Tinea capitis je dermatofitna infekcija vlasišta.
Tinea capitis uglavnom zahvaća djecu, zarazna je i može izazvati epidemije. U SAD-u je najčešći uzročnik Trichophyton tonsurans, a nakon njega slijedi Microsporum canis i M. audouinii; drugdje su česte druge vrste Trichophyton spp. (npr. T. schoenleinii,T. violaceum).
Tinea capitis uzrokuje postupnu pojavu okruglih, suhih, ljuskavih područja, alopeciju ili oboje. Infekcija s T. tonsurans uzrokuje “crne točke” kod kojih se vlasi lome na površini kože; infekcija s M. audouinii uzrokuje “sive mrlje” kod kojih se vlasi lome iznad površine kože, ostavljajući kratke čekinje. Tinea capitis se rjeđe očituje difuznim ljuskanjem nalik na perut ili u vidu difuznih pustuloznih promjena.
Kerion
Infekcija s dermatofitima ponekad dovodi do stvaranja keriona, velike, spužvaste upalne nakupine na vlasištu uzrokovane jakom upalnom reakcijom na dermatofit. Kerion može imati pustule i stvarati kruste te se može zamijeniti s apscesom. Kerion može dovesti do ožiljkavajućeg gubitka kose.
Dijagnoza
Tinea capitis se dijagnosticira na osnovi kliničke slike i pomoću nativnog (vlažnog) razmaza iščupanih vlasi ili vlasi i ljusaka dobivenih struganjem ili četkanjem uz KOH. Uzročnici se razlikuju po veličini spora i nalazom u unutrašnjosti (endotriks) vlasi ili izvan nje (ektotriks) što može pomoći pri određivanju liječenja.
Plavo-zelena fluorescencija pod Woodovom svjetliljkom ima dijagnostičku vrijednost za infekciju s M. canis i M. audouinii te se tako tinea može razlučiti od eritrazme.
Uzgoj uzročnika u kulturi moguće je učiniti kada je to potrebno. Promjena u vlasištu kod djece koja nalikuje apscesu može biti kerion; uzgoj uzročnika u kulturi može pomoći kod postavljanja dijagnoze, ukoliko je potrebno.
Diferencijalna dijagnoza tinee capitis uključuje
Liječenje
( vidi: Mogućnosti liječenja površinskih gljivičnih infekcija*.)
Djeca se liječe suspenzijom mikroniziranog grizeofulvina u dozi od 10-20 mg/kg PO 1x/dan (doze ovise o nekoliko parametara, no najveća doza je uglavnom 1 g/dan), a u djece >2 god. ultramikroniziranim grizeofulvinom 5-10 mg/kg (najviše 750 mg/dan) koji se primjenjuje PO 1×/ dan ili podijeljen u dvije doze uz obrok ili mlijeko tijekom 4–6 tjedana ili dok se svi znakovi infekcije ne povuku. Terbinafin se također može primijeniti. Djeca < 20 kg se liječe terbinafinom u dozi od 62,5 mg PO 1x/dan, djeca koja imaju 20 do 40 kg terbinafinom 125 mg PO 1x/dan, a djeca koja imaju > 40 kg terbinafinom 250 mg PO 1x/dan.
Kako bi se spriječilo širenje, osobito na drugu djecu, na vlasište treba nanositi kremu imidazola ili ciklopiroksa sve dok se tinea capitis ne izliječi; također barem dva puta tjedno treba rabiti šampon s 2,5% selenova sulfida. Tijekom liječenja djeca mogu pohađati školu.
Odrasli se liječe terbinafinom 250 mg PO 1×/dan tijekom 2-4 tjedna, što je učinkovitije kod infekcija endotriksa ili itrakonazolom 200 mg 1×/dan tijekom 2–4 tjedna ili 200 mg 2×/dan jedan tjedan, nakon čega slijede 3 tjedna bez lijeka (pulsna terapija) tijekom 2–3 mj.
Ako su promjene jako inflamirane, i kod keriona, treba kratkotrajno dodati prednizon (za ublažavanje simptoma i mogućeg smanjenja stvaranja ožiljaka), u početku 40 mg PO 1×/dan (1 mg/kg u djece), a zatim dozu treba postupno smanjiti kroz 2 tjedna.
Ključne informacije
-
Tinea capitis najviše zahvaća djecu, može biti zarazna i izazvati epidemije.
-
Dijagnostira se pomoću nativnog (vlažnog) razmaza s KOH, uzgojem u kulturi ili povremeno Woodovom svjetlosti.
-
Liječi se peroralnom primjenom grizeofulvina ili terbinafina uz lokalne antimikotike.
-
Kratkotrajno se dodaje oralno prednizon za kerion ili teške upale.