Nenamjerno mršavljenje

Autor: Michael R. Wasserman, MD

Nenamjerno mršavljenje općenito se razvija tjednima ili mjesecima. Može biti znak značajnog mentalnog poremećaja ili fizičke bolesti koja je udružena s visokim rizikom mortaliteta. Uzrok može biti očiti (npr. kronična dijareja zbog malapsorpcijskog sindrom) ili okultnog (npr. nedijagnosticiranog karcinoma). Ova diskusija je fokusirana na bolesnike koje se uglavnom prezentiraju s gubitkom težine, a ne na ne u kojima je gubitak težine više manje očekivan kao rezultat neke kronične bolesti (npr. metastatska bolest, terminalni stadij KOPB-a.

Gubitak težine je tipično klinički važno ako obuhvaća 5% tjelesne težine ili 5 kg tijekom 6 mjeseci. Međutim, ova tradicionalna definicija ne uzima u obzir razliku između gubitka tjelesne mišićne mase i gubitka masnog tkiva tako da to može voditi do različitih kliničkih ishoda. Također, akumulacija edema (npr. u kroničnom srčanom zatajenju ili kroničnom bubrežnom zatajenju) može zamaskirati stvarni gubitak klinički važne tjelesne mišićne mase.

Pored gubitka težine, bolesnici mogu imati i druge simptome poput anoreksije, vrućine, noćnog znojenja kao rezultat osnovne bolesti. Ovisno o uzroku i težini, simptomi i znakovi nutritivnog poremećaja( vidi: Nedostatak, potrebe i toksičnost vitamina) također mogu biti prisutni.

Ukupna incidencija značajnog nenamjernog mršavljenja je oko 5% na godinu u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim,incidencija raste starenjem, dosežući 50% kod bolesnika koji su na kućnoj njezi.

Patofiziologija

Gubitak težine nastaje ako se više kalorija gubi nego se uzima. poremećaji koji povećavaju gubitak ili smanjuju apsorpciju dovode do povećanog apetita. češće neodgovarajući kalorijski unos je mehanizam za gubitak težine i takvi bolesnici imaju smanjen appetit. Ponekad je nekoliko mehanizama uključeno. Kao primjer karcinom ima tendenciju smanjiti apetit, ali također povećava bazalni metabolizam mehanizmom posredovan citokinima.

Etiologija

Mnogi poremećaji uzorkuju nenamjerni gubitak težine, uključujući kronične bolesti određene težine. Međutim,mnogi od ovih poremećaja su klinički očiti i tipično su već dijagnosticirani tijekom gubitka tjelesne težine. Dog se drugi poremećaji tipično manifestiraju kao nenamjeran gubitak težine. (vidi tablicu).

Kod povećanog apetita, najčešći okultni uzroci nenamjernog gubitka težine su

Kod smanjenog apetita, najčešći okultni uzroci nenamjernog gubitka težine su

Uzroci koji se prezentiraju nenamjernim gubitkom težine

Uzrok

Sugestivni nalazi

Dijagnostički pristup

*Akumulacija edema može maskirati gubitak tjelesne mišićne mase.

Endokrini poremećaji

Hipertireoza

Povećani apetit

Intolerancija vrućine, znojenje, tremor, anksioznost, tahikardija, dijareja

Testovi tireoidne funkcije

Diabetes mellitus, tip 1 (novonastali ili slabo kontrolirani)

Povećani apetit

Polidipsija, poliurija

Mjerenje glukoze u krvi

Kronična primarna adrenalna insuficijencija

Abdominalna bol, umor, hiperpigmentacija, ortostatska vrtoglavica

Serumski elektroliti, kortizol, razine ACTH

Lijekovi

Alkohol

Anamneza pretjerane konzumacije

Angiomi u obliku pauka, Dupuytrenova kontraktura, testikularna atrofija, periferna neuropatija

Ponekad ascites, asteriksija

Klinička evaluacija

Ponekad testovi jetrene funkcije i/ili jetrene biopsije

Lijekovi (pogledaj tablicu)

  • Zloupotreba

  • Biljni pripravci i lijekovi bez uputnice

  • Lijekovi na recept

Anamneza uzimanja

Klinička evaluacija

Ako je moguće, prekid uzimanja lijekova

Mentalni poremećaji

Anoreksija

Neprimjeren strah od debljanja kod iscrpljenje mlade djevojke, amenoreja

Klinička evaluacija

Depresija

Tuga, umor, gubitak seksualne želje i/ili zadovoljstva, poremećaj spavanja, psihomotorna retardacija

