Pregled antibiotika

Autor: Brian J. Werth, PharmD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Branimir Gjurašin, dr. med.

Antibakterijski lijekovi porijeklom su ili od bakterija/plijesni, ili su sintetizirani de novo. Iako termin "antibiotik" u užem smislu riječi podrazumijeva samo antimikrobni lijek koji je porijeklom od bakterija ili pljesni (kao i u Priručniku), često se koristi kao sinonim za "antibakterijski lijek".

(Vidi također Antibiotici u novorođenčadi .)

Antibiotici imaju mnogo mehanizama djelovanja, uključujući sljedeće:

  • Inhibiranje sinteze stanične stijenke

  • Povećanje propusnosti stanične stijenke

  • Ometanje sinteze proteina, metabolizma nukleinskih kiselina i drugih metaboličkih procesa (npr. sinteza folne kiseline)

Antibakterijski lijekovi ponekad stupaju u interakcije s drugim lijekovima, povisujući ili snizujući njihovu serumsku koncentraciju, na način da smanjuju ili povećavaju njihov metabolizam ili različitim drugim mehanizmima (vidi tablicu Česte interakcije antibiotika s drugim lijekovima). Većina klinički važnih interakcija odnosi se na lijekove s uskom terapijskom širinom (tj. toksična koncentracija je blizu terapijskoj). Također, drugi lijekovi mogu povećati ili smanjiti serumsku koncentraciju antibiotika.

Mnogi antibakterijski lijekovi su kemijski srodni pa su zato svrstani u skupine. Premda lijekovi unutar svake skupine imaju određene sličnosti po građi i funkciji, često imaju različitu farmakologiju i spektar djelovanja.

Česte Interakcije antibiotika s drugim lijekovima

Lijek

Toksičnost pojačana od

Bez promjene s

* S obzirom na to da ovi lijekovi djeluju na faktore zgrušavanja ovisne o vitaminu K, mogu povećati rizik od krvarenja ako se primjene zajedno s antitromboticima i tromboliticima,

Digoksin

Svi makrolidi (npr, azitromicin, klaritromicin, eritromicin)

Doksiciklin

Minocklin

Rifampicin (smanjena koncentracija digoksina)

Tetraciklin

Trimetoprim

Aminoglikozidi

Beta-laktami (uključujući karbapeneme, cefalosporine i peniciline)

Klindamicin

Fluorokinoloni

Oksazolidinoni (uključujući tedizolid)

Metronidazol

Kvinupristin/dalfopristin

Sulfonamidi

Tigeciklin

Vankomicin

Fenitoin

Kloramfenikol

Ciprofloksacin

Izonijazid

Neki makrolidi (eritromicin, klaritromicin, telitromicin)

Rifampicin (smanjena razina fenitoina)

Sulfonamidi

Azitromicin

Aminoglikozidi

Cefalosporini

Klindamicin

Doksiciklin

Fluorokinoloni osim ciprofloksacina

Linezolid

Metronidazol

Penicilini

Kvinupristin/dalfopristin

Tetraciklin

Trimetoprim

Vankomicin

Teofilin

Ciprofloksacin

Klaritromicin

Eritromicin

Rifampicin (smanjena razina teofilina)

Aminoglikozidi

Azitromicin

Cefalosporini

Klindamicin

Doksiciklin

Linezolid

Metronidazol

Penicilini

Kvinupristin/dalfopristin

Sulfonamidi

Tetraciklin

Trimetoprim

Vankomicin

Varfarin

Cefoperazon *

Cefotetan *

Kloramfenikol

Klaritromicin

Doksiciklin

Eritromicin

Neki fluorokinoloni (ciprofloksacin, levofloksacin, moksifloksacin, ofloksacin)

Metronidazol

Rifampicin (snižen PV)

Sulfonamidi

Aminoglikozidi IV

Azitromicin

Cefalosporini (neki)

Klindamicin

Doksiciklin

Linezolid

Penicilini

Kvinupristin/dalfopristin

Tetraciklin

Trimetoprim

Vankomicin

Odabir i primjena antibakterijskih lijekova

Antibakterijski lijekovi bi trebali biti korišteni samo ako klinički ili laboratorijski pokazatelji ukazuju na bakterijsku infekciju. Primjena kod virusnih bolesti ili nerazjašnjene vrućice nije opravdana, izlaže bolesnika komplikacijama lijeka bez ikakve dobrobiti, te doprinosi razvoju bakterijske rezistencije.

Određene bakterijske infekcije (npr. apscesi, infekcije sa stranim tijelima) zahtijevaju kiruršku intervenciju i ne odgovaraju samo na antibiotike.

Općenito, kliničari bi trebali pokušati koristiti antibiotike s najužim spektrom aktivnosti i u što kraćem trajanju.

Spektar djelovanja

MIkrobiološke kulture i njihove osjetljivosti na antibiotike su ključni za odabir lijekova za teške infekcije. Međutim, često se s terapijom mora započeti prije prispjeća rezultata kultura pa se odabir antibiotika temelji na najvjerojatnijim uzročnicima (empirijska antibiotska terapija).

Bilo da odabir počiva na rezultatima kultura ili ne, primjenjeni lijekovi trebaju posjedovati najuži spektar djelovanja koji će kontrolirati infekciju. Za empirijsku terapiju teških infekcija koje mogu biti prouzročene bilo kojim od nekoliko patogena (npr. febrilna neutropenija) ili koje mogu biti izazvane većim brojem uzročnika (npr. polimikrobna anaerobna infekcija), poželjan je širok spektar djelovanja. Najvjerojatniji uzročnici i njihova osjetljivost na antibiotike variraju ovisno o geografskom području (među gradovima ili čak unutar pojedinih bolnica), a mogu se mijenjati iz mjeseca u mjesec. Podatke o osjetljivosti treba sastaviti u antibiograme i koristiti za usmjeravanje empirijskog liječenja kad god je to moguće. Antibiogrami sažimaju regionalne obrasce osjetljivosti uobičajenih patogena na uobičajene antibiotike.

