Vaginitis je infektivna ili neinfektivna upala vaginalne sluznice, ponekad s upalom vulve. Simptomi uključuju vaginalni iscjedak, iritaciju, pruritus i eritem. Dijagnosticira se testiranjem vaginalnog iscjetka. Liječenje je usmjereno na uzrok i ozbiljnije simptome.

• Bakterijska vaginoza

• Kandida vaginitis

• Trihomonalni vaginitis,koji je spolno prenosiv

U žena reproduktivne dobi Lactobacillus spp je pretežita sastavnica normalne vaginalne flore. Kolonizacija ovim bakterijama održava pH rodnice u normalnom rasponu (3,8 do 4,2), sprječavajući tako prerastanje patogenim bakterijama i gljivicama. Također, visoka razina estrogena održava debljinu sluznice rodnice, pojačavajući lokalnu obranu.

Čimbenici koji stvaraju sklonost prerastanju bakterijskih vaginalnih patogena mogu uljučivati sljedeće:

• Alkalni pH uslijed prisutnosti menstrualne krvi, sperme ili smanjenja količine laktobacila

• Lošu higijenu

• Učestalo ispiranje rodnice

Vaginitis može nastati uslijed prisutnosti stranih tijela (npr. zaboravljenih tampona). Upalni vaginitis, koji nije zarazne prirode je rijedak.

Vaginitis izaziva vaginalni iscjedak koji treba razlikovati od normalnog iscjetka. U djevojčica je normalan iscjedak kada je razina estrogena visoka, npr. tijekom prva dva tjedna života jer se majčin estrogen prenosi prije rođenja (često se javlja oskudno krvarenje nakon što razina estrogena naglo padne) i tijekom par mjeseci prije menarhe, kada se povećava proizvodnja estrogena .

Normalni vaginalni iscjedak je obično mliječno bijel ili sluzav, bez mirisa i ne izaziva nadražaj, može izazvati vlažnost rodnice koja se prenosi na donje rublje.

Iscjedak uslijed vaginitisa je popraćen svrbežom, crvenilom te ponekad pečenjem, boli ili blagim krvarenjem. Svrbež može ometati spavanje. Mogu se pojaviti dizurija ili dispareunija. Kod atrofičnog vaginitisa iscjedak je oskudan, dispareunija česta a tkivo rodnice izgleda tanko i suho Premda se simptomi pojedinih vrsta vaginitisa razlikuju, postoje brojna preklapanja (vidi tablicu).

• Strano tijelo: Ako dijete ima vaginalni iscjedak sumnja se na strano tijelo u rodnici

• Cervicitis: cervikalni iscjedak kod cervicitisa može nalikovati onom kod vaginitisa

• Upalna bolest zdjelice (PID): Bol u abdomenu, osjetljivost cerviksa na pomicanje ili upala cerviksa upućuju na PID

• Karcinom: Iscjedak koji je vodenast ili krvav ili oboje može biti rezultat vulvarnog, vaginalnog ili cervikalnog karcinoma; karcinomi se mogu razlikovati od vaginitisa pregledom i Papa testom.

• Kožni poremećaji: Vaginalni svrbež i iscjedak mogu biti posljedica kožnih poremećaja (eg, psorijaza, tinea versicolor), koji se obično mogu razilkovati putem anamneze i nalaza na koži.

U djevojčica s trihomonalnim vaginitisom treba učiniti evaluaciju na seksualno zlostavljanje. Ako imaju neobjašnjen cervikalni iscjedak može se posumnjati na cervicitis, koji može biti posljedica seksualno prenosive bolesti. Ako žene imaju bakterijsku vaginozu ili trihomonalni vaginitis (i time veći rizik za dobivanje seksualno prenosivih bolesti), rade se cervikalni brisevi na učestale uzročnike seksualno prenosivog PID-a: Neisseria gonorrhoeae i Chlamydia trachomatis.

Ako su simptomi umjereni ili jako izraženi ili ako ne odgovaraju na druge postupke, može biti potrebna primjena lijekova. Kod svrbeža uzrokovanog nezaraznim uzrokom se na vulvu, ali ne i u vaginu, mogu nanositi kortikosteroidi (npr. 1%tni hidrokortizon dva puta dnevno prema potrebi). Peroralni antihistaminici ublažavaju svrbež i uzrokuju pospanost, što bolesnicama pomaže da zaspu.

Infekcija i drugi uroci se liječe. Strana tijela se odstrane.

Djevojčice prije puberteta treba naučiti održavanju dobre higijene perineuma (npr. brisanju od sprijeda prema straga nakon obavljanja velike nužde, pranju ruku, izbjegavanju dodirivanja perineuma prstima). Ako je kronična upala vulve izazvana nepokretnošću ili inkontinencijom može pomoći bolja higijena vulve.