Manifestacije mogu biti lokalne (npr. celulitis, apsces) ili sistemske (najčešće vrućica). One se mogu razviti u više organskih sustava. Teške, generalizirane infekcije mogu imati životno ugrožavajuće manifestacije (npr. sepsa i septički šok). Većina znakova se povlači na uspješno liječenje podležeće infekcije.
Klinički
Premda većina infekcija ubrzava puls i povisuje tjelesnu temperaturu, neke druge (poput tifusa, tularemije, bruceloze i denga vrućice), ne ubrzavaju puls ovisno o stupnju vrućice (relativna bradikardija). Uslijed hipovolemije ili septičkog šoka može doći do hipotenzije. Česte su hiperventilacija i respiratorna alkaloza.
Promjene svijesti (encefalopatija) mogu nastati kod teških infekcija, bez obzira na to postoji li infekcija CNS–a ili ne. Encefalopatija je najčešća i najteža u starijih osoba te može izazvati anksioznost, konfuziju, delirij, sopor, epileptičke napadaje i komu.
Hematološki
Infektivne bolesti obično povećavaju broj zrelih i nezrelih neutrofila u cirkulaciji. Mehanizmi uključuju demarginaciju i otpuštanje nezrelih granulocita iz koštane srži, otpuštanje neutrofila iz koštane srži posredstvom IL–1– i IL–6– te faktorima stimulacije kolonija koje stvaraju makrofagi, limfociti i druga tkiva. U slučajevima kada su te promjene pretjerano izražene (npr. kod ozljede, upale i sličnih stresova) može doći do otpuštanja prekomjernog broja nezrelih leukocita u krvotok (leukemoidna reakcija, s brojem leukocita 25 do 30 × 109/L).
Obratno, neke infekcije (npr. tifus, bruceloza) često izazivaju neutropeniju. Kod opsežnih, teških infekcija, teška neutropenija često je loš prognostički znak.
Karakteristične morfološke promjene u neutrofilima septičnih bolesnika su Döhleova tjelešca, toksične granulacije i vakuolizacija.
Anemija se može razviti usprkos odgovarajućoj pohrani željeza u tkivima. Ako je anemija kronična, onda je normokromna, normocitna anemija karakterizirana niskim serumskim željezom, niskim ukupnim kapacitetom vezanja željeza i normalnim do povećanim serumskim feritinom. Teška infekcija može izazvati trombocitopeniju i diseminiranu intravaskularnu koagulaciju (DIK).
Drugi organski sustavi
Rastezljivost pluća može se smanjiti, napredujući sve do akutnog respiratornog distres sindroma (ARDS) i zatajenja dišnih mišića.
Znakovi zahvaćanja bubrega variraju u rasponu od minimalne proteinurije do akutnog bubrežnog zatajenja, do kojeg može doći zbog šoka i akutne tubularne nekroze, glomerulonefritisa ili tubulointersticijske bolesti.
Kod mnogih infekcija dolazi do jetrene disfunkcije, uključujući kolestatsku žuticu (često loš prognostički znak) ili hepatocelularnu disfunkciju, čak i kada sama infekcija nije lokalizirana u jetri. Tijekom sepse može doći i do krvarenje iz gornjih dijelova probavnog sustava zbog stres ulkusa.
Endokrinološki poremećaji uključuju
-
povećano stvaranje tiroid stimulirajućeg hormona, vazopresina, inzulina i glukagona
-
razgradnju bjelančevina skeletnih mišića i propadanje mišića uslijed povećanih metaboličkih potreba
-
demineralizaciju kosti
Hipoglikemija se ne javlja često u sepsi, no u bolesnika s hipoglikemijom i sepsom treba uzeti u obzir mogućnost adrenalne insuficijencije . Hiperglikemija može biti rani znak infekcije kod dijabetičara.