S obzirom na to da je natrij najvažniji osmotski aktivni ion izvanstanične tekućine, ukupni sadržaj natrija određuje volumen izvanstanične tekućine. Manjak i suvišak ukupnog sadržaja natrija uzrokuju smanjenje volumena odnosno preopterećenje volumenom. Koncentracija natrija u serumu ne odražava nužno ukupni sadržaj natrija u tijelu. (Vidi Ravnoteža vode i natrija.)
Ukupni sadržaj natrija u tijelu ovisi o unosu hranom i izlučivanju bubrezima. Kad su ukupni sadržaj natrija i izvanstanični volumen smanjeni, bubrezi pojačano zadržavaju natrij, a kada su povećani, izlučivanje natrija (natriureza) se povećava pa se volumen smanjuje.
Izlučivanje natrija može se u širokom rasponu prilagođavati unosu. Izlučivanje bubrezima ovisi o dopremi natrija u bubrege, to jest o bubrežnom protoku i glomerularnoj filtraciji (GF). Prema tome, nedostatno izlučivanje natrija može biti posljedica smanjenog protoka krvi kroz bubrege, kao što je slučaj u kroničnoj bolesti bubrega ili srčanom zatajenju.
Osovina renin-angiotenzin-aldosteron
Osovina renin–angiotenzin–aldosteron najvažniji je regulatorni mehanizam izlučivanja natrija bubrezima. U hipovolumnim stanjima smanjuje se GF i dotok natrija u distalni tubul što potiče lučenje renina. Renin cijepa angiotenzinogen (supstrat renina) te nastaje angiotenzin I. Angiotenzin konvertirajući enzim (ACE) zatim cijepa angiotenzin I te nastaje angiotenzin II. Učinci angiotenzina II su:
-
povećanje retencije natrija smanjenjem filtracije i povećanjem reapsorpcije natrija u proksimalnom tubulu
-
povišenje arterijskog tlaka (djeluje kao vazopresor)
-
pojačanje žeđi
-
izravno smanjenje izlučivanja vode
-
stimuliranje adrenokorteksa na lučenje aldosterona koji povećava reapsorpciju natrija nizom mehanizama u bubrezima
Od angiotenzina I može nastati i angiotenzin III, koji kao i angiotenzin II, potiče lučenje aldosterona, ali ima znatno slabiji učinak kao vazopresor. Hiperkalijemija također potiče lučenje aldosterona.
Drugi natriuretski čimbenici
Otkriveno je i nekoliko dodatnih natriuretskih čimbenika poput atrijskog natriuretskog peptida (ANP), moždanog natriuretskog peptida (BNP) i C-tipa natriuretskog peptida (CNP).
ANP luči srčano tkivo pretklijetki. Koncentracije su mu povišene kod volumnog preopterećenja (npr. u srčanom zatajenju, kroničnoj bolesti bubrega, cirozi s ascitesom), primarnog hiperaldosteronizma te u nekih bolesnika s esencijalnom hipertenzijom. Snižena razina ANP-a je ustanovljena u podskupini bolesnika s nefrotskim sindromom kod kojih je ujedno i smanjen izvanstanični volumen. Visoke razine povećavaju GF i izlučivanje natrija čak i pri niskom arterijskom tlaku.
BNP se luči iz tkiva atrija i lijevog ventrikula, a djelovanje mu je slično onome ANP-a. Dostupni su testovi kojima se određuje razina BNP. Visoka koncentracija BNP-a koristi se za postavljanje dijagnoze volumnog preopterećenja.
CNP, za razliku od ANP-a i BNP-a, ima vazodilatatorni učinak.
Manjak i suvišak natrija
Manjak natrija posljedica je nedovoljnog unosa uz pretjeran gubitak putem kože, probavnog trakta ili bubrezima (nedostatna retencija). Smanjena retencija natrija bubrezima može biti posljedica primarne nefropatije, adrenalne insuficijencije ili uzimanja diuretika.
Suvišak natrija podrazumijeva povećan unos u odnosu na izlučivanje, no zdravi bubrezi mogu izlučiti velike količine natrija pa preopterećenje natrijem obično odražava narušenu regulaciju bubrežnog krvotoka i izlučivanja natrija (npr. u srčanom zatajenju, cirozi ili kroničnoj bolesti bubrega).