Bolovi u prsima su učestala tegoba. Mnogi bolesnici su svjesni da je to upozorenje o mogućim poremećajima koji ugrožavaju život i često zatraže pregled i pri minimalnim simptomima. Drugi bolesnici, uključujući i one s težim bolestima, umanjuju ili ignoriraju takva upozorenja. Osjećaj boli (i karakter i ozbiljnost) uvelike varira od pojedinca do pojedinca, kao i između muškaraca i žena. Kako god da su opisani, bolovi u prsima nikada se ne bi smjeli zanemariti bez objašnjenja uzroka.
Patofiziologija
Srce, pluća, jednjak i velike krvne žile šalju aferentne visceralne impulse kroz iste torakalne autonomne ganglije. Bolna stimulacija ovih organa obično se doživljava kao da ima ishodište u prsištu, no zbog činjenice da se aferentna živčana vlakna preklapaju u dorzalnim ganglijima, torakalna bol može se osjetiti bilo gdje između epigastrija i donje čeljusti, uključujući ruke ili ramena (kao prenesena bol).
Bolni podražaji iz torakalnih organa mogu izazvati osjećaj nelagode koji se opisuje kao pritisak, nadutost, pečenje, mukla bol i ponekad probadajuća bol. Rijetko, drugi opisi bolova u prsima su kao probadanje ili oštra bol. Kada je taj osjećaj visceralnog porijekla, brojni bolesnici poriču da osjećaju bol i inzistiraju da osjećaju samo nelagodu.
Etiologija
Brojne bolesti uzrokuju bol ili nelagodu u prsima. Ovi poremećaji mogu uključivati kardiovaskularni, gastrointestinalni, plućni, neurološki ili koštanomišićni sustav (vidi tablicu "Neki uzroci bolova u prsima").
Neki poremećaji su po život opasni:
Ostali uzroci mogu biti od ozbiljnih, potencijalno životno ugrožavajućih do uzroka koji samo izazivaju nelagodu. Nekad se uzrok ne može utvrditi ni nakon potpune obrade.
Najčešći uzroci su
U nekim slučajevima, etiologija bolova u prsima ne može se utvrditi.
Neki uzroci bolova u prsima
|
Uzrok*
|
Nalazi
|
Dijagnostički pristup†
|
|
* Ozbiljnost uzroka varira kako je navedeno:
1Neposredno opasno po život.
2Potencijalno opasno po život.
3Nelagodno, ali obično nije opasno.
|
|
†Većini bolesnika s bolovima u prsima treba odrediti pulsnu oksimetriju, napraviti EKG i RTG prsnog koša (osnovna dijagnostika). Ako postoji sumnja na koronarnu bolest, trebaju se izmjeriti vrijednosti serumskih srčanih biljega (troponina, CK-MB).
|
|
‡Nalazi koji upućuju na hitnost su patološki vitalni znakovi (tahikardija, bradikardija, tahipneju, hipotenzija), znakovi hipoperfuzije (npr. zbunjenost, pepeljasta boja kože, pojačano znojenje), kratkoća daha, asimetrični šum disanja ili asimetričan periferni puls, novonastali šum na srcu ili paradoksalni puls (> 10 mm Hg).
|
|
S4S4 = 4. srčani ton;
|
|
Kardiovaskularni
|
|
1
Ishemija miokarda (akutni infarkt miokarda/nestabilna angina/angina)
|
Akutna, razdiruća bol koja se širi u čeljust ili ruku
Bol pri naporu, koja u mirovanju popušta, ukazuje na anginu pektoris
S4 galop
Ponekad sistolički šum mitralne regurgitacije
Rezultati koji ukazuju na hitnost‡
|
Serijski EKG zapisi i kardioselektivni enzimi; prijem bolesnika u bolnicu ili opservacija
Razmotriti stres ehokardiografiju ili CT angiografiju u bolesnika s negativnim nalazima EKG-a i elevacije kardioselektivnih enzima
Često se primjenjuje kateterizacija srca i koronarna angiografija ako su rezultati pozitivni
|
|
1
Disekcija torakalne aorte
|
Iznenadna, razdiruća bol koja se širi u leđa
Neki bolesnici imaju sinkopu, moždani udar ili ishemiju nogu
Puls ili krvni tlak mogu biti različiti na obje ruke ili noge
Dob > 55 godina
Hipertenzija
Rezultati koji ukazuju na hitnost‡
|
Rentgenska slika koja upućuje na dijagnozu
CT aortografija za potvrdu dijagnoze
Transezofagusna ehokardiografija
|
|
2
Perikarditis
|
Stalna ili intermitentna oštra bol, često je pogoršava disanje, gutanje hrane ili ležećem položaju te nastaje olakšanje kada bolesnik sjedne ili se nagne naprijed
