posljednje vrijeme zabilježene su infekcije multirezistentnim (MDR) AB, pogotovo u jedinicama intenzivnog liječenja, kod imunosuprimiranih bolesnika, kroničnih bolesnika i bolesnika liječenih antibioticima širokog spektra nakon invazivnih postupaka. Kolonizacija zdravstvenih radnika, medicinske opreme i otopina za parenteralnu prehranu imaju najznajčaniju ulogu u širenju ovih infekcija. Također je zabilježen porast infekcija multirezistentnim AB u vojnika ozlijeđenih i liječenih u Iraku, Kuvajtu i Afganistanu.
Liječenje
U bolesnika s lokaliziranim celulitisom ili flebitisom, koji su povezani sa stranim tijelom (npr. IV kateter ili šav), u pravilu je dovoljno odstraniti strano tijelo uz lokalnu toaletu. Toaleta donjeg dijela dišnog trakta je dovoljna za sanaciju traheobronhitisa koji je nastao nakon endotrahealne intubacije. Antibiotsko liječenje je indicirano u bolesnika s teškom infekcijom, a u nekim slučajevima potrebno je učiniti i kiruršku reviziju rane.
AB je u pravilu rezistentan na mnoge antibiotike. MDR-AB su definirani kao sojevi koji su otporni na ≥ 3 klase antibiotika; neki izolati su otporne na sve. Moguće početne opcije liječenja, prije konačnih rezultata osjetljivosti, uključuju karbapeneme (npr. meropenem, imipenem, doripenem), kolistin ili fluorokinolon uz aminoglikozid, rifampicin ili oboje. Sulbaktam (inhibitor beta-laktamaze) ima intrinzično baktericidno djelovanje protiv mnogih sojeva MDR-AB. Tigeciklin, glicilciklinski antibiotik, također je učinkovit, međutim zabilježeni su granična aktivnost i pojava otpornosti tijekom liječenja. Minociklin ima in vitro aktivnost.
Blage do umjerene infekcije mogu odgovoriti na monoterapiju. Infekcije traumatskih rana mogu se liječiti minociklinom.
Teške AB infekcije liječe se kombiniranom terapijom - uobičajeno karbapenemima (imipenemom ili meropenemom) ili ampicilin/sulbaktamom i aminoglikozidom. Kod visoke rezistencije, najčešće jedine dostupne opcije liječenja su tigeciklin ili kombinacija kolistina i minociklina.
Mjere kontrole bolničkih infekcija, pranje ruku, nošenje zaštitne odjeće, savjesno održavanje respiratora i druge opreme, izolacija bolesnika, važne su za sprječavanje bolničkih epidemija.
Ključne točke
-
A. baumannii (AB) uzrokuje oko 80% Acinetobacter infekcija i ima tendenciju pojave u teško bolesnih, hospitaliziranih bolesnika.
-
Najčešće mjesto infekcije je dišni sustav, ali Acinetobacter sp također može uzrokovati gnojne infekcije bilo kojeg organskog sustava.
-
Pojava multirezistentnog AB predstavlja problem, te je potrebno racionalno liječenje temeljeno na testiranoj osjetljivosti.