Granuloma inguinale je rijetka, progresivna infekcija kože spolovila i perineuma uzrokovana Klebsiellom (ranije poznatom kao Calymmatobacterium) granulomatis. Bolest je karakterizirana sporo progresivnim kožnim promjenama koje su debelo crvene, iznad razine kože, bezbolne, često ulcerirane; regionalna limfadenopatija je neuobičajena. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih i mikroskopskih nalaza. Liječi se antibioticima, najčešće tetraciklinima, makrolidima ili trimetoprim–sulfametoksazolom.
(Vidi također Pregled spolno prenosivih bolesti.)
Infekcije s K. granulomatis izuzetno su rijetke, ali su opisani slučajevi u područjima kao što su Papua Nova Gvineja, Australija, Južnoj Africa, Karibi te dijelovi Brazila i Indije.
Simptomi i znakovi
Mjesta infekcije su
-
Penis, skrotum, prepone i bedra kod muškaraca
-
Vulva, vagina i perineum kod žena
-
Anus i stražnjica u bolesnika koji se upuštaju u analno receptivne spolne odnose
-
Lice u oba spola
Nakon inkubacijskog razdoblja od 1 do 12 tj., polako počne rasti bezbolni, tamnocrveni čvorić na koži, postajući izdignuta, mesnata, crvena, vlažna, glatka lezija neugodnog mirisa. Lezija polagano raste, često ulcerira, i može se širiti na druge dijelove kože. Lezije cijele sporo i ostavljaju ožiljke. Sekundarne infekcije drugim bakterijama su česte i mogu izazvati opsežno oštećenje tkiva. Limfadenopatija nije uobičajena.
Povremeno se granuloma inguinale širi kroz krvotok na kosti, zglobove, ili jetru; bez liječenja može doći do anemije, propadanja i ponekad smrti.
Slike za granuloma inguinale
Dijagnoza
Na granuloma inguinale posumnjat ćemo u bolesnika iz endemskih područja koji imaju karakteristične kožne promjene.
Dijagnoza se potvrđuje mikroskopski nalazom Donovanovih tjelešaca (brojni bacila u citoplazmi makrofaga, prikazanih bojenjem po Giemsi ili Wrightu) u razmazima briseva ili skarifikata s rubova promjena. U tim tkivnim razmazima nalaze se brojne plazma stanice.
Ako dijagnoza nije jasna ili se ne može uzeti odgovarajući razmaz jer su promjene suhe, tvrde ili nekrotične, uzorci se mogu uzeti biopsijom. Uzročnik ne raste na uobičajenim hranjivim podlogama.
Liječenje
Mnogi peroralni antibiotici uništavaju ovu bakteriju, ali najučinkovitiji su tetraciklini, makrolidi i trimetoprim–sulfametoksazol (TMP/SMX), a potom ceftriakson, aminoglikozidi, fluorokinoloni i kloramfenikol.
Preporučeni režimi peroralne terapije su:
Alternativa su i.v. ili i.m. antibiotici (npr ceftriakson)..
Terapijski bi odgovor trebao biti vidljiv unutar 7 dana, no izlječenje kod razvijene bolesti može biti sporo i promjene mogu recidivirati, zbog čega je potrebno dulje liječenje. Bolesnicima zaraženima HIV–om također može biti potrebno produljeno ili intenzivnije liječenje. Nakon naizgled uspješnog liječenja, bolesnika bi trebalo pratiti još 6 mjeseci.
Trenutne spolne partnere bolesnika trebalo bi pregledati i, u slučaju infekcije, također liječiti.