Perikardno trenje
Distenzija vratnih vena
|
EKG
Kardioselektivni enzimi (ponekad minimalna elevacija troponina i CK-MB)
Transtorakalna ehokardiografija
MR srca
|
|
2
Miokarditis
|
Vrućica, dispneja, umor, bolovi u prsima (ako se radi o mioperikarditisu), nedavna virusna ili druge infekcije
Ponekad su prisutni znakovi zatajivanja srca, perikarditisa ili oboje
|
EKG
Kardioselektivni enzimi u serumu
Sedimentacija eritrocita
C-reaktivni protein
Ehokardiografija ili MR srca
|
|
Gastrointestinalni
|
|
1
Ruptura jednjaka
|
Iznenadna, oštra bol nakon povraćanja ili pretrage (npr. ezofagogastroskopije ili transezofagusna ehokardiografija)
Potkožni emfizem otkrivena auskultacijom
Više nalaza koji ukazuju hitnost‡
|
Rentgenska slika
Kontrastna ezofagografija
|
|
2
Pankreatitis
|
Bolovima u epigastriju ili niže u prsima koji se pogoršaju ukoliko bolesnik leži na leđima, a tegobe regrediraju kada se bolesnik nagne prema naprijed
Povraćanje
Gornji dio abdomena osjetljiv na dodir
Šok
U anamnezi podatak o abusus alkohola ili bolestima bilijarnog trakta
|
Lipaze u serumu
Ponekad CT abdomena
|
|
3
Peptički ulkus
|
Ponavljajuća, nejasna epigastrična nelagoda, osobito u bolesnika koji su pušači i koji ekstenzivno konzumiraju alkohol. Nelagoda popušta nakon uzimanja hrane, antacida ili oboje.
Nema nalaza koji ukazuju na hitnost‡
|
Klinička procjena
Ponekad endoskopija
Ponekad testiranje na Helicobacter pylori
|
|
3
Ezofagealni refluks (GERB)
|
Ponavljajuća, žareća bol koja se širi iz epigastrija u grlo, koja se pojačava pri ležanju te nestaje nakon upotrebe antacida ukazuje na GERB
|
Klinička procjena
Ponekad endoskopija
Ponekad dijagnostika motliteta jednjaka
|
|
3
Bolesti bilijarnog trakta
|
Ponavljajuća nelagoda u gornjem desnom kvadrantu ili epigastriju nakon obroka (ali ne i nakon napora)
|
Ultrazvuk žučnog mjehura
Ponekad kolescintigrafija
|
|
3
Poremećaja motiliteta jednjaka
|
Dugotrajni bol podmuklog početka koja može i ne mora biti prisutna tijekom gutanja
Obično je otežano gutanje
|
Gutanje barijeve kaše
Manometrija jednjaka
|
|
Plućni
|
|
1
Plućna embolija
|
Često pleuritična bol, dispneja, tahikardija
Ponekad blaga vrućica, hemoptiza, šok
Vjerojatnije kad su prisutni čimbenici rizika
|
Varira u ovisnosti o kliničkoj sumnji
|
|
1
Tenzijski pneumotoraks
|
Značajan dispneja, hipotenzija, distenzija vratnih vena, jednostrano oslabljen šum disanja i hipersonaran zvuk prilikom perkusije
Ponekad subkutani emfizem
|
Obično klinički
Očit nalaz RTG-a prsnog koša
|
|
2
Upala pluća
|
Visoka temperatura, zimica, kašalj, gnojni ispljuvak
Često dispneja, tahikardija, znaci konsolidacije
|
RTG prsnog koša
|
|
2
Pneumotoraks
|
Ponekad, jednostrano oslabljen šum disanja, subkutani emfizem
|
RTG prsnog koša
|
|
3
Pleuritis
|
Prethodno bolesnik može imati upalu pluća, plućnu emboliju ili respiratornu infekciju izazvanu virusom
Bol prilikom disanja, kašalj
Ponekad pleuralni trenje, bez drugih patoloških nalaza u statusu
|
Obično klinička procjena
|
|
Ostali
|
|
3
Bolovi mišićnokoštanog dijela prsišta (npr. zbog traume, fizičkog prenaprezanja ili kostohondritisa)
|
Često je očigledno iz anamneze
Bol obično perzistira (obično nekoliko dana ili duže), pogoršava se s pasivnim i aktivnim pokretom
Difuzna ili žarišna osjetljivost
|
Klinička procjena
|
|
3
Fibromijalgija
|
Gotovo stalna bol, u više područja tijela pa tako i u prsima
Tipično, umor i loš san
Multipli provocirajući čimbenici
|
Klinička procjena
|
|
2
Različiti tumori
|
Različiti, ponekad pleuritična bol
Ponekad kronični kašalj, pušenje u anamnezi, znakovi kronične bolesti (gubitak na težini, povišena tjelesna temperature), vratna limfadenopatija
|
RTG prsnog koša