Za liječenje teških infekcija često su potrebne kombinacije antibiotika jer više vrsta bakterija može biti prisutno ili zbog sinergističkog djelovanja protiv jedne bakterijske vrste. Sinergizam je obično definiran kao brže i kompletnije baktericidno djelovanje kombinacije antibiotika u usporedbi na djelovanje pojedinog antibiotika. Uobičajen je primjer antibiotik koji djeluje na staničnu stijenku (npr. beta-laktam, vankomicin) u kombinaciji s aminoglikozidom.

Efikasnost

Na in vivo efikasnost antibiotika utječu mnogi čimbenici, uključujući

  • Farmakokinetika: ovisnost koncentracije antibiotika o vremenu, na koju utječu apsorpcija, distribucija (koncentracija u tekućinama i tkivima, vezanje za proteine), razina metabolizma i ekskrecija

  • Farmakodinamika: antimikrobna aktivnost lokalne koncentracije antibiotika na patogene i odgovor tog patogena uključujući rezistenciju

  • Prisutnost stranih tijela

  • Kontrola izvora infekcije

  • Interakcije s drugim lijekovima ili inhibirajuće tvari

  • Obrambeni mehanizmi domaćina

Baktericidni lijekovi ubijaju bakterije. Bakteriostatski lijekovi usporavaju ili zaustavljaju in vitro rast bakterija. Te definicije nisu apsolutne; bakteriostatski lijekovi mogu ubiti neke susceptibilne bakterijske vrste, a baktericidni lijekovi mogu tek inhibirati rast nekih susceptibilnih vrsta. Kvantitativne metode otkrivaju minimalnu in vitro koncentraciju pri kojoj antibiotik može inhibirati rast (minimalna inhibicijska koncentracija, ili MIK) ili ubiti (minimalna baktericidna koncentracija, ili MBK). Antibiotik s baktericidnim djelovanjem može poboljšati ubijanje bakterija kada su mehanizmi obrane domaćina insuficijentni lokalno na mjestu infekcije (npr. kod meningitisa ili edokarditisa) ili sustavno (npr. kod neutropeničnih i ostalih imunokompromitiranih pacijenata), no ne postoje klinički podatci koji pokazuju da je ishod liječenja bolji kod korištenja baktericidnih u odnosu na bakteriostatske antibiotike. Odabir lijeka za optimalnu učinkovitost trebao bi se temeljiti na tome kako se koncentracija lijeka mijenja tijekom vremena u odnosu na MIK, a ne posjeduje li lijek baktericidnu ili bakteriostatsku aktivnost.

Antibiotici se mogu grupirati u 3 opće kategorije (1) na temelju farmakokinetike koja optimizira antimikrobno djelovanje (farmakodinamika):

  • Ovisno o koncentraciji: veličina razlike za koju vršna koncentracija premašuje MIK (obično izražena kao omjer vršne koncentracije i MIK-a) najbolje korelira s antimikrobnom aktivnošću

  • Ovisno o vremenu: trajanje intervala doziranja u kojem koncentracija antibiotika premašuje MIK (obično izraženo kao postotak vremena iznad MIK-a) najbolje korelira s antimikrobnom aktivnošću

  • Ovisno o ekspoziciji: količina lijeka u odnosu na MIK (količina lijeka je 24-h područje ispod krivulje koncentracija-vrijeme ("area under the curve" - AUC24); omjer AUC24 i MIK-a najbolje korelira s antimikrobnom aktivnošću)

Aminoglkozidi, fluorokinoloni i daptomicin iskazuju baktericidnu aktivnost ovisnu o koncentraciji. Povišenjem njihove koncentracije sa koncentracije neznatno iznad MIK-a na koncentraciju daleko iznad MIK-a raste njihova baktericidna aktivnost. Nadalje, ako koncentracije aminoglikozida i fluorokinolona čak vrlo kratko premaše MIK, dolazi do postantibiotskog učinka (PAU) na rezidualne bakterije; duljina trajanja PAU je također ovisna o koncentraciji. Ako je PAU dugotrajan, koncentracija lijeka može biti ispod MIK-a duži period bez gubitka učinkovitosti, što omogućava rjeđe doziranje. Posljedica toga je da su aminoglikozidi i fluorokinoloni obično najučinkovitiji u obliku intermitentnih bolusa kojima se postižu vršne serumske koncentracije 10 puta od MIK-a bakterije; koncetracija netom prije sljedeće doze ("trough" koncentracija) obično nije bitna.

Beta–laktami, klaritromicin i eritromicin iskazuju baktericidnu aktivnost ovisnu o vremenu. Povećanjem njihove koncentracije iznad MIK-a ne dolazi do povećanja njihove baktericidne aktivnosti, a njihovo ubijanje in vivo općenito je sporo. Osim toga, budući da rezidualne inhibicije bakterijskog rasta ili nema ili je ona vrlo kratkotrajna nakon pada koncentracije ispod MIK-a (tj. minimalni PAU), beta–laktami su najčešće učinkoviti kada koncentracija slobodnog lijeka u serumu (lijek koji nije vezan za serumske proteine) premašuje MIK tijekom 50% vremena. Dugi poluživot ceftriaksona u serumu (~8 sati) omogućava slobodnoj serumskoj koncentraciji da premaši MIK vrlo osjetljivih patogena za vrijeme čitavog 24–h intervala doziranja. Međutim, beta-laktame koji imaju serumski poluživot 2 sata potrebno je često dozirati ili primjenjivati putem kontinuirane infuzije kako bi se optimiziralo vrijeme iznad MIK-a.

Većina antimikrobnih lijekova ima antibakterijsko djelovanje ovisno o izloženosti koje najbolje karakterizira omjer AUC-MIK. Vankomicin, tetraciklini i klindamicin su primjeri.

