Poremećaj orgazma uključuje odsutnost orgazma, njegovu izrazitu oslabljenost ili naglašeno kašnjenje s obzirom na poticaj, usprkos visokoj razini subjektivne nadraženosti.
Žene s poremećajima orgazma često imaju poteškoća pri prepuštanju nadzora u neseksualnim okolnostima.
Kontekstualni čimbenici (npr konstantna nedovoljna predigra, partnerova preuranjena ejakulacija, loša komunikacija o seksualnim sklonostima), psihološki čimbenici (npr, anksioznost, stres, nedostatak povjerenja u partnera, strah od nekontroliranja situacije), a lijekovi mogu pridonijeti poremećaju orgazma ( vidi: Etiologija). Nedostatak znanja o seksualnoj funkcijom također može pridonijeti.
Oštećenje genitalnih senzitivnih ili autonomnih živaca (npr, zbog dijabetesa ili multipla skleroza), vulvarna distrofija (npr lichen sclerosis), ili, mnogo češće, uporaba SSRI mogu dovesti do poremećaja orgazma.
Liječenje
-
Samo-stimulacije
-
Psihološka terapija
Podaci podupiru samo–stimulaciju. Može pomoći vibrator postavljen na mons pubis blizu klitorisa, kao i povećanje broja i jačine podražaja (mentalni, vidni, taktilni, slušni, pisani). Edukacija o seksualnoj funkciji (npr, potreba za stimulacijom i drugih dijelova tijela prije stimulacije klitorisa) može pomoći.
Psihoterapija, koja uključuje i kognitivno-bihevioralnu terapiju i psihoterapiju, može pomoći ženi da utvrdi i savlada strah od gubitka kontrole, strah od ranjivosti ili pitanje povjerenja u partnera. Preporuka korištenja pomnosti i korištenje kognitivne terapije temeljene na pomnosti (MBCT-) može pomoći ženama obratiti pozornost na seksualne senzacije (koje se događaju u danom trenutku) i ne suditi ili pratiti te osjete.
U žena koje uzimaju SSRI, simptomi se mogu smanjiti kad se doda bupropion. Jedna studija podupire uporabu sildenafila.