Respiratorni Sincicijski Virus (RSV) i Infekcije Humanim Metapneumovirusom

Autor: Brenda L. Tesini, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Mirela Pavičić Ivelja, dr. med.

Respiratorni sincicijski virus (RSV) i humani metapneumovirus uzrokuju sezonske bolesti donjeg dišnog sustava, osobito u dojenčadi i male djece. Bolest može biti asimptomatska, blaga ili teška, uključujući bronhiolitis i upalu pluća. Premda se dijagnoza obično postavlja klinički, dostupna je i laboratorijska potvrda. Terapija je potporna.

Većina virusa koji zahvaćaju ljude mogu zaraziti odrasle i djecu te se o njima raspravlja drugdje u priručniku. Virusi sa specifičnim učincima na novorođenčad opisani su u vidi: Infekcije novorođenčeta. Ovo poglavlje obuhvaća virusne infekcije koje se obično manifestiraju tijekom djetinjstva (iako mnoge također mogu zahvaćati odrasle osobe).

RSV je RNK virus, svrstan u pneumoviruse. Utvrđene su podskupine A i B. RSV je ubikvitaran, većina djece bude inficirana do 4. godine života. Izbijanja se događaju svake godine u zimu ili rano proljeće u umjerenim klimama. Budući da imunološki odgovor na RSV ne štiti protiv reinfekcije, stopa obolijevanja za sve izložene iznosi oko 40%. Međutim, protutijela protiv RSV–a smanjuju težinu bolesti. RSV je najčešći uzrok bolesti donjeg respiratornog sustava male djece i odgovoran je za >50.000 hospitalizacija godišnje u SAD-u djece mlađe od 5 god.

Humani metapneumovirus (hMPV) je sličan, ali izdvojen virus. Čini se kako je sezonska epidemiologija hMPV–a slična onoj RSV–a, no doima se kako je incidencija infekcije i bolesti značajno niža.

Simptomi i znakovi

Bolesti uzrokovane RSV–om i hMPV–om slično se manifestiraju. Najprepoznatljiviji klinički sindromi su bronhiolitis i pneumonija. Ove bolesti u pravilu započinju simptomima gornjeg dišnog sustava i vrućicom te napreduju kroz nekoliko dana do dispneje, kašlja te piskanja i krepitacija prilikom auskultacije. Kod dojenčadi <6 mj apneja može biti početni simptom. U zdravih odraslih osoba i starije djece, bolest je obično blaga i može biti neupadna ili se manifestirati kao afebrilna obična prehlada. Ipak, teška bolest može se razviti u sljedećim slučajevima:

  • Bolesnici <6 mj, starije osobe ili imunokompromitirani

  • Kardiopulmonalni bolesnici

Dijagnoza

  • Klinička procjena

  • Ponekad brzi antigenski testovi nazalnih ispiraka ili briseva, reverzna transkripcija-PCR (RT-PCR) ili virusne kulture

Na infekciju RSV–om (a moguće i hMPV– om) se posumnja u dojenčadi i male djece s bronhiolitisom ili pneumonijom tijekom RSV sezone. Budući da se antivirusno liječenje općenito ne preporučuje, za liječenje oboljelih nisu potrebne specifične laboratorijske pretrage. Međutim, laboratorijska dijagnostika može olakšati nadzor nad hospitalnom infekcijom, omogućujući odvajanje djece zaražene istim virusom. Brzi antigenski testovi s visokom osjetljivošću za RSV i druge respiratorne viruse su dostupni za uporabu kod djece; koriste se nosni ispirci ili brisevi. Ovi testovi su manje osjetljivi u odraslih. Molekularni dijagnostički testovi poput RT-PCR su poboljšali osjetljivost i općenito su dostupni kao pojedinačni ili multipleks testovi.

Liječenje

  • Potporno liječenje

Liječenje infekcija RSV–om i hMPV–om je potporno, uključujući prema potrebi primjenu kisika i hidraciju (vidi liječenje bronhioloitisa ).

Kortikosteroidi i bronhodilatatori uglavnom nemaju učinka i trenutno se ne preporučuju.

Antibiotici se primjenjuju u bolesnika s vrućicom, radiološki dokazanom pneumonijom i kliničkom sumnjom na bakterijsku koinfekciju.

Palivizumab (monoklonsko protutijelo na RSV) nije učinkovit u liječenju.

Ribavirin, antivirusni lijek s aktivnošću protiv RSV–a, ima marginalnu učinkovitost, uz potencijalnu toksičnost za zdravstvene radnike te se više ne preporučuje, osim kod infekcije u teško imunokompromitiranih bolesnika. Brojni lijekovi koji ciljaju na fuziju virusa, unos i replikaciju kod odraslih i djece trenutno su u razvoju i u kliničkim ispitivanjima (1).

Literatura

  • 1. Heylen E, Neyts J, Jochmans D: Kandidati za lijekove i modeli sustava u otkrivanju antivirusnog lijeka respiratornog sincicijskog virusa. Biochem Pharmacol 127:1–12, 2017. doi: 10.1016/j.bcp.2016.09.014.

Prevencija

Kontaktne mjere opreza (npr. pranje ruku, rukavice, izolacija) su važne, osobito u bolnicama.

Pasivna profilaksa palivizumabom smanjuje frekvenciju hospitalizacije zbog RSV-a u visokorizične djece. Isplativa je samo za dojenčad s visokim rizikom od hospitalizacije, uključujući one koji

  • < 1 god s hemodinamski značajnom kongenitalnom srčanom bolesti

  • < 1 god s kroničnom plućnom bolesti nedonoščadi (gestacijske dobi <32 tjedana i 0 dana s potrebom oksigenoterapije trajanja najmanje 28 dana nakon rođenja)

  • Rođeni s < 29 tjedana gestacije i dobi < 1 god na početku RSV sezone

  • Imaju kroničnu plućnu bolest nedonoščadi u 2. god života i liječeni su (bilo kronično kortikosteroidima, diureticima ili kontinuiranom oksigenoterpijom) unutar 6 mjeseci od RSV sezone

Profilaksa također dolazi u obzir za

  • Dojenčadi u 1. god života s anatomskim plućnim abnormalnostima koje ometaju sposobnost učinkovitog čišćenja gornjih dišnih putova

  • Dojenčadi s neuromuskularnim poremećajima

  • Djece <24 mj koja su teško imunokompromitirana

Doza palivizumaba je 15 mg/kg im. Prva se doza primjenjuje neposredno prije početka sezone RSV–a (u Sjevernoj Americi rano u studenom). Naknadne doze se daju u mjesečnim intervalima za vrijeme trajanja RSV sezone (obično ukupno 5 doza). (Vidi također Američka pedijatrijska akademija policy statement o profilaksi palivizumaba za dojenčad i malu djecu s povećanim rizikom od hospitalizacije zbog RSV.)

Nekoliko RSV cjepiva je u razvoju u kliničkim ispitivanjima (1).

Literatura

  • 1. Rezaee F, Linfield DT, Harford TJ, Piedimonte G: Kontinuirani razvoj RSV profilakse: Analiza kliničara. Curr Opin Virol 24:70–78, 2017. doi: 10.1016/j.coviro.2017.03.015.

Ključne Točke

Više informacija
Politika privatnosti