Niz bolesti vezivnog tkiva dovodi do upale uvealnog sustava.
(Vidi također Pregled uveitis)
Spondiloartropatije
Seronegativne spondiloartropatije su česti uzrok prednjeg uveitisa.
Među seronegativnim spondiloartropatijama, upale oka su najčešće kod ankilozantnog spondilitisa ali također se javljaju kod reaktivnog artritisa, upalne bolesti crijeva (ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti), i psorijatičnog artritisa. Uveitis je obično jednostran, no recidivi su česti a aktivna upala može se izmjenjivati na očima. Češće se javlja kod muškaraca nego u žena . Većina bolesnika su, bez obzira na spol, HLA–B27 pozitivni.
Liječi se lokalnom primjenom kortikosteroida i cikloplegicima/midrijaticima. Ponekad je potrebna periokularna primjena kortikosteroida. Za dugoročnu kontrolu upale je često potrebna primjena nekortikosteroidnog imunosupresiva, poput metotreksata ili mikofenolat mofetila.
Juvenilni idiopatski artritis (JIA, također poznat pod nazivom juvenilni RA):
JIA karakteristično uzrokuje kronični obostrani iridociklitis u djece, osobito one s pauciartikularnom inačicom. Međutim, za razliku od većine oblika prednjeg uveitisa, kod JIA–a nema boli, fotofobije ni crvenila spojnice, već dolazi samo do zamućenja i mioze te se stoga često naziva bijelim iritisom. Uveitis povezan s JIA je češći u djevojčica nego u dječaka.
Reumatoidni artritis, s druge strane, nije povezan s izoliranim uveitisom, ali može uzrokovati skleritis, što može uzrokovati sekundarno upalu uvealnog trakta.
Recidive upale je najbolje liječiti lokalnom primjenom kortikosteroida i cikloplegikom/midrijatikom. S obzirom na prirodu kronične bolesti i rizika povezanog s tretmanom katarakte i razvojem glaukoma , dugotrajna kontrola često zahtijeva korištenje nekortikosteroidnog imunosupresivnog lijeka (npr metotreksat, mikofenolat mofetil).
Sarkoidoza
Sarkoidoza je odgovorna za 10 do 20% uveitisa, a oko 25% bolesnika sa sarkoidozom dobije uveitis. Sarkoidozni uveitis je češći u crnaca i starijih osoba.
Mogu se razviti praktički svi simptomi prednjeg, srednjeg , stražnjeg uveitisa kao i panuveitisa. Nalazi koji ukazuju na dijagnozu su granulomi spojnice, veliki precipitati na endotelu rožnice (takozvani granulomatozni precipitati ili slaninasti precipitati)granulomi šarenice i vaskulitis mrežnice. Biopsija suspektnih lezija, koja pruža najsigurniju dijagnozu, obično se obavlja na spojnici; rijetko se radi na intraokularnim strukturama zbog rizika povezanih s postupkom.
Liječenje se obično provodi lokalnom, periokularnom i sistemskom primjenom kortikosteroida uz cikloplegike/midrijatike. Bolesnicima s umjerenom do teškom upalom može trebati nekortikosteroidni imunosupresiv, poput metotreksata, mikofenolat mofetila ili azatioprina.
Bechetova bolest
Bechet disease je rijetka u Sjevernoj Americi ali je prilično čest uzrok uveitisa na Srednjem i Dalekom Istoku.
Tipični nalazi su teški prednji uveitis s hipopionom (slojem limfocita u prednjoj očnoj sobici), vaskulitis mrežnice i upala vidnog živca. Klinički je tijek obično težak, uz brojne recidive.
Dijagnoza zahtjeva prisutnost povezanih sistemskih manifestacija, kao što su oralni ili aftozni genitalni čirevi; dermatitis, uključujući i eritema nodosum; tromboflebitis ili epididimitis. Može se učiniti biopsija afti usne šupljine da bi se dokazao okluzivni vaskulitis. Nema laboratorijskih testova za Bechetovu bolest, ali ona je povezana s HLA-B51.
Liječenje lokalnim i sistemskim kortikosteroidima te cikloplegicima/midrijaticima može ublažiti akutne egzacerbacije, no većina bolesnika na kraju treba sistemske kortikosteroide i nekortikosteroidne imunosupresive, poput ciklosporina ili klorambucila, kojima se kontrolira upala i izbjegavaju teške komplikacije uslijed dugotrajne primjene kortikosteroida. Biološki agensi kao što su interferoni i inhibitori faktora nekroze tumora su učinkoviti u odabranih pacijenata koji ne reagiraju na druge terapije.
Vogt–Koyanagi–Harada (VKH) sindrom:
VKH sindrom je rijetka sistemska bolest obilježena uveitisom povezanim s kožnim i neurološkim promjenama. VKH sindrom je osobito čest u osoba azijskog, azijsko–indijskog i američko–indijanskog porijekla. Žene 20–tih do 30–tih godina su pogođene češće od muškaraca. Etiologija je nepoznata, premda se ozbiljno sumnja na autoimunu reakciju prema stanicama uvealnog sustava koje sadrže melanin, koži, unutarnjem uha i moždanih ovojnica.
Neurološki simptomi se pojavljuju rano i uključuju tinitus, disakuziju (slušnu agnoziju), vrtoglavicu, glavobolju i meningizam. Promjene na koži se često pojavljuju kasnije i uključuju mrljasti vitiligo (osobito čest na vjeđama, donjem dijelu leđa i stražnjici), poliozu (pramen bijele kose) i alopeciju, koja često zahvaća glavu i vrat. Uobičajeni nalazi su serozno odvajanje mrežnice, papiloedem i upala žilnice. Dugoročne komplikacije uključuju kataraktu, glaukom, subretinalno fibrozu i neovaskularizacije .
Rano liječenje podrazumijeva lokalnu i sistemsku primjenu kortikosteroida i cikloplegika/ midrijatika. Mnogim bolesnicima su također potrebni nekortikosteroidni imunosupresivi poput metotreksata, azatioprina ili mikofenolat mofetila.