Kontaktne leće

Autor: Deepinder K. Dhaliwal, MD, L.Ac
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Zoran Vatavuk, dr. med.
Prijevod: Iva Krolo, dr. med.

Kontaktne leće pružaju jasniju vidnu oštrinu i bolji periferni vid u usporedbi s naočalama i mogu se koristiti u korekciji:

Za ispravljanje kratkovidnosti i dalekovidnosti koriste se mekane i tvrde plinopropusne leće. Torične mekane kontaktne leće (koje imaju različitu zakrivljenost prednje površine leće) ili tvrde plinopropusne leće koriste se u ispravljanju značajnog stupnja astigmatizma; pružaju zadovoljavajući ishod u brojnim slučajevima, ali zahtijevaju stručnost u propisivanju.

Kontaktne leće također se koriste za ispravljanje staračke dalekovidosti. Jedna od mogućnosti korekcije kontaktnim lećama je i monovision, kod kojeg se nedominantno oko korigira za blizinu (čitanje), dok je drugo, dominantno oko, korigirano za vid na daljinu. Tvrde plinopropusne i mekane bifokalne i multifokalne leće također mogu biti učinkovite, no sami postupak korekcije je dugotrajan, jer je precizno podešavanje ključno.

Ni tvrde plinopropusne, ni mekane kontaktne leće ne štite oči od tupe ili oštre ozljede na način kako to čine naočale.

Njega i komplikacije

Treba se strogo pridržavati uputa o održavanju higijene i postupanju s lećama. Loša higijena kontaktnih leća može dovesti do infekcije rožnice ili trajne upale. Kontaktne leće ponekad uzrokuju bezbolne površinske promjene rožnice. Nošenje kontaktnih leća može biti bolno kod

  • Oštećenog epitela rožnice (pogledati Abrazije rožnice i Strana tijela), oko postaje crveno, a rožnica se boji fluoresceinom.

  • Loše postavljene leće (npr. prestrmo, preplitko postavljena ili loše centrirana leća).

  • Premalo vlažnosti koja održava ispravan položaj leće na rožnici.

  • Nošenja leća u nesavršenom okolišu (npr. hipoksija, zadimljen prostor, vjetroviti uvjeti).

  • Neodgovarajuće stavljene ili odstranjene leće.

  • Sitnih stranih tijela (npr. čađa, prašina) zarobljenih između leće i rožnice.

  • Dugotrajnog nošenja leća (sindrom pretjeranog nošenja).

Kod sindroma pretjeranog nošenja do spontanog cijeljenja može doći nakon jednog ili nekoliko dana bez nošenja leća. U nekim slučajevima, potrebno je liječenje (npr. lokalna primjena antibiotskih kapi i masti). Širenje zjenica midrijatikom u kapima može olakšati simptome fotofobije. Midrijatici djeluju tako da prolazno paraliziraju mišiće šarenice i cilijarnog tijela (pokretanje upaljenih mišića uzrokuje bol). Konzultacija oftalmologa je potrebna prije ponovne aplikacije kontaktnih leća u slučajevima sindroma prekomjernog nošenja leća ili bilo kojeg drugog stanja gdje prekid nošenja leća ne dovodi do brze rezolucije boli.

Faktori rizika za infekciju rožnice (keratitis) uzrokovanu nošenjem kontaktnih leća uključuju:

  • Lošu higijenu leća

  • Produljeno nošenje leća ili nošenje tijekom noći

  • Korištenje vode iz slavine za čišćenje leća

  • Oči s bolesti površine oka (npr. suhoća, oslabljena senzitivnost rožnice)

Infekcije zahtijevaju brzu intervenciju oftalmologa.

Ulkus rožnice

Na ulkus rožnice, koji predstavlja potencijalno vidno ugrožavajuću infekciju rožnice, treba posumnjati kada nosioc kontaktnih leća navodi jaku bolnost oka (ujedno osjećaj stranog tijela i bol u oku), smanjenu vidnu oštrinu, crvenilo, fotofobiju i suzenje. Korištenje kontaktnih leća povećava rizik razvoja ulkusa rožnice. Rizik se povećava oko 15 puta, ako se kontaktne leće nose tijekom cijele noći. Ulkusi rožnice mogu biti uzrokovani bakterijama, virusima, gljivicama ili amebama.

Dijagnoza se postavlja pomoću pregleda procjepnom svjetiljkom i bojenja fluoresceinom. Prisutni su defekt epitela rožnice (koji se boji fluoresceinom) i infiltrati rožnice (nakupina leukocita u stromi rožnice). Ponekad je infiltrat dovoljno velik i gust da se može vidjeti ručnim povećalom ili čak prostim okom u obliku bijele točke na rožnici. Indicirana je mikrobiološka analiza kultura i obrisaka infiltrata rožnice, kontaktnih leća i kutijice u kojoj se leće čuvaju.

