Produkti niacina (nikotinska kiselina, nikotinamid) uključuju nikotinamid adenin dinukleotid (NAD) i nikotinamid adenin dinukleotid fosfat (NADP), koji su koenzimi u oksidacijsko–redukcijskim reakcijama. Oni su ključni u staničnom metabolizmu.
Budući da se triptofan iz hrane može metabolizirati u niacin, hrana bogata triptofanom (npr. mliječni proizvodi) može nadoknaditi nedostatni unos niacina ( vidi: Izvori, funkcije i učinci vitamina ). u prehrani.
(Vidi također Pregled vitamina.)
Nedostatak niacina
Prehrambeni manjak niacina (koji uzrokuje pelagru) je u razvijenim zemljama rijedak. Kliničke manifestacije manjak niacina uključuju tri D: lokalizirani pigmentirani osip (dermatitis); gastroenteritisa (dijareja); i rašireni spektar neuroloških deficita, uključujući i kognitivno propadanje (demenciju). Dijagnoza se obično postavlja klinički, a nadopuna (oralna ili intramuskularna) kroz prehranu je obično uspješna.
Etiologija
Primarni manjak niacina nastaje zbog izrazito nedostatnog unosa niacina, ali i triptofana, do čega obično dolazi u područjima gdje kukuruz i njegovi proizvodi čine značajni dio prehrane. Vezani niacin, koji se nalazi u kukuruzu, se ne apsorbira u probavnom sustavu ukoliko prethodno nije obrađen alkalnim tvarima, kao prilikom pripreme tortilja. Bjelančevine kukuruza također su siromašne triptofanom. Visoka incidencija pelagre u Indiji među ljudima koji jedu proso s visokim sadržajem leucina je doveo do pretpostavke da nedostatku nicaina može doprinijeti neravnoteža među aminokiselinama. Primarni manjak niacina obično prate nedostatci bjelančevina i nekolicine vitamina iz skupine B vitamina.
Sekundarni manjak niacina može biti uzrokovan proljevima, jetrenom cirozom ili kroničnim alkoholizmom. Pelagra se također može pojaviti u karcinoidnom sindromu (triptofan je se troši kod prekomjerne produkcije 5-hidroksitriptofana i serotonina) i Hartnuptovoj bolesti (poremećaj apsorbcije triptofana u crijevima i bubrezima).
Simptomi i znakovi
Pelagra se očituje promjenama na koži i sluznicama, simptomima od strane SŽS–a i simptomima probavnog sustava. Uznapredovala pelagra može uzrokovati simetrični fotoosjetljivi osip, stomatitis, glositis, proljev i mentalne abnormalnosti. Simptomi se mogu pojaviti pojedinačno ili u kombinaciji.
Kožne promjene obuhvaćaju nekoliko oblika lezija kože, tu su obično obostrano simetrične. Raspodjela lezija kože (na mjestima pritiska ili na koži izloženoj suncu) je jače patognomonična od samog oblika lezija. Promjene se mogu razviti na rukama, u obliku rukavica (pelagrična rukavica) ili na nogama i stopalima, u obliku čizama (pelagrična čizma). Sunčeva svjetlost uzrokuje Casalovu ogrlicu i leptiraste promjene na licu.
Promjene na sluznicama zahvaćaju ponajprije usnu šupljinu, ali mogu zahvatiti i rodnicu te mokraćnu cijev. Glositis i stomatitis su obilježja akutnog nedostatka niacina. S napredovanjem nedostatka, jezik i sluznica usne šupljine postaju svijetlo crvene boje, a slijedi pojava boli u usnoj šupljini, pojačano stvaranje sline i edem jezika. Mogu se razviti ulceracije sluznice, osobito ispod jezika, na sluznici donje usnice i nasuprot kutnjacima.
Probavni simptomi u ranom stadiju nedostatka niacina su peckanje u ždrijelu i jednjaku, te nelagoda i napuhnutost trbuha. Opstipacija je dosta česta. Kasnije se može pojaviti mučnina, povraćanje i proljev. Proljev često zna biti krvav zbog hiperemije i ulceracija crijeva.
simptomi SŽS-a uključuju psihoze, encefalopatiju (karakterizirana oštećenjem svijest) i kognitivne poremećaje (demencija). Psihoza je obilježena poremećajem pamćenja, dezorijentacijom, smetenošću i konfabulacijom; dominantni simptom može biti uzbuđenje, depresija, manija, delirij ili paranoja.
