Manifestacijeinfekcije mogu biti lokalne (npr. celulitis, apsces) ili sistemske (najčešće vrućica). One se mogu razviti u više organskih sustava. Teške, generalizirane infekcije mogu imati životno ugrožavajuće manifestacije (npr. sepsa i septički šok). Većina znakova se povlači na uspješno liječenje podležeće infekcije.

Klinički

Premda većina infekcija ubrzava puls i povisuje tjelesnu temperaturu, neke druge (poput tifusa, tularemije, bruceloze i denga vrućice), ne ubrzavaju puls ovisno o stupnju vrućice (relativna bradikardija). Uslijed hipovolemije ili septičkog šoka može doći do hipotenzije. Česte su hiperventilacija i respiratorna alkaloza.

Promjene svijesti (encefalopatija) mogu nastati kod teških infekcija, bez obzira na to postoji li infekcija središnieg živčanog sustava ili ne. Encefalopatija je najčešća i najteža u starijih osoba te može izazvati anksioznost, konfuziju, delirij, sopor, epileptičke napadaje i komu.

Hematološki

Infektivne bolesti obično povećavaju broj zrelih i nezrelih neutrofila u cirkulaciji. Mehanizmi uključuju demarginaciju i otpuštanje nezrelih granulocita iz koštane srži, otpuštanje neutrofila iz koštane srži posredstvom IL–1– i IL–6– te faktorima stimulacije kolonija koje stvaraju makrofagi, limfociti i druga tkiva. U slučajevima kada su te promjene pretjerano izražene (npr. kod ozljede, upale i sličnih stresova) može doći do otpuštanja prekomjernog broja nezrelih leukocita u krvotok (leukemoidna reakcija, s brojem leukocita 25 000 do 30 000 × 10⁹/L).

Obratno, neke infekcije (npr. tifus, bruceloza) često izazivaju neutropeniju. Kod opsežnih, teških infekcija, teška neutropenija često je loš prognostički znak.

Karakteristične morfološke promjene u neutrofilima septičnih bolesnika su Döhleova tjelešca, toksične granulacije i vakuolizacija.

Anemija se može razviti usprkos odgovarajućoj pohrani željeza u tkivima. Ako je anemija kronična, onda je normokromna, normocitna anemija karakterizirana niskim serumskim željezom, niskim ukupnim kapacitetom vezanja željeza i normalnim do povećanim serumskim feritinom.

Ozbiljne infekcije mogu uzrokovati trombocitopeniju i diseminiranu intravaskularnu koagulaciju (DIK).

Drugi organski sustavi

Rastezljivost pluća može se smanjiti, napredujući sve do akutnog respiratornog distres sindroma (ARDS) i zatajenja dišnih mišića.

Znakovi zahvaćanja bubrega variraju u rasponu od minimalne proteinurije do akutnog bubrežnog zatajenja, do kojeg može doći zbog šoka i akutne tubularne nekroze, glomerulonefritisa ili tubulointersticijske bolesti.

Kod mnogih infekcija dolazi do jetrene disfunkcije, uključujući kolestatsku žuticu (često loš prognostički znak) ili hepatocelularnu disfunkciju, čak i kada sama infekcija nije lokalizirana u jetri.

Probavne manifestacije uključuju krvarenje iz gornjeg probavnog trakta usljed stres ulkusa koji mogu nastati u sepsi.

Endokrinološki poremećaji uključuju

• Pojačana proizvodnja tiroid-stimulirajućeg hormonna, vazopresina, inzulin, i glukagona

• razgradnju bjelančevina skeletnih mišića i propadanje mišića uslijed povećanih metaboličkih potreba

• demineralizaciju kosti

Hipoglikemija se događa rijetko u sepsi, ali ako se pojavi u sklopu sepse, treba uzeti u obzir adrenalnu insuficijenciju. Hiperglikemija može biti rani znak infekcije u osoba sa šećernom bolesti.