Unatoč strogim sigurnosnim mjerama u SAD-u, mnogi roditelji i dalje su zabrinuti za sigurnost cjepiva i raspored imunizacije djece. Zbog zabrinutosti, neki roditelji ne dopuštaju da se djeca cijepe, bilo nekim ili svim preporučenim cjepivima. U SAD-u, incidencija djece koja nisu cijepljena povećala se s 1% u 2006. na 2% u 2016./2017. godin (1)i; neke države su izvijestile kako 6% djece nije cijepljeno. Incidencija bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem viša je udjece čiji su roditelji odbili ≥ 1 cjepivo iz nemedicniskih razloga. Ova djeca imaju 23 puta veću vjerojatnost da će imati hripavac (2), 28,6 puta veću vjerojatnost da će imati vodene kozice (3), i 36,5 puta veću vjerojatnost da će imati infekciju uzrokovanu pneumokokom (4). Djeca u SAD-u i dalje umiru od bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. U 2008. godini bilo je 5 slučajeva (jedan smrtni slučaj) infekcije invazivnim Haemophilus influenze tip B u Minnesoti, najviše od 1992. (5). Troje zaražene djece, uključujući i dijete koje je umrlo, nije cijepljeno jer su njihovi roditelji odgodili ili odbili cijepljenje.

Odluke o odbijanju ili odgodi cijepljenja također utječe na zdravlje svih ljudi. Kada se udio ukupne populacije koja je imuna na bolest (imunitet kolektiva) smanjuje, prevalencija bolesti raste, čime se povećava mogućnost razvoja ovih bolesti u osoba sa povećanim rizikom. Osobe imaju povećani rizik jer:

• Osoba može biti cijepljena ali cjepivo ne mora inducirati imunitet (npr. 2 do 5% cijepljenih ne reagira na prvu dozu cjepiva protiv ospica).

• Imunitet se može smanjivati tijekom vremena (npr. kod starijih osoba).

• Neki imunokompromitrani pacijenti ne mogu se cijepiti živim virusnim cjepivima (npr. ospice-zaušnjaci-rubeola, vodene kozice). Njihova zaštita tada ovisi o imunitetu kolektiva.

Roditelji se ustručavaju cijepiti svoju djecu iz mnogo razloga. Dvije od najistaknutijih roditeljskih briga povezanih sa cijepljenjem tijekom proteklog desetljeća su:

• Cjepiva mogu uzrokovati autizam.

• Djeca dobivaju previše cjepiva.

Razgovori s roditeljima koji ne žele cijepiti obično zahtijevaju više od prezentiranja dokaza. Pronalaženje zajedničkog interesa sa roditeljskim ciljevima i nadama može pomoći (6).

Andrew Wakefield i suradnici objavili su kratki izvještaj u The Lancet 1998. Ovo izvješće uključilo je 12 djece s teškoćama u razvoju i GI poteškoćama; 9 od njih imalo je i autizam. Prema izvješću, roditelji su tvrdili kako je 8 od 12 djece cijepljeno kombiniranim protiv ospica, zaušnjaka i rubeola (MMR) 1 mj prije nastanka simptoma. Wakefield je pretpostavio kako je virus ospica iz MMR cjepiva uzrokovao upalu u crijevima te tako omogućio proteinima iz GI sustava da uđu u krvotok i dalje u mozak te tako uzrokuju autizam. Ova studija ostvarila je veliku pozornost medija diljem svijeta, a mnogi roditelji su počeli sumnjati u sigurnost MMR cjepiva. U drugoj studiji, Wakefield je tvrdio da je pronašao virus ospica u bioptatu crijeva 75 od 90 djece s autizmom, a kod samo pet od 70 kontrolnih pacijenata, što je dovelo do nagađanja da je živi virus ospica u MMR cjepiva nekako bio uključen u razvoju autizma.

Kako je Wakefield pokazao samo vremensku povezanost, a ne uzročno posljedičnu vezu, brojni drugi istraživači istraživali su povezanost MMR cjepiva i autizma. Gerber i Offit analizirali su najmanje 13 velikih epidemioloških istraživanja, od kojih ni jedno nije utvrdilo povezanost MMR cjepiva i autizma (1). Mnoga od tih istraživanja pokazalo su kako nacionalni trendovi cijepljenja MMR cjepivom nisu bili izravno povezani s trendovima dijagnosticiranja autizma. Na primjer, u Velikoj Britaniji između 1988. i 1999. godine, broj djece cijepljenih MMR cjepivom nije se promijenio, ali je incidencija autizma porasla.

Druga istraživanja uspoređivala su rizik od pojave autizma u djece koje jesu i nisu cijepljena MMR cjepivom. U najvećem i najvažnijem istraživanju, Madsen i suradnika uključeno je 537 303 danske djece rođene između 1991. i 1998. godine, od kojih je 82% cijepljeno MMR cjepivom (2). Uvažavajući moguće zbunjujuće čimbenike, zaključili su kako nema razlike u relativnom riziku razvoja autizma ili drugih poremećaja iz spektra autizma u cijepljene i necijepljene djece. Ukupna incidencija autizma ili poremećaja iz spektra autizma bila je 608 od 440 655 (0,138%) u skupini koja je cijepljena i 130 od 96 648 (0,135%) u skupini koja nije cijepljena. Slične rezultate imala su i druga istraživanja populacija diljem svijeta.