Korištenje kontaktnih leća se obustavlja. Empirijski se propisuje terapija antibiotskim kapima zbog moguće bakterijske infekcije. Početno liječenje uključuje antibiotike širokog spektra, uz primjenu fluorokinolona u kapima svakih 15 do 60 minuta tijekom cijelog dana kroz 24 do 72 h, a potom postupno u sve većim vremenskim razmacima. Ukoliko je ulkus velik, dubok ili blizu vidne osi dodaje se antibiotik poput cefazolina, vankomicina ili koncentriranog tobramicina. Antibiotik se naknadno može zamijeniti ili prekinuti ovisno o rezultatima kulture. Kod zapuštenih slučajeva može doći do lošeg ili izostalog odgovora na liječenje, što može rezultirati značajnim gubitkom vida.

Tvrde kontaktne leće

Tvrda leća ima veću sposobnost ispravljanja prirodnog oblika rožnice u novu, poboljšanu refrakcijsku površinu u usporedbi s mekanom kontaktnom lećom i stoga osigurava veću stabilnost u poboljšanju refrakcije u osoba s astigmatizmom i nepravilnostima površine rožnice. Stariji modeli tvrdih kontaktnih leća načinjeni od polimetilmetakrilata zamijenjeni su tvrdim plinopropusnim kontaktnim lećama (gas–permeable contact lenses = GPCLs) od mješavine fluorougljika i polimetilmetakrilata. Promjera su od 6,5 do 10 mm i prekrivaju samo dio rožnice, plutajući na sloju suza koji ju prekriva.

Tvrdim kontaktnim lećama se može poboljšati vid kratkovidnim i dalekovidnim osobama, kao i osobama s astigmatizmom. Tvrde kontaktne leće također mogu ispraviti nepravilnosti rožnice poput keratokonusa. U većini slučajeva, bolesnici s keratokonusom bolje vide s tvrdim kontaktnim lećama nego s naočalama.

Tvrde plinopropusne leće dizajnirane su da točno odgovaraju korigiranom oku. Za potpunu ugodu prilikom nošenja tvrdih kontaktnih leća, potrebno je razdoblje prilagodbe, najčešće oko 4 do 7 dana. Tijekom tog razdoblja osoba postupno povećava broj sati tijekom kojih dnevno nosi leće. Važno je niti u jednom trenutku ne osjećati bol prilikom nošenja leća. Bol je znak da leće loše pristaju ili da postoji iritacija rožnice. Prilikom prekida nošenja tvrdih kontaktnih leća i prelaska na nošenje naočala, obično postoji privremeno (<2 h) zamućenje vida (naočalno zamućenje).

Mekane hidrofilne kontaktne leće

Mekane kontaktne leće su napravljene od poli–2–hidroksietil metakrilata i drugih elastičnih plastičnih materijala (poput silikon-hidrogela) te sadrže 30 do 79% vode. Promjera su 13 do 15 mm i prekrivaju cijelu rožnicu. Meke kontaktne leće izmjenjuju se dnevno (jednokratna upotreba), svaka 2 tjedna, ili jednom mjesečno.

Mekim kontaktnim lećama se može poboljšati vid kratkovidnim i dalekovidnim osobama. Budući da se mekane kontaktne leće prilagođavaju postojećoj zakrivljenosti rožnice, ispravljaju samo minimalni astigmatizam, osim toričnih leća, koje imaju različitu zakrivljenost prednje površine leće. Orijentaciju leće održava težina donjeg dijela leće, smanjujući pritom njezinu rotaciju.

Mekane kontaktne leće se također propisuju za liječenje abrazija rožnice, rekurentnih erozija i drugih bolesti rožnice (terapeutske leće). Uz nošenje terapeutskih kontaktnih leća preporučuje se profilaktička primjena antibiotskih kapi (npr. fluorokinolona 4 puta dnevno). Produljeno nošenje kontaktnih leća, osobito kod afakije nakon operacije katarakte može biti praktično, ali zahtijeva redoviti pregled oftalmologa. Nosioci terapeutskih leća moraju ih čistiti jednom tjedno.

Zbog toga što su veće, mekanim lećama je lakše rukovati, vjerojatnost spontanog ispadanja je manja nego kod tvrdih leća, a manja je i vjerojatnost zaustavljanja stranih tijela ispod leće. Neposredna udobnost nošenja omogućava im kratak period prilagodbe.

Mekane kontaktne leće imaju veću učestalost infekcija rožnice u usporedbi s tvrdim plinopropusnim lećama, pogotovo kod njihovog nošenja tijekom noći. Kad se osuše, mekane kontaktne leće su krute i lako se lome. Upijaju određenu količinu vlažnosti (ovisno o sadržaju vode) iz suznog filma kako bi osigurale odgovarajući oblik i gipkost. Zbog toga nosioci koji imaju bolest površine oka osjećaju veću ugodu tijekom nošenja leća s manjim sadržajem vode.

Politika privatnosti