Suicidalno ponašanje uključuje izvršeno samoubojstvo, pokušaj samoubojstva (sa barem nekom namjerom da se umre), suicidalne geste i suicidalne ideje (misli i planovi o samoubojstvu). Obično je potrebno upućivanje psihijatru
(Vidi također suicidalno ponašanje u odraslih.)
Stope mladenačkih samoubojstava su se u proteklih nekoliko godina smanjile, nakon više od desetljeća stalnog porasta, da bi trenutno opet počele rasti. Točni razlozi za ove fluktuacije su nejasni. Mnogi stručnjaci vjeruju da uzrok mogu biti promjenjive stope s kojima su propisivani antidepresivi ( vidi: Rizik suicida i antidepresivi). Neki stručnjaci pretpostavljaju da antidepresivi imaju paradoksalne učinke, da kod djece i adolescenata dovode više do verbaliziranja samoubilačkih osjećaja, a manje do počinjenja samoubojstva. Bez obzira na to, samoubojstvo je drugi ili treći uzrok smrti u skupini staroj od 15 do 19 god. te ostaje zabrinjavajući javno zdravstveni problem.
Etiologija
U djece i adolescenata, rizik od suicidalnog ponašanja je pod utjecajem prisutnosti drugih psihičkih poremećaja i drugih poremećaja koji utječu na mozak, obiteljske povijesti, psihosocijalnih čimbenika i čimbenika okoliša (vidi tablicu).
Čimbenici rizika suicidalnog ponašanja u djece i adolescenata
|
Vrsta
|
Primjeri
|
|
* Poremećaji raspoloženja su prisutni u više od jedne polovine suicidalnih adolescenata.
|
|
†Gotovo polovica izvršenih samoubojstava je nakon nedavne disciplinarne mjere.
|
|
Duševni poremećaji i tjelesne bolesti koje utječu na mozak
|
Poremećaji raspoloženja* (npr. bipolarni poremećaj, depresivni poremećaji)
Shizofrenija
Alkohol i/ili zlouporaba/ovisnosti o drogama .
Agresivne, impulzivne tendencije (poremećaji ponašanja)
Prethodni pokušaji samoubojstva
Trauamtska ozljeda mozga
Posttrauamtski stresni poremećaj PTSP
|
|
Obiteljska anamneza
|
Obiteljska povijest suicidalnog ponašanja
Majka s poremećajem raspoloženja
Otac s poviješću problema s policijom
Loša komunikacija s roditeljima
|
|
Psihosocijalni čimbenici
|
Nedavna disciplinska mjera† (najčešće, školska suspenzija)
Interpersonalni gubitak (gubitak djevojke ili mladića, posebno kod dječaka); odvajanje od roditelja)
Teškoće u školi
Socijalna izolacija (pogotovo nezaposlenost i nepohađanje fakulteta)
Manjine u nomadskom, pokretnom načinu života
Žrtva nasilničkog ponašanja
Medijski izvještaji o samoubojstvu (oponašatelji samoubojstva)
|
|
Čimbenici okoliša
|
Jednostavan pristup smrtonosnim metodama (npr pištoljima)
Prepreke i / ili stigme povezane s pristupanjem službama za mentalno zdravlje.
|
Ostali faktori koji pridonose mogu uključivati
-
Nedostatak strukture i granica, što dovodi do preplavljenosti osjećajem nedostatka smjera
-
IntenzivnI roditeljski pritisak da uspiju uz prateći osjećaj neispunjavanja očekivanja
Česti motiv za pokušaj samoubojstva je pokušaj manipulacije ili kažnjavanja drugih uz zamišljanje “Bit će vam žao kada me ne bude bilo”.
Zaštitni faktori uključuju
-
Učinkovitu kliničku skrb za mentalne i fizičke poremećaje te ovisnosti
-
Jednostavan pristup kliničkim intervencijama
-
Obitelj i podrška zajednice (povezanost)
-
Vještine rješavanja sukoba
-
Kulturalna i vjerska uvjerenja koji destimuliraju samoubojstvo
Liječenje
-
Krizna intervencija, eventualno uključujući i hospitalizaciju
-
Psihoterapija
-
Možda lijekovi za liječenje poremećaja u podlozi, obično u kombinaciji s psihoterapijom
-
Upućivanje psihijatru
Svaki pokušaj samoubojstva je ozbiljan te zahtjeva pažljivu i odgovarajuću intervenciju. Čim je uklonjena neposredna opasnost po život, treba donijeti odluku o potrebi hospitalizacije. Potreba ovisi o ravnoteži između stupnja opasnosti i sposobnosti obitelji u pružanju potpore. Hospitalizacija (čak i bolnički ili pedijatrijski odjel otvorenog tipa uz dežurno osoblje) je najsigurniji način kratkoročne zaštite i obično je indicirana ako se sumnja na depresiju, psihozu ili oboje.