Klinička evaluacija

Bubrežni poremećaji*

Kronična bubrežna bolest

Edem, mučnina, povraćanje, stomatitis, disguezija, nikturija, umor, pruritus, smanjena mentalna aktivnost, mišićni trzajevi i grčevi, periferna neuropatija, napadaji

BUN u serumu i mjerenje kreatinina

Nefrotski sindrom

Edem, hipertenzija, proteinurija, umor, pjenušavi urin

24-h mjerenje proteina u urinu

Alternativno, mjerenje omjera urina/proteina u serumu

Infekcije

Gljivične infekcije (obično primarne gljivične infekcije)

Vrućica, noćno znojenje, umor, kašalj, dispneja

Rizik kod izloženosti u određenom geografskom području

Ponekad druge manifestacije specifične za organe

Usually cultures and stains

Sometimes serologic tests

Ponekad biopsija

Infekcije helmintima (glistama)

Vrućica, abdominalna bol, nadutost, flatulencija, dijareja, eozinofilija

Obično kod boravka ili putovanja u zemlje u razvoju

Testiranja specifična za poremećaj (npr. mikroskopski pregled stolice, kultura, serologija)

HIV/AIDS

Vrućica, dispneja, kašalj, limfadenopatija, dijareja, kandidijaza

Krvna protutijela ili testiranja antigena

Subakutni bakterijski endokarditis

Vrućica, noćno znojenje, artralgija, dispneja, umor, Rothove pjege, Janeway lezije, Oslerovi čvorići, mrljasta krvarenja, retinalna arterijska embolizacija, moždani udar

Obično u pacijenata s valvularnim srčanim greškama ili u intravenoznih ovisnika

Krvne kulture

Ehokardiografija

Tuberkuloza

Vrućica, noćno znojenje, kašalj, hemoptiza

Rizični faktori (npr. izloženost, slabiji životni uvjeti)

Kultura sputuma i razmaz

Ostali sistemski poremećaji

Karcinom

Često noćna znojenja, umor, vrućica

Ponekad noćna bol u kostima ili ostali poremećaji specifični za organ

Evaluacija specifičnih organa

Gigantocelularni arteritis

Glavobolja, mišićni bolovi, klaudikacije u čeljusti, vrućica, i/ili vidni poremećaji u starijih bolesnika

Sedimentacija eritrocita, i ukoliko je povećana, biopsija temporalne arterije

Sarkoidoza

Kašalj, dispneja, škripanje

Vrućica, umor, limfadenopatija

Ponekad simptomi od strane ostalih organa (npr. očni, jetreni, gastrointestinalni, koštani)

RTG toraksa

CT toraksa

Biopsija

Dental poremećaji i poremećaji okusa

Disgeuzija (gubitak okusa)

Rizični faktori (npr. disfunkcija kranijalnih živaca, uzimanje sumnjivih lijekova, starenje)

Klinička evaluacija

Slaba denticija

Bol u zubima ili desnima

Halitoza, periodontitis, nestali i/ili raspadnuti zubi

Klinička evaluacija

Kod nekih poremećaja koji uzrokuju nenamjerno gubljenje težine, drugi simptomi mogu biti izraženiji tako da gubitak težine neće dođi do izražaja. Primjeri uključuju sljedeće:

  • Neki poremećaji apsorpcije: kirurgija gastrointestinalnog trakta i cistična fibroza

  • Kronični upalni poremećaji: Teški RA

  • Gastrointestinalni poremećaji: Ahalazija, celijakija, Crohnova bolest, kronični pankreatitis, ezofagealni opstruktivni poremećaji, ishemični kolitis, dijabetička enteropatija, ulcerozna bolest, progresivna sistemska skleroza, ulcerativni kolitis (kasni stadij)

  • Teški, kronični srčani i plućni poremećaji: KOPB, srčano zatajenje (stadij III ili IV), restriktivna plućna bolest

  • Mentalni poremećaji (poznato kao slabo kontrolirani): Anksioznost, bipolarni poremećaj, depresija, shizofrenija

  • Neurološki poremećaji: Amiotrofna lateralna skleroza, demencija, multipla skleroza, miastenija gravis, Parkinsonova bolest, moždani udar

  • Socijalni problemi: Siromaštvo, socijalna izolacija

Kod kroničnog bubrežnog zatajenja i srčane bolesti, akumulacija edema može prikriti gubitak tjelesne mišićne mase.