CT prsnog koša ako nalaz rentgena upućuje na dijagnozu
CT ili MR kostiju za perzistentnu, žarišnu bol u rebrima
|
|
3
Infekcija Herpes zosterom
|
Oštra, probadajuća bol u prsnom košu jednostrano
Najčešće linearni, vezikularni osip
Bol može prethoditi osipu po nekoliko dana
|
Klinička procjena
|
|
3
Idiopatska
|
Različite značajke
Nema nalaza za hitnost‡
|
Dijagnosticira se isključivanjem drugih bolesti
|
Obrada
Anamneza
Sadašnja bolest treba opisati mjesto, trajanje, karakter i kvalitetu boli. Bolesnika treba pitati o svim pericipitrajućim događajima (primjerice, naprezanje ili pretjerano korištenje prsnih mišića), kao i o svim čimbenicima koji pojačavaju i olakšavanju bol. Specifični čimbenici koje treba uzeti u obzir uključuju je li bol prisutna tijekom napora ili mirovanja, prisutnost psihološkog stresa, javlja li se bol tijekom disanja ili kašljanja, otežano gutanje, pojavu boli u odnosu na uzimanje obroka i položaje koji ublažavaju ili pogoršavaju bol (npr. ležanje na ravnom, naginjanje prema naprijed). Prethodne slične epizode i njihove okolnosti trebaju se zabilježiti s obzirom na sličnosti ili razlike u odnosu na sadašnju bolest te jesu li epizode učestalije i je li traju dulje. Važni pridruženi simptomi koje treba tražiti uključuju dispneju, palpitacije, sinkopu, pojačano znojenje, mučninu ili povraćanje, kašalj, vrućicu i zimicu.
Sustavnim pregledom bolesnika treba tražiti simptome mogućih uzroka, uključujući bol u nozi, oticanje ili oboje (duboka venska tromboza [DVT] i moguća plućna embolija) i kroničnu slabost, nelagodu i gubitak težine (karcinom).
Povijest bolesti treba sadržavati poznate bolesti, osobito kardiovaskulane i gastrointestinalne, kao i svu kardiološku dijagnostiku ili postupke (primjerice, ergometrijsko testiranje, kateterizacija srca). Čimbenici rizika za koronarnu bolest (arterijska hipertenzija, hiperlipidemija, šećerna bolest, cerebrovaskularne bolesti, pušenje) ili plućnu emboliju (npr. ozljede donjih ekstremiteta, nedavna operacija, imobilizacija, poznata onkološka bolest, trudnoća) također se trebaju napomenuti.
U medikamentnoj terapiji treba istaknuti one lijekove (i/ili droge) koji mogu dovesti do spazma koronarnih arterija (npr. kokain, triptani) ili gastrointestinalne bolesti (osobito alkohol, NSAID).
U obiteljskoj anamnezi treba imati na umu podatak o srčanom udaru (osobito među članovima obitelji u prvom koljenu u ranijoj životnoj dobi (<55 godina kod muškaraca i <60 godina kod žena) i hiperlipidemiji.
Fizikalni pregled
Procjenjuju se vitalni znakovi i mjeri se težina, a indeks tjelesne mase (ITM) izračunava. Puls se palpira na obje ruke i noge, krvni tlak se mjeri na obje ruke te se mjeri i paradoksalni puls.
Bilježi se opći izgled bolesnika (npr. bljedilo, pojačano znojenje, cijanoza, anksioznost).
Pregledom vrata tražimo distenziju vratnih vena i hepatojugulari refluks te uočavamo oblike venskog vala. Na vratu palpiramo karotidne pulseve, limfadenopatiju te abnormalnosti štitnjače. Auskultacijom karotida želimo provjeriti prisutnost šuma.
Pluća se perkutiraju i auskultiraju zbog analize šuma disanja, znakova kongestije (krepitacije), konsolidacije, pleuralnog trenja i izljeva (oslabljen šum disanja, tupi zvuk prilikom perkusije).
Pregledom srca auskultiramo intenzitet i vrijeme prvog (S1) i drugog srčanog tona (S2), respiratorno cijepanje drugog tona (S2), perikardijalno trenje, šumove i galop. Kada se otkrije šum na srcu, treba opisati vrijeme, trajanje, visinu, oblik i intenzitet šuma te promjene u odnosu na položaj tijela, stisak ruke i Valsalvin manevar. Kada se otkrije galop, treba razlikovati 4. srčani ton (S4) koji je često prisutan u dijastoličkoj disfunkciji ili ishemiji miokarda od 3. srčanog tona (S3) koj je prisutna u sistoličkoj disfunkciji.
