Gliomi

Autori: Steven A. Goldman, MD, PhD
Nimish A. Mohile, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Berislav Dalić, dr. med.

Gliomi su primarni tumori koji nastaju iz moždanog parenhima. Simptomi i dijagnostika su slični kao i kod drugih tumora mozga. Liječe se kirurškom ekscizijom, radioterapijom, a za neke se tumore i kemoterapijom. Ekscizijom se rijetko postiže izlječenje.

Gliomi uključuju

  • Astrocitome

  • Oligodendrogliome

  • Multiformne glioblastome

  • Ependimome

Mnogi gliomi infiltriraju moždano tkivo difuzno i nepravilno.

Astrocitomi su najčešći gliomi. Oni su klasificirani histološki i, u nekim slučajevima, na temelju prisutnosti specifičnih genetskih biljega, prema klasifikaciji SZO (1).

Prema rastućoj malignosti, astrocitomi se klasificiraju kao

  • Gradus I: pilocitički astrocitomi

  • Gradus II: astrocitomi niskog stupnja

  • Gradus III: anaplastični astrocitomi (i anaplastični oligoastrocitomi)

  • Gradus IV: Glioblastom i difuzni gliomi središnje linije

Pilocitički, astrocitomi niskog stupnja ili anaplastični astrocitomi su češći u mlađih bolesnika, a kasnije se mogu razviti u glioblastome (sekundarni glioblastomi). Glioblastomi se također mogu razviti de novo (primarni glioblastomi), obično u sredovječnih ili starijih osoba. Glioblastomi sadrže kromosomski heterogene stanice. Obje skupine, i primarni i sekundarni glioblastomi, imaju prepoznatljive genetske karakteristike koje se mogu mijenjati kako se tumor razvija. Sekundarni glioblastomi obično imaju IDH1 mutaciju.

Neki astrocitomi sadrže oligodendrogliomske stanice; bolesnici s ovim tumorima (oligoastrocitomi) obično imaju bolju prognozu od onih s čistim astrocitomima.

Oligodendrogliomi (WHO gradus III) su među najsporije rastućim gliomima. Najčešće se javljaju u prednjem mozgu, osobito u frontalnim režnjevima. Oligodendrogliomi su obično karakterizirani delecijom p kraku kromosoma 1 (1p delecija), delecijom q kraku kromosoma 19 (19q delecija), ili oboje. Ove delecije su dijagnostičke za oligodendroglijalne tumore, predviđaju duže preživljavanje i bolji odgovor na radioterapiju i kemoterapiju. Slično astrocitomima, oligodendrogliomi se mogu razvijati u agresivnije oblike, kao što su anaplastični oligodendrogliomi (SZO gradus III), koji se i zbrinjavaju u skladu s tim.

Difuzni gliomi središnje linije su astrocitni tumori visokog stupnja (SZO gradus III do IV) koji prvenstveno zahvaćaju djecu. U ove tumore uključujemo i difuzne intrinzične pontinske gliome koji su agresivni, obično i smrtonosni tumori što infiltriraju moždano deblo s rostralnom ekstenzijom u hipotalamus i talamus, a inferiorno infiltriraju medulu i kralježničku moždinu. Djeca s neurofibromatozom tipa 1 imaju povišen rizik od razvoja ovih tumora.

Ependimomi su rijetki u odraslih. Oni se klasificiraju kao

  • Gradus I: Subependimom

  • Gradus II: Ependimom

  • Gradus III: Anaplastični ependimom

  • Gradus IV: Ependimoblastom (rijetki su i javljaju se prvenstveno u dojenčadi)

Svi ependimomi tipično nastaju iz ventrikularne stijenke i stoga mogu nastati u mozgu, moždanom stablu ili kralježničnoj moždini. Opstruktivnim hidrocefalusom mogu se manifestirati osobito ependimomi četvrte komore.

Simptomi i znakovi glioma mijenjaju se ovisno o njegovoj lokalizaciji (vidi vidi: Uobičajene manifestacije primarnih moždanih tumora prema lokalizaciji). Dijagnostika je ista kao i za druge tumore mozga: MR sa slijednom biopsijom.

Slike glioma

Literatura

  • 1. Louis DN, Perry A, Reifenberger G, et al: Svjetska zdravstvena organizacija 2016. godina; Klasifikacija tumora središnjeg živčanog sustava: Sažetak. Acta NeuropatholActa Neuropathol 131(6):803-820, 2016. doi: 10.1007/s00401-016-1545-1.

Liječenje

  • Kirurška ekscizija

  • Radioterapija

  • Kemoterapija za neke vrste

Anaplastični astrocitomi i glioblastomi

Liječenje uključuje kirurško, radioterapiju i kemoterapiju. Ekscizija tumorskog tkiva, koliko god je to moguće a da je sigurno, produžuje preživljavanje i poboljšava neurološku funkciju.