Evaluacija

Evaluacija se fokusira na detekciju okultnih uzroka. Pošto ih ima znatan broj, evaluacija mora biti sveobuhvatna.

Anamneza

Povijest bolesti uključuje pitanja o količini i vremenskom toku gubitka tjelesne težine. Podaci o gubitku tjelesne težine mogu biti netočni:stoga treba tražiti potkrepljujuće nalaze mjerenje tjelesne težine u starijim medicinskim nalazima , promjene u veličini odjeće ili potvrda člana obitelji. Appetit, uzimanje hrane, gutanje, crijevni obrasci trebaju biti opisani. Kod ponavljanih ispitivanja, pacijenti trebaju voditi dnevnih prehrane jer je često prisjećanje na unos hrane netočno. Nespecifični simptomi potencijalnih uzroka su često zabilježeni, poput umora, malaksalosti, vrućice i noćnog znojenja.

Pregled sustava mora biti kompletan, traženje simptoma u svim bitnijim organskim sustavima.

Povijest bolesti može otkriti poremećaj koji je uzrok gubitka tjelesne težine. Treba dokumentirati sve lijekove koji se uzimaju na recept, lijekove koji se koriste bezreceptno, lijekove koji se piju po potrebi, biljni proizvodi. Socijalna anamneza može otkriti promjene u životnim situacijama koje mogu objasniti zašto je unos hrane smanjen (npr. gubitak voljene osobe, gubitak neovisnosti ili posla, gubitak rutine u prehrani.

Fizikalni pregled

Kod vitalnih parametara gledaju se vrućica, tahikardija, tahipneja i hipotenzija. Težina se mjeri i potom se izračuna indeks tjelesne mase (BMI)( vidi: Dijagnoza). Debljina kožnog nabora tricepsa se mjeri kao i cirkumferencijalni opseg nadlaktice kako bi se procijenila tjelesna mišićna masa ( vidi: Fizikalni pregled). BMI i težina tjelesne mase se procjenjuju kako bi bilo od pomoći kod detektiranja promjena kod svakog pregleda.

Opći pregled bi trebao biti posebno sveobuhvatan, uključujući pregled srca, pluća, abdomena, glave i vrata, grudi, neurološki pregled, rektum (uključujući pregled prostate, i testiranje za okultno krvarenje), genitalije, jetru, slezenu, limfne čvorove,zglobove, kožu, raspoloženje i afekt.

Upozoravajući znakovi

  • Vrućica, noćno znojenje, generalizirana limfadenopatija.

  • Bol u kostima

  • Dispneja, kašalj, hemoptiza

  • Neprikladan strah od dobivanja težina u adolescentnih mladih žena

  • Polidipsija i poliurija

  • Glavobolja, čeljusne klaudikacije, i/ili vidne poremećaje u starijih bolesnika

  • Rothove pjege, Janeway lezije, Oslerovi čvorići, rascijepljena krvarenja, embolus retinalne arterije

Interpretacija nalaza

Interpretacija nalaza nalazi se u tablicu. Abnormalni nalazi sugeriraju uzrok gubitka težine u pola ili više bolesnika, uključujući bolesnike kojima je eventualno dijagnosticiran karcinom.

Iako mnoge kronične bolesti mogu uzrokovati gubitak težine, kliničari ne smiju biti brzi u odluci da je postojeći poremećaj uzrok gubitka težine. Iako je postojeći poremećaj najvjerojatnije uzrok kod bolesnika kojima je stanje slabo kontrolirano ili pogoršano, stabilni bolesnici koji naglo počinju gubiti kilažu bez pogoršanja osnovnog stanja može se raditi o novom stanju (npr. bolesnici sa stabilnim ulceroznim kolitisom mogu početi gubiti na težini zbog nastanka karcinoma debelog crijeva).