Referenca učinkovitosti

  • 1. A PK/PD Approach to Antibiotic Therapy. RxKinetics. Accessed 7/22/18.

Ruta primjene

Za mnoge antibiotike, oralna primjena dovodi do terapijske razine u krvi gotovo jednako brzo kao i kod IV primjene. Međutim, IV primjena lijeka koji je inače dostupan i u peroralnom obliku preferira se u sljedećim okolnostima:

  • Oralni antibiotici se ne mogu tolerirati (npr. zbog povraćanja).

  • Oralni antibiotici se slabo absorbiraju (npr. uslijed malapsorpcije nakon operacije crijeva ili oštećene peristaltike [npr. kod korštenja opioida]).

  • Kod kritično bolesnih pacijenata može doći do smanjene perfuzije GI trakta, a i čak kratkotrajno odlaganje oralnom primjenom može biti štetno.

Posebne skupine populacije

Dozu i režim primjene antibakterijskih lijekova treba prilagoditi kod sljedećih skupina:

Trudnoća i dojenje utječu na izbor antibiotika. Penicilini, cefalosporini i eritromicin su među najsigurnijim antibioticima tijekom trudnoće; tetraciklini su kontraindicirani. Većina antibiotika doseže dovoljne koncentracije u majčinom mlijeku da utječu na dojeno dijete, što ponekad kontraindiicra njihovo korištenje u dojilja.

Uobičajene doze često propisivnih antibiotikaa

Lijek

Doza za odrasle

Pedijatrisjka doza (dob > 1 mjeseca)

Doza kod zatajenja bubregabb (CrCl <10 mL/min)

Oralna primjena

Parenteralna primjena

Teške infekcije

Oralna primjena

Parenteralna primjena

aVidi također Preporučene doze odabranih parenteralnih antibiotika za novorođenčad, Preporučene doze odabranih aminoglikozida za novorođenčadDoziranje vankomicina za novorođenčad, i Preporučene doze odabranih oralnih antibiotika za novorođenčad.

b ab Početna udarna doza treba biti ekvivalentna uobičajenoj dozi za pacijente s normalnom funkcijom bubrega, nakon čega slijedi doza prilagođena za zatajenje bubrega. Za prilagodbu doziranja aminoglikozida trebale bi se koristiti vršne koncentracije (1 sat nakon početka 30 minutne IV infuzije) i koncentracije netom prije sljedeće doze - tzv. "trough" koncentracije (30 min prije sljedeće doze).

c bc Brzinu ili opseg apsorpcije se smanjuje kad se lijek uzima s hranom.

d cd Doziranje ne smije premašiti doziranje za odrasle.

e deTi lijekovi se općenito izbjegavaju u djece.

f ef Doza se temelji na TMP.

g fg Standard skrbi za doziranje ovog antibiotika za teške infekcije je kompleksan i brzo se razvija (vidi raspravu o lijeku za više informacija).

h Doze treba prilagoditi kako bi se postigla konstantna koncentracija od 15-20 mg/L. Kada je tehnički moguće, poželjno je prilagoditi doze prema AUC24/MIC omjeru.

ii Osim toga, intratekalna ili intraventrikularna primjena vankomicina od 10-20 mg/dan može biti potrebna, a dozu je potrebno prilagoditi kako bi se postigla "trough" koncentracija u likvoru od 10-20 mcg/mL.

AUC24 = 24-h površina ispod krivulje koncentracija-vrijeme; MIK = minimalna inhibitorna koncentracija; N/A = nije primjenjivo; TMP = trimetoprim.

AMINOGLIKOZIDI 

Amikacin

N/A

15 mg / kg IV jednom / dan

ili

7,5 mg/kg q 12 h

15 mg/kg IV jednom/dan

ili

7,5 mg/kg IV q 12 h

N/A

5-7,5 mg/kg IV q 12 h

1,5-2,5 mg/kg IV q 24-48 h

Gentamicin

N/A

5–7 mg/kg IV 1×/dan

ili

1,7 mg/kg IV q 8 h

5–7 mg/kg IV 1×/dan

N/A

1-2,5 mg/kg IV q 8 h

0,34 do 0,51 mg/kg IV q 24-48 h

  • Za sinergističko djelovanje s antibiotikom koji djeluje na staničnu stijenku u liječenju enterokoknog endokarditisa uzrokovanog patogenima osjetljivih na gentamicin

N/A

1 mg/kg IV q 8 h

N/A

N/A

1 mg/kg IV q 8 h

Za doziranje je potrebna konzutacija infektologa

Doziranje se prilagođava kako bi se postigla vršna serumska koncentracija od 3-4 mcg/mL i "trough" koncentracija (koncentracija netom prije sljedeće doze) od <1 mcg/mL

  • Za endokarditis uzrokovan streptokokom ili Staphylococcus aureus

1 mg/kg IV q 8 h

ili

3 mg/kg IV jednom / dan

N/A

N/A

1 mg/kg IV q 8 h

ili

3 mg/kg IV jednom/dan

N/A

Neomicin

  • Za preoperativnu antiseptičnu terapiju crijeva (s eritromicinom i mehaničkim čišćenjem)

1 g u tri doze (npr. u 13, 14 i 23 sata, na dan prije operacije)

N/A

N/A

15 mg/kg q 4h 2 dana

ili

25 mg/kg u 13, 14 i 23 sata, na dan prije operacije

N/A

N/A

  • Za hepatalnu komu

1–3 g qid

N/A

N A

0,6-1,75 g / m2 q 6 h

ili

0,4-1,2 g / m2 q 4 h

N A

N / A

Streptomicin

  • Za TBC

N / A

15 mg/kg IM q 24 h (1.0 g/dan maksimalna doza) inicijalno, zatim 1.0 g 2–3 puta/tj.