Smrtonosnost samoubilačke namjere, može se procijeniti na temelju sljedećeg:
-
Dokazan stupanj promišljanja (npr. pisanje oproštajnog pisma)
-
Koraci poduzeti kako bi se spriječilo otkriće
-
Metoda koja se koristi (npr. vatreno oružje je više smrtonosno od tableta)
-
Stupanj kontinuiranosti samoozljeđivanja
-
Okolnosti ili prisutnost neposrednih faktora koji potiču suicidalnost
-
Mentalno stanje u trenutku epizode (akutna agitacija je osobito zabrinjavajuća)
-
Nedavni otpust iz bolničke skrbi
-
Nedavni prekid uzimanja psihoaktivnih droga
Kod svake osnovne bolesti može biti indicirana farmakoterapija (npr. kod depresije, bipolarnog ili impuzivnog poremećaja, psihoze) ali ona ne može spriječiti samoubojstvo. Dapače, antidepresivi mogu, u nekih adolescenata, povećati opasnost od samoubojstva ( vidi: Rizik suicida i antidepresivi). Korištenje lijekova treba pažljivo pratiti i treba propisati samo subletalnu količinu lijeka.
Upućivanje psihijatru je obično potrebno kako bi se osiguralo odgovarajuće liječenje lijekovima i psihoterapija. Od psihoterapijskih tehnika preporučaju se kognitivno-bihevioralna terapija za prevenciju suicida i dijalektičko bihevioralne terapije. Liječenje je najuspješnije ako stručnjak primarne zdravstvene zaštite i dalje ostane uključen.
Obnova morala i vraćanje emocionalne ravnoteže unutar obitelji su bitni. Negativna ili nepodržavajuća roditeljska reakcija je ozbiljan problem i može sugerirati potrebu za intenzivnijom intervencijom, kao što je izmještanje iz obitelji. Ako obitelj pokazuje ljubav i brigu, pozitivan ishod je vrlo vjerojatan.
Odgovor na samoubojstvo
Članovi obitelji djece i adolescenata koji su počinili samoubojstvo iskazuju komplicirane reakcije na samoubojstvo, uključujući tugu, krivnju i depresiju. Savjetovanje može pomoći da shvate psihijatrijski kontekst samoubojstva i refleksiju na prepoznavanje da je dijete imalo poteškoće prije samoubojstva.
Nakon samoubojstva se može povećati rizik od suicida kod drugih ljudi u zajednici, a posebno prijatelja i kolega osobe koja je počinila samoubojstvo. Resursi npr. krizni timovi i timovi za podršku su na raspolaganju za pomoć školama i zajednicama nakon samoubojstva. Škola i službe u zajednici mogu dogovoriti da stručnjaci mentalnog zdravlja budu na raspolaganju za pružanje informacija i konzultacija.
Prevencija
Samoubojstvima često prethode promjene ponašanja (npr. malodušnost, nisko samopoštovanje, poremećaji spavanja i apetita, nemogućnost koncentracije, markiranje s nastave, somatske tegobe i samoubilačke preokupacije), što često dovodi dijete ili adolescenta k liječniku. Izjave poput “Želio bih da se nisam ni rodio” ili “Želio bih da zaspim i da se više ne probudim” treba shvatiti ozbiljno, kao moguće pokazatelje samoubilačke namjere. Prijetnja samoubojstvom ili njegov pokušaj predstavljaju važan podatak o razini očaja.
Rano prepoznavanje već nabrojanih čimbenika rizika može pomoći pri sprječavanju pokušaja samoubojstva. Prilikom prepoznavanja tih ranih znakova, ili u susretu s prijetnjom ili pokušajem samoubojstva ili jako rizičnim ponašanjem potrebna je odlučna reakcija. Mlade treba izravno pitati o njihovim nesretnim ili samo-destruktivnim osjećajima; takvo izravno ispitivanje može umanjiti rizik samoubojstva. Liječnik ne treba ponuditi neosnovano razuvjeravanje, jer ono može potkopati njegov kredibilitet i još više umanjiti bolesnikovo samopoštovanje.
Liječnici bi trebali pomoći pacijentima napraviti sljedeće, što može pomoći u smanjenju rizika od samoubojstva:
-
Osigurati učinkovitu skrb za mentalne, tjelesne i poremećaje zlouporabe droga
-
Pristup stručnim službama za mentalno zdravlje
-
Dobiti podršku od obitelji i zajednice
-
Naučiti kako mirno riješiti sukobe
Mogu pomoći programi prevencije samoubojstava. Najučinkovitiji programi su oni koji nastoje osigurati da dijete ima sljedeće:
-
Poticajno njegujuće okruženje
-
Lagan pristup uslugama mentalnog zdravlja
-
Socijalno okruženje koje karakterizira poštivanje individualnih, rasnih i kulturnim razlika
U SAD-u, za prevenciju suicida Resource Center navodi neke od tih programa, a (1-800-273-TALK) pruža krizne intervencije za osobe koje prijete samoubojstvomSPRC Suicide Prevention Resource Centerthe National Suicide Prevention Lifeline navodi neke od programa, a National Suicide Prevention Lifeline (1-800-273-TALK) pruža krizne intervencije za osobe koje prijete samoubojstvom.
Ključne točke
-
Samoubojstvo je rijetko u predpubertetske djece, ali je drugi ili treći vodeći uzrok smrti u dobi 15 do 19 god starosti.
-
Razmotriti liječenje lijekovima za temeljne poremećaja (npr. poremećaje raspoloženja, psihoze). Međutim, antidepresivi mogu povećati rizik od suicida kod nekih adolescenata pa treba pažljivo pratiti korištenje lijekova te izdati samo subletalne količine lijeka.
-
Tragati za ranim znakovima promjena u ponašanju (npr izbjegavanje škole, spava ili jede previše ili premalo, davanje izjava koje ukazuju na samoubilački namjeru, angažiranje u vrlo rizičnim ponašanjima).