Testiranje

Probir karcinoma specifičnog za dob (npr. kolonoskopija, mamografija) je indicirano ako već nije ranije napravljeno. Druga testiranja se trebaju napraviti u poremećaja čija je sumnja bazirana na abnormalnim nalazima u povijesti bolesti ili pregledu. Ne postoje široko prihvaćene smjernice koje su prihvaćene za bolesnike s fokalno abnormalnim nalazima. Sugeriran pristup je učiniti sljedeće testove:

Kod abnormalnih nalaza indicirane su dodatne pretrage. Ako su svi testovi normalni i klinički nalazi uredni ne preporučuje se daljnje testiranje (npr. CR, MRI). Takva testiranja nemaju veliko značenje, a mogu se otkriti i slučajni, nepovezani nalazi. Takve bolesnike treba naučiti da osiguraju adekvatan unos kalorija i treba ih evaluirati kod pregleda svakih mjesec dana kako bi se izmjerila njihova tjelesna težina. Ako bolesnici nastave gubiti tjelesnu težinu, povijest bolesti i fizikalni pregled se treba ponoviti jer bolesnici mogu otkriti bitne informacije koje su prethodno izostavili i mogu se otkriti nove abnormalnosti. Ako bolesnik nastavi gubiti na težini, a svi ostali nalazi ostanu normalni, ostalo testiranje (npr.CT, MR) se treba napraviti.

Liječenje

Liječi se temeljni poremećaj. Ako temeljni poremećaj uzrokuj pothranjenost i teško se liječi, nutritivna podrška se treba uzeti u obzir. Korisne ostale mjere ponašanje uzimaju u obzir podršku bolesnika da jede, pomoći mu u prehrani, nuditi mu obroke između glavnih jela i prije odlaska na spavanje, ponuditi mu omiljenu ukusnu hranu te mu nuditi manje porcije. Ako su ove ponašajne mjere bez učinka i ako je mršavljenje i dalje ekstremno, može se pokušati s enteralnom prehranom ako bolesnici imaju funkcionalan gastrointestinalni trakt. Mjerenja gubitka tjelesne mase se rade serijski. Nije dokazano da stimulansi apetita produžuju život.

Temelji gerijatrije

Normalne promjene starenja koji mogu doprinijeti gubitku tjelesne težine uključuju:

  • Smanjena osjetljivost na medijatore koji stimuliraju apetit (npr. oreksin, grelin, neuropeptid Y) i povećana osjetljivost na inhibitore apetita (npr. kolecistokinin, serotonin, faktor koji oslobađa kortikotropin)

  • Smanjena učestalost pražnjenja želuca (prolongirana sitost)

  • Smanjena osjetljivost na okus i miris

  • Gubitak mišićne mase (sarkopenija)

U starijih bolesnika, multipli kronični poremećaji mogu doprinositi gubitku tjelesne težine. Socijalna izolacija uzrokuje smanjeni unos hrane. Posebno u bolesnika koji su na kućnoj njezi, depresija je također jedan od čestih uzroka. Teško je odrediti točan doprinos određenih faktora zbog složene interakcije depresije, gubitka funkcije, lijekova, disfagije, demencije i socijalne izolacije.

Kada se evaluira stariji bolesnik s gubitkom tjelesne mase, korisno je ispitati simptome koji počinju s početnim slovom D:

  • Denticija

  • Demencija

  • Depresija

  • Dijareja

  • Disfunkcije (npr. teški bubrežni, kardijalni ili plućni poremećaji)

  • Droge

  • Disguezija

  • Disfagija

Stariji bolesnici koji imaju gubitak tjelesne težine moraju se evaluirati za deficit vitamina D ( vidi: Nedostatak vitamina D I ovisnost o njemu) ili B12 ( vidi: Nedostatak vitamina B).

Enteralno hranjenje je rijetko učinkovito kod starijih bolesnika, osim kod specifičnih bolesnika u kojih takvo hranjenje može biti kratkoročni pomak prema normalnoj prehrani.

Ključne točke

  • Pogotovo kod bolesnika na kućnoj njezi, multipli čimbenici doprinose gubitku tjelesne mase.

  • nenamjerni gubitak > 5 % tjelesne težine ili više 5 kg zahtjeva pretragu.

  • Najvrjedniji aspekt evaluacije je kroz povijest bolesti i kroz fizikalni pregled.

  • Napredna slikanja ili neka druga testiranja se obično ne preporučuju ako to ne sugeriraju klinički nalazi.

  • Treba naglasiti mjere ponašanja koja potiču hranjenje i pokušati izbjegavati enteralno hranjenje, pogotovo u starijih bolesnika.