N / A

N / A

20-40 mg / kg IM jednom / dan

7,5 mg / kg IM q 72-96 h (maksimalno: 1 g)

  • Za sinergiju s antibiotikom koji djeluje na staničnu stijenku u liječenju enterokoknog endokarditisa

N / A

7,5 mg / kg IM q 12 h

N / A

N / A

N / A

N / A

Tobramicin

N / A

5–7 mg/kg IV 1×/dan

ili

1,7 mg / kg IV q 8 h

5–7 mg/kg IV 1×/dan

ili

1,7 mg / kg IV q 8 h

N / A

1-2,5 mg / kg IV q 8 h

0,34 do 0,51 mg / kg IV q 24-48 h

Beta-laktami: Cefalosporini (1. generacije)

Cefadroksil

0,5-1 g q 12 h

N / A

N / A

15 mg/kg q 12 h

N / A

0.5 g q 36 h

Cefazolin

N / A

2 g IV q 8 h

2 g IV q 8 h

N / A

16,6-33,3 mg / kg IV q 8 h

1–2 g q 24–48 h

Cefaleksin

0,25-0,5 g Q 6 h

N / A

N / A

6.25-12.5 mg / kg q 6 h

ili

8,0-16 mg / kg q 8 h

N / A

0.25–0.5 g q 24–48 h

Beta-laktami: Cefalosporini (2. generacije)

cefaklor bcc

0,25-0,5 g q 8 h

N / A

N / A

10–20 mg q 12 h

ili

6,6-13,3 mg / kg q 8 h

N / A

0.5 g q 12 h

Cefotetan

N / A

1–3 g IV q 12 h

2–3 g IV q 12 h

N / A

20–40 mg/kg q 12 h

1–3 g q 48 h

Cefoksitin

N / A

1 g IVq 8 h do 2 g IV q 4 h

2 g IV q 4 h

ili

3 g IV q 6 h

N / A

27–33 mg/kg q 8 h ili, za teške infekcije, 25–40 mg/kg q6h

0.5–1.0 g IV q 24–48 h

Cefprozil

0.25 g q 12 h

ili

0.5 g q 12–24 h

N / A

N / A

15 mg/kg q 12 h (za otitis media)

N / A

0.25 g q 12–24 h

Cefuroksim

0,125-0,5 g q 12 h

0,75-1,5 g IV q 6-8 h

1 g IV q 6 h

10–15 mg/kg suspenzije q 12 h;

za stariju djecu, 125–250 mg tablete q 12 h

25–50 mg/kg q 8 h

0,25-0,5 g po q 24 h

ili

0.75 g IV q 24 h

  • Za meningitis

3 g IV q 8 h

50–60 mg/kg q 6 h

Beta-laktami: Cefalospoorini (3. generacija)

Cefotaksim

N / A

1 g q 12 h do 2 g q 4 h

2 g IV q 4 h

N / A

8,3-33,3 mg / kg IV q 4 h

ili

16,6-66,6 mg / kg q 6 h

1–2 g q 24 h

Cefpodoksim cdd

0,1 do 0,4 g q 12 h

N / A

N / A

5 mg/kg q 12 h

N / A

0,1 do 0,4 g po q 24 h

Ceftazidim

N / A

1 g q 12 h do 2 g q 8 h

2 g IV q 8 h

N / A

25–50 mg/kg q 8 h

0.5 g q 24–48 h

Ceftazidim / avibaktam

(2,5 g = ceftazidim 2 g + avibaktam 0,5 g)

N / A

2,5 g IV q 8 h

2,5 g IV q 8 h

N / A

N / A

0,94 g IV q 24–48 h

Ceftibuten bcc

0.4 g q 24 h

N / A

N / A

9 mg / kg jednom / dan

N / A

0.1 g q 24 h

Ceftriakson

N / A

1–2 g q 24 h

2 g IV q 24 h

N / A

50-75 mg / kg IV q 24 h ili 25-37,5 mg / kg q 12 h

ili

25–30 mg/kg q 12 h

Isto kao doza za odrasle

  • Za meningitis

N / A

2 g IV q 12 h

2 g IV q 12 h

N / A

50 mg/kg q 12 h ili 100 mg/kg q 24 h (ne prijeći 4 g/dan);

Udarna doza od 100 mg/kg (ne prijeći 4 g) može se primjeniti na početku terapije

2 g IV q 12 h

Beta-laktami: Cefalosporini (4. generacija)

Cefepim

N / A

1–2 g q 8–12 h

2 g IV q 8 h

N / A

50 mg/kg q 8–12 h

0,25-1 g IV q 24 h

Beta-laktami: Cephalosporin (5. generacija)

Ceftarolin

N / A

0.6 g IV q 12 h

0.6 g IV q 12 h

N / A

N / A

0,2 g IV q 12 h

Noviji cefalosporini

Ceftolozan / tazobaktam

(1,5 g = ceftolozan 1 g + tazobaktam 0,5 g)

N / A

1,5 g IV q 8 h

1,5 g IV q 8 h

N / A

N / A

0,75 g IV jednom, zatim 0,15 g IV q 8 h

Beta-laktami: Penicilini

Amoksicilin

0,25-0,5 g q 8 h

ili

0.875 g q 12 h

N / A

N / A

12.5-25 mg/kg q 12 h

ili

7-13 mg / kg q 8 h

N / A

0,25-0,5 g po q 24 h

  • Za profilaksu endokarditisa

2 g po 1 dozi

N / A

N / A

50 mg/kg 1 h prije zahvata

N / A

2 g po 1 doza

Amoksicilin / klavulanat

0,25-0,5 g q 8 h

ili

0.875 g q 12 h

N / A

N / A

Ako 40 kg: doza za odrasle

N / A

0,25-0,5 g po q 24 h

Amoksicilin / klavulanat, ES-600

N / A

N / A

N / A

45 mg/kg q 12 h

N / A

N / A

Amoksicilin / klavulanat, produženo otpuštanje

2 g q 12 h

N / A

N / A

N / A

N / A

N / A

Ampicilin

N / A

0,5-2,0 g IV q 4-6 h

2 g IV q 4 h

N / A

25–50 mg/kg q 6 h

0,5-2,0 g IV q 12-24 h

  • Za meningitis

N / A

2 g IV q 4 h

2 g IV q 4 h

N / A

50–100 mg/kg q 6 h

2 g IV q 12 h

Ampicilin / sulbaktam

(3 g = 2 g ampicilin + 1 g sulbaktam)