Kako bi odgovorili na Wakefield-ove rezultate o detekciji virusa ospica u bioptatu crijevne sluznice djece s autizmom i GI poteškoćama, Hornig i sur. su analizirali postojanje virusa ospica u bioptatima 38 sa simptomima GI sustava a kojima je napravljena kolonoskopija; 25 djece je imalo autizam, a 13 nije(3). Virus ospica nije detektiran češće u bioptatu sluznice djece s autizmom.

Godine 2010., na temelju nalaza Britanskog općeg medicinskog vijeća The Lancet je povukao publikaciju iz 1998. (4). Tri mjeseca nakon što je The Lancet povukao publikaciju, Wakefield je izbačen iz medicinskog registra Velike Britanije, s izjavom o njegovom namjernom krivotvorenju istraživanja; zbog čega mu je zabranjeno prakticirati medicinu u Velikoj Britaniji.

Unatoč uklanjanju timerosala, incidencija autizma je i dalje u porastu, što snažno upućuje na zaključak da timerosal u cjepiva ne uzrokuju autizam. Isto tako, dva zasebna istraživanja (Vaccine Safety Datalink - VSD) zaključila su kako ne postoji povezanost između timerosala i autizma. Analizirajući kohortnu skupinu od 124 170 djece iz 3 različita centra; Verstraeten i suradnici nisu našli povezanost između timerosala i autizma te drugih razvojnih poteškoća, iako postoji nedosljedna povezanost (uočena u jednom centru, ali ne i u drugom između timerosala i određenih lingvalnih poteškoća)(1). U istraživanju parova od 1000 djece (256 s poremećajima iz spektra autizma i 752 bez autizma), Price i sur, nisu našli povezanost između izloženosti timerosal i autizma (regresijska analiza(2).).

Zdravstveni djelatnici koji rade s roditeljima koji su još uvijek zabrinuti zbog timerosala u cjepivu protiv gripe mogu koristiti bočice s jednom dozom, koje ne sadrže timerosal.

U nacionalnom istraživanju provedenom u kasnim 1990-ima pokazano je kako gotovo jedna četvrtina svih roditelja osjeća kako su njihova djeca primila više cjepiva nego što bi trebala. Od tada, dodatna cjepiva su uključena u kalendar cijepljenja tako da se do 6. godine, preporuča primanje više doza cjepiva za 15 različitih infekcija ( vidi: Preporuke cijepljenja za 0-6 godina god). Da bi se smanjio broj injekcija i posjeta liječniku, zdravstveni djelatnici mogu dati kombinirana cjepiva (npr. difterija-tetanus-pertusis, ospice-zaušnjaci-rubeola). Međutim, neki roditelji su postali zabrinuti da imunološki sustav djece (posebno dojenčadi) ne može adekvatno reagirati na više istovremeno predstavljenih antigena. Ova zabrinutost u nekih roditelja dovodi do promjene rasporeda cijepljenja, a ponekad i do isključenja određenih cjepiva. Nedavno provedena nacionalna anketa je pokazala da 13% roditelja koristi takav raspored.

Korištenje alternativnih rasporeda je rizično i znanstveno neutemeljene. Službeni kalendar je osmišljen kako bi zaštitili djecu od bolesti kada su najosjetljiviji. Odgađanje cijepljenja povećava vremenski period u kojemu su djeca u opasnosti od dobivanja bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Osim toga, iako roditelji planiraju samo odgoditi cijepljenje, povećan broj posjeta liječniku zbog promijenjenog rasporeda cijepljenja dovodi do poteškoća u provedbi cijepljenja, a time se povećava i rizik da djeca neće biti cijepljena svim dozama. Roditelje bi trebalo informirati da su količina i broj antigena koji se nalaze u cjepivima zanemarivi u usporedbi s onim s kojima se susreću u svakodnevnom životu. Čak je i imunološki sustav novorođenčeta spreman odgovoriti na stotine antigena kojima je izložen pri prolazu kroz porođajni kanal i pri kontaktu s majkom. Djeca se obično susreću i reagiraju na desetke, a možda i stotina antigena tijekom dana bez poteškoća. Prilikom infekcije jednim mikroorganizmom zapravo više antigena izaziva imunološki odgovor (možda 4 do 10 u tipičnoj infekciji GDP). Budući da trenutna cjepiva sadrže manje antigena (ključni antigeni su bolje identificirani i pročišćeni), djeca su izložena manjem broju antigena u cjepivima danas nego što su bili većim dijelom 20. stoljeća.

Ukratko, korištenje alternativnog rasporeda cijepljenja nije utemeljeno na dokazima a djeca imaju povećan rizik od zaraznih bolesti. Što je još važnije, korištenje ovog rasporeda nema prednosti. Koristeći podatke iz VSD, Smith i Woods usporedili su ishode važne za neurološki razvoj u skupini djece koji su primala sva cjepiva prema kalendaru s onima koji nisu (1). Djeca koja nisu cijepljena prema kalendaru nisu imali bolje rezultate za ni jedan od 42 ishoda. Ovi rezultati trebali bi umiriti roditelje koji su zabrinuti da djeca dobivaju previše cjepiva prerano.