Nakon operacije, pacijenti primaju punu dozu radioterapije za tumore (60 Gy tijekom 6 tjedana); idealno, koristi se konformalna radioterapija koja cilja tumor i pošteđuje normalno moždano tkivo.

Za glioblastome, sada se rutinski uz radioterapiju daje kemoterapija temozolomidom. Doza je

  • 75 mg / m2/ dan tijekom 42 dana (uključujući dane vikenda kada se zračenje preskače)

  • Zatim 150 mg / m2 /dan PO tijekom 5 dana / mjesec tijekom sljedećeg mjeseca

  • Slijedi 200 mg / m2 /dan PO tijekom 5 dana / mjesec u narednim mjesecima, ukupno 6 do 12 mjeseci

Tijekom liječenja temozolomidom, daje se trimetoprim/sulfametaksozol 800 mg / 160 mg, tri puta tjedno kako bi se prevenirala upala pluća uzrokovana s Pneumocystis jirovecii.

Pacijenti koji primaju kemoterapiju zahtijevaju kontrolu KKS u različitim intervalima.

Implantacija kemoterapijskih vafla ("Gliadel wafer", carmustin implantat) tijekom kirurške resekcije može biti prikladna za neke pacijente.

Primjena polja za liječenje tumora plus adjuvantno temozolomid može biti prikladna terapija za neke pacijente. Novija metoda liječenja, tzv. TTF (Tumor-treating fields), isporučivanjem naizmjeničnih električnih polja na vlasište, interferira s mitozom i procesom udruživanja staničnih organela glioblastoma. U jednom randomiziranom kliničkom ispitivanju, čini se da TTF metoda primjene naizmjeničnih električnih polja visoke frekvencije poboljšava preživljavanje u bolesnika s glioblastomom (1).

Također, potrebno je razmotriti i eksperimentalne načine liječenja (npr. stereotaksijska radiokirurgija, novi kemoterapijski lijekovi, genska ili imunoterapija, imunoterapija uz temozolomid).

Nakon konvencionalnog multimodalnog liječenja, stopa preživljenja za bolesnike s anaplastičnim astrocitomom ili glioblastomom je oko 50% u prvoj godini, 25% u drugoj, a 10 do 15% u petoj godini. Prognoza je bolja u sljedećim slučajevima:

  • Bolesnici su < 45 god.

  • Histološki se radi o anaplastičnom astrocitomu ili tumoru niže gradacije (radije nego glioblastom).

  • Inicijalna ekscizija poboljšava neurološku funkciju i ostavlja minimalan ili nikakav rezidualni tumor.

  • Tumori imaju IDH1 mutaciju.

  • Prisutna je metilacija promotora MGMT (metilguanin-metiltransferaza).

Uz standardno liječenje, medijan vremena preživljenja je oko 30 mj za pacijente s anaplastičnim astrocitomom i oko 15 mj za pacijente s glioblastomom.

Astrocitomi i oligodendrogliomi niskog stupnja

Maksimalna sigurna kirurška resekcija indicirana je za astrocitome i oligodendrogliome niskog stupnja. Nakon potpune resekcije u bolesnika <40, može se razmotriti samo kliničko praćenje. Kod ostalih pacijenata, radioterapija plus adjuvantna kemoterapija produžuje preživljenje (2).

Medijan preživljenja kreće se od 1 do 2 godine u visokorizičnih bolesnika (bez IDH1 mutacije s nepotpunom resekcijom) do> 10 godina u onih s povoljnim prognostičkim čimbenicima. Kod visoko rizičnih pacijenata maligna progresija je vjerojatna.

Difuzni gliomi središnje linije

Kod bolesnika s difuznim gliomima središnje linije, radijacijska terapija se može koristiti za usporavanje napredovanja bolesti, iako je njezina primjena u velikoj mjeri palijativna jer je preživljenje obično kraće od godinu dana,

Ependimomi

Uzorkovanje likvora i kraniospinalne neuroslikovne pretrage koriste se za dijagnosticiranje ependimoma i za procjenu proširenosti u CNS-u.

Za bolest s jednim žarištem ili simptomatske tumore, liječenje ependimoma uključuje maksimalnu sigurnu kiruršku resekciju. Za tumore višeg stupnja, radijacijska terapija može biti usmjerena lokalno ili uključiti cijelu kraniospinalnu os u ovisnosti o tome koliko se tumor proširio. Uloga kemoterapije nije dobro definirana.

Uz liječenje, sveukupno 5-godišnja stopa preživljenja je oko 50%; međutim, za bolesnike bez rezidualnog tumora, stopa preživljenja za 5 godina je > 70%.

Literatura

Ključne točke

  • Gliomi su primarni tumori koji potječu iz moždanog parenhima; oni uključuju astrocitome, oligodendrogliome i ependimome.

  • Gliomi se razlikuju po lokalizaciji, stupnju malignosti, liječenju i prognozi.