N / A

1,5-3,0 g IV q 6 h

3 g IV q 6 h

N / A

25–50 mg/kg q 6 h

1,5-3,0 g IV q 24 h

Dikloksacilin bcc

0,125-0,5 g q 6 h

N / A

N / A

3,125-6,25 mg / kg q 6 h

N / A

0,125-0,5 g po q 6 sati

Nafcilin

Rijetko se primjenjuje

2 g IV q 4 h

2 g IV q 4 h

N / A

12,5-25 mg / kg IV Q6 h

ili

8,3-33,3 mg / kg q 4h

1-2 g IV q 4 h

Oksacilin

Rijetko se primjenjuje

2 g IV q 4 h

2 g IV q 4 h

N / A

12,5-25 mg / kg IV q 6 h

ili

8,3-33,3 mg / kg IV q 4 h

1-2 g IV q 4 h

Penicilin Gc c

0.25–0.5 g q 6–12 h (penicilin V)

1–4 milijuna jedinica q 4–6 h)

4 milijuna jedinica IV q 4 h

Penicilin VK

6,25-12,5 mg / kg q 8 h

6250-100 000 jedinica / kg IV q 6 sati

ili

4166,6-66666 jedinica / kg IV q 4 sata

0,5–2 milijuna jedinica q 4–6 h (maksimalna ukupna dnevna doza je 6 milijuna jed./dan)

Penicilin G benzatin (benzilpenicilin)

  • Za streptokokni faringitis

N / A

1,2 milijuna jedinica IM × 1 doza

N / A

N / A

25000-50000 jed./kg IM u jednokratnoj dozi

ili

kod < 27 kg: 300000– 600000 jedinica kao jednokratna doza.

ili

kod 27 kg:: 0.9 milijuna jedinica kao jedna doza

1,2 milijuna jedinica IM × 1 doza

  • Profilaksa za reumatsku vrućicu

N / A

1,2 milijuna jedinica IM q 3–4 tj.

N / A

N / A

25000–50000 jed./kg IM q 3–4 tj.

1,2 milijuna jedinica IM q 3–4 tj.

  • Za rani sifilis

N / A

2,4 milijuna jedinica IM × 1 doza

N / A

N / A

50000 jedinica / kg IM za 1 dozu

2,4 milijuna jedinica IM × 1 doza

  • Za kasni sifilis (isključujući neurosifilis)

N / A

2,4 milijuna jedinica IM/tj.

N / A

N / A

50000 jed./kg IM u 3 doze u razmaku od 1 tj.

2,4 milijuna jedinica IM × 1 doza

Penicilin G prokain (samo IM)

N / A

0,3–0,6 milijuna jedinica q 12 h

N / A

N / A

25000-50000 jedinica / kg IM q 24 h

ili

12500-25000 jedinica / kg IM q 12 h

0,3–0,6 milijuna jedinica q 12 h

Piperacilin (1.9 mEq Na/g)

N / A

3 g IV q 4-6 h

3 g IV q 4 h

N / A

50-75 mg / kg IV Q6 h

ili

33,3-50 mg / kg IV Q4 h

3–4 g q 12 h

Piperacilin/tazobaktam (2.25 g = 2.0 g piperacilina + 0,25 g tazobaktama)

N / A

3,375 g IV q 4-6 h

3,375 g IV u infuziji tijekom 4 h q 8 h ili 4.5 g IV q 6 sati

N / A

80 mg/kg q 8 h

2,25 g IV q 8 h do 4,5 g IV q 12 h

Tikarcilin (5.2 mEq Na/g)

N / A

3 g IV q 4-6 h

3 g IV q 4 h

N / A

Ako < 60 kg: 50 mg / kg IV q 4-6 h

1-2 g IV q 12 h

Tikarcilin/klavulanat (3.1 g = 3 g tikarcilina + 0,1 g klavulanske kiseline)

N / A

3,1 g IV q 4-6 h

3,1 g IV q 4h

N / A

Ako<< 60 kg: 50 mg / kg IV (na osnovi tikarcilina) q 4–6 h

2 g IV q 12 h

Beta-laktami: monobaktami

Aztreonam

N / A

1–2 g q 6–12 h

2 g IV q 6 h

N / A

30–40 mg/kg q 6–8 h

0,5 g IV q 8 h

Beta-laktami: karbapenemi

Ertapenem

N / A

1 g IV q 24 h

1 g IV q 24 h

N / A

N / A

0,5 g IV q 24 h

Imipenem

N / A

0,5–1,0 g IV q 6 h

1 g IV q 6 h

N / A

Za dojenčad 4 tj.-3 mj.: 25 mg / kg IV q 6h

Za djecu >3 mj: 15-25 mg / kg IV q 6 sati

0,125–0,25 g q 12 h (može povećati rizik od konvulzija)

Meropenem

N / A

1 g IV q 8 h

2 g IV q 8 h

N / A

20–40 mg/kg q 8 h

0,5 g IV q 24 h

  • Za meningitis

N / A

2 g / kg IV q 8 h

N / A

40 mg / kg IV q 8 h

Meropenem / vaborbactam

(4 g = meropenem 2 g + vaborbaktam 2 g)

N / A

4 g IV q 8 h

4 g IV q 8 h

N / A

N / A

1 g IV q 12 h

Doripenem

N / A

0,5 g IV q 8 h

0,5 g IV q 8 h

N / A

N / A

0,25 g IV q 24 h

Fluorokinolonidee

Ciprofloksacin

0,5 do 0,75 g q 12 h

0,2-0,4 g IV q 8-12 h

0,4 g IV q 8 h

10–15 mg/kg q 12 h (u odabranim stanjima)

