Rehabilitacija ima za cilj olakšati oporavak od gubitka funkcije. (Vidi također: Pregled rehabilitacije)
Artritis
Pacijentima koji boluju od artritisa koristi tjelesna aktivnost, vježbe opsega pokreta i snaženja mišića, ali i zaštitne mjere za očuvanje zglobova. Primjerice, pacijentima se savjetuje:
-
Zdjelu punu vode s tjesteninom koju treba ocijediti ne podizati već povlačiti po podlozi od štednjaka do sudopera kako bi se smanjila bol i naprezanje zglobova.
-
Kako sigurno ući i izaći iz kade
-
Preporučuje se nabaviti povišenje za dasku na wc školjci, klupu za kadu (s ciljem smanjivanja boli i opterećenja zglobova na nogama).
-
Omotati ručke spužvom, tkaninom ili trakom (npr. nož, zdjela za kuhanje, tava) zbog boljeg hvatanja.
-
Korištenje alata s većim, ergonomskim ručkama
Navedeni savjeti mogu se provoditi tijekom ambulantnih terapija, kod kuće preko Zavoda za zdravstveno osiguranje ili u privatnim ordinacijama.
Sljepoća
Pacijenti koji su slijepi uče kako se osloniti na druga osjetila, razviti specifične vještine i koristiti uređaje za slijepe (npr. Brailleovo pismo, štap za slijepe, uređaj za čitanje). Terapijom se želi pacijentima pomoći da funkcioniraju na najvišoj razini, postanu neovisni, vrate psihološku sigurnost i nauče se nositi sa stavovima drugih ljudi. Terapije se razlikuju ovisno o tome na koji je način vid izgubljen (naglo ili sporo i progresivno), koliko je vid oštećen, koje su pacijentove funkcionalne potrebe i komorbiditeti. Primjerice, bolesnik s perifernom neuropatijom i smanjenim osjetom dodira u prstima može imati poteškoća pri čitanju Brailleova pisma. Mnoge slijepe osobe trebaju psihološko savjetovanje (obično kognitivno–bihevioralnu terapiju) kako bi se bolje nosile sa svojim deficitom.
Za hod, uči se kako koristiti štap; štapovi za slijepe su bijeli, dugački i tanji od standardnih štapova. Osobe koji koriste invalidska kolica uče kako jednom rukom upravljati kolicima, a drugom koristiti štap. Osobe koje umjesto štapa više vole imati psa vodiča podučavaju se kako rukovati sa psom i brinuti se o njemu. Prilikom hodanja uz osobu koja vidi, slijepa osoba se može pridržavati za njezinu ruku umjesto korištenja štapa. Slijepu osobu ne bi trebalo voditi za ruku jer to mogu percipirati kao radnju kojom se dominira ili ih se želi kontrolirati.
Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB)
Pacijentima koji boluju od KOPB-a koriste vježbe za povećanje izdržljivosti i strategije pojednostavljivanja aktivnosti i štednje energije. Aktivnosti i vježbe koje potiču korištenje gornjih i donjih ekstremiteta se koriste za povećanje mišićnog aerobnog kapaciteta, što smanjuje ukupnu potrebu kisika i olakšava disanje. Supervizija pacijenata za vrijeme aktivnosti ih motivira i čini sigurnijima. Navedene terapije mogu se obavljati u medicinskim ustanovama ili u pacijentovom domu.
Ozljeda mozga
Izraz ozljeda glave se često koristi kao sinonim za traumatsku ozljedu mozga (eng. traumatic brain injury, TBI). Abnormalnosti nakon ozljede mozga variraju, može se javiti mišićna slabost, spasticitet, gubitak koordinacije, ataksija, kognitivna disfunkcija (npr. gubitak pamćenja, gubitak sposobnosti rješavanja problema, govorne i vidne poteškoće).
Za maksimalni funkcionalni oporavak je neophodna rana intervencija specijalista za rehabilitaciju. Takva intervencija obuhvaća sprječavanje sekundarnih poremećaja (npr. nastanka dekubitalnih rana, kontrakture zglobova), sprječavanje pneumonije i edukaciju obitelji. Specijalist za rehabilitaciju treba obraditi bolesnika što je prije moguće, kako bi se utvrdio bazični status. Kasnije, prije započinjanja rehabilitacije, treba napraviti ponovnu procjenu te usporediti dobiveni nalaz s bazičnim statusom i odrediti prioritete. Bolesnici s teškom kognitivnom disfunkcijom zahtijevaju kompleksnu kognitivnu terapiju s kojom se obično započne odmah nakon ozljede, a provodi se mjesecima ili godinama.