Dijagnoza
Dijagnoza manja niacina se postavlja klinički i može biti jasna kad se istodobno pojave kožne promjene uz promjene na sluznicama, proljev, delirij i demencija. Češće, kliniča prezentacija ipak nije toliko očita. Razlikovanje primarnih promjena SŽS–a od onih kod manjka tiamina je vrlo teško. Pri postavljanju dijagnoze može pomoći anamneza u kojoj se u prehrambenim navikama ističe hrana sa minimalnim ili nikakvim udjelom niacina i triptofana. Povoljan odgovor na liječenje niacinom obično potvrđuje dijagnozu.
Ako su dostupne, laboratorijske pretrage mogu pomoći pri potvrđivanju dijagnoze, osobito kada dijagnoza nije sasvim jasna. Izlučivanje urinom N1-methylnicotinamida (NMN) je smanjeno; < 0.8 mg/dan (< 5.8 mcmol/dan) sugerira na nedostatak niacina .
Liječenje
Budući da su višestruki nedostatci vrlo česti, potrebna je uravnotežena prehrana koja uključuje i druge B vitamine (osobito riboflavin i piridoksin).
Za liječenje nedostatka niacina se obično rabi nikotinamid, jer on za razliku od nikotinske kiseline (najčešćeg oblika niacina), ne uzrokuje crvenilo lica, svrbež, peckanje ili senzacije trnjenja. Nikotinamid daje se u dozama od 250 do 500 mg dnevno. Put unosa je peroralni.
Ključne poruke
-
Prehrambeni manjak niacina, koji uzrokuje pelagru, je u razvijenim zemljama dosta rijedak.
-
Pelagra uzrokuje fotosenzitivnosti osip, mukozitis, poremećaje GI-trakta i neuropsihijatrijske disfunkcije.
-
Dijagnosticiranje se postiže klinički ako je to moguće.
-
Za liječenje nedostatka koristi se nikotinamid, dok povoljan odgovor na terapiju može potvrditi dijagnozu.
Toksičnost niacina
Niacin (nikotinska kiselina) se u velikim količinama ponekad rabi za snižavanje razina LDL kolesterola i triglicerida, te za podizanje razina HDL kolesterola. Simptomi mogu obuhvaćati crvenilo lica, te rijetko hepatotoksičnost.
Pripravci niacina (ne i nikotinamid), neposrednog ili odgođenog otpuštanja, mogu popraviti razine lipida u krvi. Međutim, da li niacin smanjuje rizik od koronarne bolesti i moždanog udara je idalje neistraženo do kraja.
Na srednji dozama (1000 mg/dan), niacin ima sljedeće učinke:
-
Smanjuje razinu triglicerida 15 do 20%.
-
Povećava razinu HDL kolesterola od 15 do 30%.
-
Smanjuje razinu LDL kolesterola za <10%.
Veće doze niacina (3000 mg/day) samnjuju nivo LDL kolesterola oko 15-20%, ali ipak mogu biti povezane sa žuticom, nelagodom u trbuhu, zamagljenjem vida, pogoršanjem hiperglikemije i izazivanjem od prije postojećeg gihta. Osobe s jetrenim oštećenjem vjerojatno ne bi trebale uzimati visoke doze niacina.
Crvenilo lica, posredovano prostaglandinima, češće se javlja uz pripravke niacina s neposrednim otpuštanjem. Crvenilo može biti intenzivnije nakon konzumiranja alkohola, aerobne aktivnosti, izloženosti suncu te konzumacije začinjene hrane. Crvenilo je svedeno na minimum, ako se niacin uzme nakon obroka ili ako uzme aspirin (325 mg, ima bolje rezultate od nižih doza) 30 do 45 minuta prije konzumacije niacina. Mogućnost jakog crvenila lica se može smanjiti u početku uzimanjem niacina s neposrednim otpuštanjem u maloj dozi (npr. 50 mg tri puta na dan), te se doza vrlo polako povećava.
Hepatotoksičnost često se javlja kod pripravaka s trajnim oslobađanjem. Neki autori preporučuju provjeravanje razina mokraćne kiseline, glukoze u krvi i aminotransferaza svakih 6 do 8 tjedana, sve dok se doza niacina ne ustali.