10–15 mg/kg q 12 h (u odabranim stanjima)

0,5 do 0,75 g po q 24 h

ili

0,2-0,4 g IV q 24 h

  • Produljeno otpuštanje za nekomplicirani cistitis

0,5 g q 24 h × 3 dana

N / A

N / A

N / A

N / A

N / A

Delafloksacin

450 mg q 12 h

300 mg IV q 6 h

300 mg IV q 6 h

N / A

N / A

N / A

Gemifloksacin

320 mg q 24 h

N / A

N / A

N / A

N / A

160 mg q 24 h

Levofloksacin

0,25-0,75 g q 24 h

0,25-0,75 IV g q 24 h

0,75 g IV q 24 h

N / A

N / A

0,25-0,5 g po ili IV q 48 h

Moksifloksacin

0,4 g q 24 h

0,4 g IV q 24 h

0,4 g IV q 24 h

N / A

N / A

0,4 g q 24 h po ili IV

Norfloksacin bcc

0,4 g q 12 h

N / A

N / A

N / A

N / A

0,4 g q 24 h

Ofloksacin

0,2-0,4 g q 12 h

0,4 g IV q 12 h

0,2–0,4 g IV q 12 h

N / A

N / A

0,1-0,2 g po ili IV q 24 h

Makrolidi

Azitromicin

0,5 g 1. dan, zatim 0,25 g q 24 h × 4 dana

0,5 g IV q 24 h

0,5 g IV q 24 h

N / A

0,5 g 1.dan, zatim 0,25 g q 24 h PO × 4 dana ili 0,5 g IV q 24 h

  • Za negonokokni cervicitis i uretritis

1 g jednokratno

N / A

N / A

N / A

N / A

N / A

  • Za putnički proljev

1 g jednokratno

N / A

N / A

5–10 mg/kg jednokratno

N / A

N / A

  • Za tonzilitis ili faringitis

N / A

N / A

N / A

12 mg / kg 5 dana

N / A

N / A

  • Za upalu srednjeg uha ili pneumoniju stečenu u općoj populaciji

N / A

N / A

N / A

10 mg/kg 1. dan, zatim 5 mg/kg 1×/dan 2.–5. dan

N / A

N / A

Klaritromicin

0,25-0,5 q 12 h

Produljeno oslobađanje: 1 g q 24 h

N / A

N / A

7,5 mg / kg q 12 h

N / A

0,25-0,5 g po q 24 h

Eritromicin baza c c

0,25-0,5 g q 6 h

N / A

N / A

10-16,6 mg / kg q 8 h

ili

7,5-12,5 mg / kg q 6 h

N / A

0,25 g q 6 h

  • Za GI preoperativnu pripremu crijeva

1 g, 3 doze

N / A

N / A

20 mg/kg × 3 doze

N / A

N / A

Eritromicin laktobionat

N / A

0,5-1 g IV q 6 h

1 g IV q 6 h

N / A

3,75-5,0 mg / kg IV q 6 h

0,5 g IV q 6 h

Eritromicin gluceptat

N / A

0,5-1 g IV q 6 h

1 g IV q 6 h

N / A

3,75-5,0 mg / kg IV Q6 h

0,5 g IV q 6 h

Telitromicin

800 mg q 24 h

N / A

N / A

N / A

N / A

800 mg q 24 h

Sulfonamidi i trimetoprim

Sulfisoksazol

1 g q 6 h

25 mg/kg q 6 h (nije raspoloživ u SAD–u)

N / A

30-37,5 mg / kg q 6 h

ili

20-25 mg / kg q 4h

N / A

1 g q 12–24 h

Sulfametizol

0,5–1 g q 6–8 h

N / A

N / A

7,5-11,25 mg / kg q 6 h

N / A

N / A

Sulfametoksazol

1 g q 8–12 h

N / A

N / A

25–30 mg/kg q 12 h

N / A

1 g po q 24 h

Trimetoprim

0,1 g q 12 h

ili

0,2 g q 24 h

N / A

N / A

2 mg/kg q 12 h tijekom 10 dana za uroinfekciju

N / A

0,1 g q 24 h

Trimetoprim / sulfametoksazol eff

0,16 / 0,8 g q 12 h

3-5 mg TMP / kg IV q 6-8 h

5 mg TMP / kg IV q 6 h

3–6 mg TMP/kg q 12 h

3-6 mg TMP / kg IV q 12 h

(Ne preporučuje se ako postoje druge alternative)