Ozljeda kralježnične moždine
Specifična rehabilitacijska terapija varira ovisno o abnormalnostima pacijenta, koje ovise o razini i opsegu (djelomičnom ili potpunom) ozljede leđne moždine (vidi Ozljede kralježnice, posebno vidi tablicu Učinci ozljede leđne moždine prema lokaciji). Potpuna transekcija uzrokuje mlohavu paralizu, a djelomična transekcija spastičnu paralizu mišića koji su inervirani zahvaćenim segmentom moždine. Funkcionalna sposobnost pacijenta ovisi o razini ozljede (vidi Pregled bolesti leđne moždine: simptomi i znakovi) i razvoju komplikacija (npr. kontrakture zglobova, dekubitusa, upale pluća).
Zahvaćeno područje leđne moždine treba kirurški ili konzervativno imobilizirati što je ranije moguće. U akutnoj fazi, medicinska njega treba biti usmjerena sprječavanju kontraktura, razvoja dekubitusa i upale pluća. Potrebno je poduzeti sve mjere s ciljem prevencije drugih komplikacija (npr. ortostatska hipotenzija, atelektaze, duboka venska tromboza). Hemodinamičku ravnotežu može se ponovno uspostaviti stavljanjem pacijenta na nagibni stol i postupnim povećavanjem kuta do uspravne pozicije. Kompresivne čarape, elastični zavoji ili trbušni pojas mogu prevenirati ortostatsku hipotenziju.
Viseće stopalo
Diferencijalna dijagnoza pada stopala uključuje neuropatiju zajedničkog peronealnog živca (fibule), difuznu perifernu polineuropatiju (npr. uzrokovanu dijabetesom), radikulopatiju L4 i/ili L5, tumor, moždani udar, multiplu sklerozu, ozljedu leđne moždine i druge uzroke. Pacijenti mogu imati slabost dorzifleksora gležnja, evertora gležnja i/ili ekstenzora nožnih prstiju, kao i moguće pljeskanje stopala i koračni hod (kompenzacijska pretjerana fleksija kuka i koljena). Liječenje pada stopala uključuje liječenje temeljnog uzroka; osposobljavanje za korištenje ortoze gležanj-stopalo (AFO); jačanje slabih dorzifleksora gležnja, evertora gležnja i/ili ekstenzora nožnih prstiju; istezanje plantarnih fleksora gležnja; i trening hodanja. Funkcionalna električna stimulacija (FES) trenutno se koristi kod pacijenata s multiplom sklerozom kako bi se proizvela stimulacija fibularnog živca tijekom faze zamaha u hodu kako bi se pomoglo u čišćenju stopala.
Polineuropatija kritične bolesti
Polineuropatija kritične bolesti može se manifestirati kao neuspjeh odvikavanja od mehaničke ventilacije. U multisistemskom zatajenju organa kao posljedica sepse, sindrom sustavnog upalnog odgovora, vjerojatno rezultat oslobađanja citokina i slobodnih radikala, oštećuje mikrocirkulaciju perifernih živaca, što dovodi do polineuropatije mješovitih ili motoričkih živaca. Neupalna degeneracija aksona i rezultirajuća neurogena mišićna atrofija mogu uzrokovati slabost dijafragme, udova i mišića lica i paraspinalnih mišića. Senzorna vlakna su minimalno zahvaćena. Serijske razine serumske kreatinin kinaze i serijske elektrodijagnostičke studije korisne su u praćenju tijeka bolesti kod nekih pacijenata. Vrijeme oporavka je od 3 tjedna do 6 mjeseci. Rehabilitacija je usredotočena na prevenciju dekubitusa, kontraktura i kompresijskih neuropatija te povratak normalne funkcije. Vježbe jačanja, mobilnost i ASŽ (aktivnosti svakodnevnog života) ponovna obuka, kao i odgovarajuća ortotika i adaptivna oprema, trebaju se osigurati u odgovarajućim fazama oporavka.