  • Za Pneumocystis jirovecii pneumoniju ff

0,32/1,6 g q 8 h × 21 dan

5 mg TMP / kg IV q 8 h kroz 21 dan

5 mg TMP / kg IV q 6-8 h

5-6,6 mg TMP / kg q 8 h

ili

3,75-5 mg TMP / kg q 6 sati

5-6,6 mg TMP / kg IV q 8 h

ili

3,75-5 mg TMP / kg IV q 6 h

Ako nema drugih alternativa, 5 mg TMP / kg IV q 24 h

ili

1,25 mg TMP / kg IV q 6 h

Tetraciklini

Doksiciklin

0,1 g q 12 h

0,1 g IV q 12 h

0,1 mg IV q 12 h

Dob > 8 god: 2-4 mg / kg q 24 h

ili

1-2 mg / kg q 12 h

Dob > 8 god: 2-4 mg / kg IV q 24 h

ili

1-2 mg / kg IV q 12 h

0,1 g IV ili PO q 12 h

Minociklin

0,1 g q 12 h

0,1 g IV q 12 h

0,1 g IV q 12 h

N / A

N / A

0,1 g IV ili PO q 12 h

Tetraciklin bcc

0,25-0,5 g q 6 h

N / A

N / A

Dob > 8 god: 6,25 - 12,5 mg / kg q 6 sati

N / A

Umjesto tetraciklina koristi se doksiciklin

Tigeciklin

N / A

100 mg, a zatim 50 mg (25 mg kod teške hepatalne disfunkcije) IV q 12 h

Isto kao doza za odraslefgg

N / A

N / A

Isto kao doza za odrasle

Drugi

Klindamicin

0,15-0,45 GQ 6 h

0,6 g IV q 6 h 0.9 IV GQ 8 h

0.4 g IV q 8 h

6.2.-6.6. mg / kg q 8 h

ili

5 mg/kg q 6 h

6,6-13,2 mg / kg IV q 8 h

ili

5-10 mg / kg IV Q6 h

0,15-0,45 g po q 6 sati

ili

0,6-0,9 g IV q 6-8 h

Kloramfenikol

0,25-1 g q 6 h

0,25–1,0 g IV q 6 h

1 g IV q 6 h

N / A

12,5-18,75 mg / kg IV Q6 h

0,25–1,0 g IV q 6 h

  • Za meningitis

N / A

12,5 mg/kg q 6 h (maksimalno 4 g/dan)

12,5 mg/kg q 6 h (maksimalno 4 g/dan)

N / A

18,75-25 mg / kg IV Q6 h

12,5 mg/kg q 6 h (maksimalno 4 g/dan)

Kolistin (polimiksin E)

N / A

2,5-5 mg / kg / dnevno IV u 2-4 doze

2,5-5 mg / kg / dnevno IV u 2-4 dozefgg

N / A

N / A

1,5 mg/kg q 36 h

Dalbavancin

N / A

1500 mg jednokratno ili 1000 mg nakon čega slijedi 500 mg 7 dana kasnije

1500 mg jednokratno ili 1000 mg nakon čega slijedi 500 mg 7 dana kasnije

N / A

N / A

1125 mg jednokratno ili 750 mg nakon čega slijedi 375 mg 7 dana kasnije

Daptomicin

N / A

4-6 mg/kg IV q 24 h

8-10 mg / kg IV q 24 hfg

N / A

N / A

4-6 mg/kg IV q 48 h

Fidaksomicin

0,2 g q 12 h

N / A

N / A

N / A

N / A

0,2 g po q 12 h

Fosfomicin

3 g u 100 mL vode jednokratno

N / A u SAD-u

N / A

N / A

N / A

3 g u 100 mL vode jednokratno

Linezolid

0,6 g q 12 h

0,6 g IV q 12 h

0,6 g IV q 12 h

10 mg/kg q 8 h

10 mg / kg IV q 8 h

0,6 g IV q 12 h

Metronidazol

  • Za anaerobnu infekciju

7,5 mg/kg q 6 h (ne prijeći 4 g/dan)

7,5 mg/kg IV q 6 h (ne prijeći 4 g/dan)

7,5 mg/kg IV q 6 h (ne prijeći 4 g/dan)

7,5 mg / kg q 6 h

7,5 mg / kg IV q 6 h

3,75 mg/kg q 6 h (ne prijeći 2 g/dan)

  • Za trihomonijazu

2 g jednokratno

ili

0,5 g q 12 h 7 dana

N / A

N / A

N / A

N / A

N / A

  • Za Clostridiodes (ranije nazivan Clostridium difficile) enterokolitis (pseudomembranski kolitis)

0,5 g q 8 h × 10–14 dana

500 mg IV q 6-8 h

500 mg q 6 h

7,5 mg / kg q 8 h

7,5 mg / kg IV Q6 h

250 mg po ili IV q 8 h

  • Za amebiasis

0,5–0,75 g q 8 h tijekom 10 dana, potom paromomicin PO 0,5 g q 8 h tijekom 7 dana

0,75 g q 8 h tijekom 10 dana, potom paromomicin PO 0,5 g q 8 h tijekom 7 dana

0,75 g q 8 h tijekom 10 dana, potom paromomicin PO 0,5 g q 8 h tijekom7 dana

11.6–16.6 mg/kg q 8 h tijekom 7–10 dana

11.6–16.6 mg/kg q 8 h tijekom 7–10 dana

N / A

  • Za đardiozu

0,25 g q 8 h × 5–7 dana

N / A

N / A

5 mg/kg q 8 h × 5 dana

N / A

N / A

Nitrofurantoin makrokristali

50–100 mg q 6 h

N / A

N / A

1,25-1,75 mg / kg q 6 h

N / A

Ne preporučuje se

Nitrofurantoin monohidrat/makrokristali

100 mg q 12 h

N / A

N / A

N / A

N / A

N / A

Oritavancin

N / A

1200 mg jednokratno

1200 mg jednokratno

N / A

N / A

1200 mg jednokratno

Kvinupristin / dalfopristin

N / A

7,5 mg / kg IV q 8-12 h

7,5 mg / kg IV q 8 h

N / A

7,5 mg / kg IV q 12 sati za komplicirane infekcije kože i potkožja

ili

7,5 mg / kg q 8 h za teške infekcije

7,5 mg / kg IV q 8-12 h

Rifampin bcc

  • Za TBC

    Za plućne tuberkuloze (kao dio režima kombinacije 3 ili 4 antituberkulotika)

0,6 g q 24 h

0,6 g IV q 24 h

N / A

5-10 mg / kg q 12 h

ili

10–20 mg/kg q 24 h

10–20 mg/kg q 24 h

0,3-0,6 g IV ili PO q 24 h

  • Kontakt s meningokokom

0,6 g q 12 h × 4 doze

N / A

N / A

Dob 1 mj.: 10 mg / kg q 12 h kroz 2 dana

Dob < 1 mj.: /B] 5 mg / kg q 12 h kroz 2 dana

N / A

0,6 g q 12 h × 4 doze

  • Kontakt s Haemophilus influenzae

20 mg/kg q 24 h kroz 4 dana (ne prijeći 600 mg q 24 h)

N / A

N / A

20 mg/kg q 24 h kroz 4 dana

Dob < 1 mj.:10 mg / kg q 24 h kroz 4 dana

N / A

20 mg/kg q 24 h kroz 4 dana (ne prijeći 600 mg q 24 h)

  • Za stafilokokne infekcije (koristi se s penicilinom, cefalosporinom ili vankomicinom)

0,3 g q 8 h

ili

0,6-0,9 g q 24 h

0,3 g IV q 8 h

ili

0,6-0,9 g IV q 24 h

0,3 g IV q 8 h

ili

0,6-0,9 g IV q 24 h

0,3 g IV ili PO q 8 h

ili

0,6-0,9 g IV ili PO q 24 h

Rifapentin

  • Za plućnu TBC (kao dio režima kombinacije 3 ili 4 antituberkulotika)

Početna faza (2 mj): 0,6 g dva puta / tjedan

Faza nastavka (4 mj): 0,6 g jednom / tjedan

N / A

N / A

N / A

N / A

N / A

  • Za latentnu TBC (u kombinaciji s izonijazidom)

0,9 g jednom / tjedan (3 mj)

N / A

N / A

N / A

N / A

N / A

Tedizolid

200 mg q 24 h

200 mg IV q 24 h

200 mg IV q 24 h

N / A

N / A

200 mg po ili IV q 24 h

Telavancin

N / A

10 mg / kg IV q 24 h

10 mg / kg IV q 24 h

N / A

N / A

N / A

Vankomicin

125 mg q 6 h (učinkovit samo za C. difficile kolitis)

15 mg/kg q 12 h (obično 1 g q 12 h)

25 mg / kg jednom, zatim 15-20 mg / kg IV, 8–12 hg

N / A

13 mg / kg IV q 8 h

ili

10 mg / kg IV Q6 h

0.5–1.0 g IV q tj. hh

  • Za meningitisi

N / A

N / A

15-20 mg / kg IV q 12 hh

N / A

15 mg/kg q 6 h

15 mg/kg IV q tj. hh

Trajanje

Antibiotike treba davati nekoliko dana nakon nestanka objektivnih znakova sistemske infekcije (npr. nestanak vrućice, simptoma i patoloških laboratorijskih nalaza). Za neke infekcije (primjerice, endokarditis, TBC, osteomijelitis, lepra), antibiotici se prmjenjuju tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci kako bi se spriječio relaps.

Komplikacije

Komplikacije antibiotske terapije uključuju superinfekcije nesusceptibilnim bakterijama ili gljivama, te nuspojave koje mogu dovesti do kožnih, bubrežnih, hematoloških, neuroloških ili GI oštećenja ili disfunkcije.

Nuspojave su čest razlog prekida primjene lijeka i supstitucije drugim antibiotikom na čije djelovanje su bakterije osjetljive; ponekad nema alternativa.

Rezistencija na antibiotike

Rezistencija na antibiotik može biti intrizična u određene bakterijske vrste ili može biti stečena mutacijama ili stjecanjem gena za antibiotsku rezistenciju od drugih mikroorganizama. Različiti mehanizmi rezistencije kodirani su tim genima (vidi tablicu Česti mehanizmi rezistencije na antibiotike). Geni za rezistenciju mogu se prenositi između dvije bakterijske stanice sljedećim mehanizmima:

  • Transformacija (unos gole DNK iz drugog organizma)

  • Transdukcija (infekcija bakteriofagom)

  • Konjugacija (razmjena genetskog materijala u obliku ili plazmida, koji su dijelovi neovisno replicirajuće ekstrakromosomske DNK ili u obliku transpozona, koji su pomični dijelovi kromosomske DNK)

Plazmidi i transpozoni mogu brzo širiti gene za rezistenciju.

Uporaba antibiotika prvenstveno eliminira dobro osjetljive bakterije, čime se povećava udio rezistentnih bakterija. Antibiotici imaju ovakav učinak ne samo na patogene bakterije, nego i na normalnu floru; rezistentna normalna flora može postati rezervoar gena za rezistenciju koji se mogu širiti i na patogene bakterije.

Česti mehanizmi rezistencije na antibiotike

Mehanizam

Primjer

MLSB = makrolid, linkozid, streptogramin B.

Smanjena propusnost stanične stijenke

Gubitak D2 porina vanjske membrane u imipenem rezistentnom Pseudomonas aeruginosa

Enzimska inaktivacija

Proizvodnja beta-laktamaze koja inaktivira peniciline kod npr. Staphylococcus aureus, Haemophilus influenzae, i Escherichia coli koji su rezistentni na penicilin

Proizvodnja enzima koji inaktiviraju aminoglikozide kod enterokoka rezistentnih na gentamicin

Promjene mjesta djelovanja (mete)

Smanjen afinitet proteina koji se veže penicilin za beta-laktamski antibiotik (primjerice, kod meticilin rezistentnog Staphylococcus aureus [MRSA] ili u Streptococcus pneumoniae sa smanjenom osjetljivošću na penicilin)

Smanjen afinitet metilirane ribosomalne RNK mete za makrolide, klidamicin i kvinupristin kod MLSB-rezistentnog S. aureus

Smanjen afinitet promjenjenog prekursora stanične stijenke za vankomicin (primjerice, u Enterococcus faecium)

Smanjen afinitet DNK giraze za fluorokinolone kod S. aureus rezistentnog na fluorokinolone

Povećana aktivnost efluentne pumpe antibiotika

Povećano istjecanje tetraciklina, makrolida, klindamicina ili fluorokinolona (primjerice, u S. aureus)

Zaobilaženje inhibicije antibioticima

Razvoj bakterija mutanata koji mogu opstati na produktima koji su prisutni u okolišu (npr. timidin), a ne samo na produktima sintetiziranim unutar bakterije (npr. u određenim bakterijama izloženih sulfametoksazolu / trimetoprimu).