Inspekcijom kože prsnog koša tražimo kožne lezije nastale prilikom traume ili infekciju virusom Herpes zostera te palpiramo radi krepitacija (nalaz sugerira potkožni emfizem) i osjetljivost kože. Palpacijom abdomena tražimo osjetljivost određene regije, organomegaliju i tvorbe, osobito u epigastriju i gornjem desnom kvadrantu.
Na nogama palpiramo arterijske pulseve te pregledavamo adekvatnost perfuzije, edeme, varikozne vene te znakove duboke venske tromboze (npr. oteklina, eritem, osjetljivost).
Upozoravajući znakovi
Određeni nalazi pobuđuju sumnju u ozbiljniju etiologiju bolova u prsima:
-
Patološki vitalni znakovi (tahikardija, bradikardija, tahipneja, hipotenzija)
-
Znakovi hipoperfuzije (npr. zbunjenost, pepeljasta boja kože, pojačano znojenje)
-
Kratkoća daha
-
Hipoksija mjerena pulsnim oksimetrom
-
Asimetrična šum disanja ili asimetrični pulsevi
-
Novonastali šum na srcu
-
Paradoksalni puls (> 10 mm Hg)
Interpretacija nalaza
Simptomi i znakovi torakalnih poremećaja uvelike variraju, a često se preklapaju znakovi ugrožavajućih i neugrožavajućih stanja. Iako upozoravajući nalazi ukazuju na visoku vjerojatnost teške bolestii i mnoge bolesti imaju "klasične" manifestacije (vidi tablicu "Neki uzroci bolova u prsima"), mnogi bolesnici koji boluju od teške bolesti ne prezentiraju se nužno s tim simptomima i znakovima. Na primjer, bolesnici s ishemijom miokarda mogu se žaliti samo na probavne smetnje ili imati izrazitu osjetljivost prsnog koša na palpaciju. Velik stupanj pažnje je važan pri procjeni bolesnika s bolovima u prsima. Ipak, neka razlikovanja i generalizacije nisu moguće.
Trajanje boli može dati informaciju o ozbiljnosti stanja. Dugotrajni bolovi (npr. tjednima ili mjeseci) nisu manifestacija poremećaja koji je neposredno opasan po život. Takva bol je često mišićnokoštanog porijekla, iako treba uzeti u obzir bolesti gastrointestinalnog sustava i malignu bolest, osobito u bolesnika koji su starije životne dobi. Kratka (<5 sekundi), oštra, povremena bol rijetko nastaje kao rezultat ozbiljnih bolesti. Ozbiljni poremećaji obično se manifestiraju kao bolovi koji traju od nekoliko minuta do nekoliko sati, iako se epizode bolova mogu ponavljati (npr. nestabilna angina može uzrokovati nekoliko napadaja boli tijekom jednog ili više dana).
Dob bolesnika je korisna u procjeni bolova u prsima. Bolovi u prsima kod djece i mladih odraslih osoba (<30 godina) rijetko su posljedica ishemije miokarda, iako se infarkt miokarda mogu doživjetii i ljudi u 20–ima. Mišićnokoštane bolesti i bolesti pluća su puno češći uzroci bolova u ovim dobnim skupinama.
Pogoršanje i olakšanje simptoma su također korisne informacije u procjeni bolova u prsima. Premda se angina može osjetiti bilo gdje između uha i pupka (a često ne u prsima), ona je obično konzistentno povezana s tjelesnim ili emocionalnim stresom, npr. bolesnici ne osjećaju bolove u prsima nakon uspona na prvi kat i sljedeći dan toleriraju uspon na treći kat. Noćna angina je karakteristika akutnog koronarnog sindroma, zatajenja srca ili spazama koronarnih arterija.
Bolovi kao posljedica mnogih poremećaja, i ozbiljnih i bezopasnih, mogu se pogoršati disanjem, pokretom ili palpacijom prsnog koša. Ovi rezultati nisu specifični za porijeklo bolova o u prsnom košu; oko 15% bolesnika s akutnim infarktom miokarda ima osjetljivost na palpaciju prsnog koša.
Nitroglicerin može olakšati bolove ishemije miokarda i nekardiogenog spazama glatkih mišića (npr. bolesti jednjaka ili žučnjaka); njegova djelotvornost ili nedjelotvornost ne smije se koristiti za postavljanje dijagnoze.
Pridruženi nalazi mogu također sugerirati uzrok bolova. Vrućica je nespecifična, ali ako je u kombinaciji s kašljem, vjerojatno se radi o plućnom uzroku. Bolesnici s Raynaudovim sindromom ili migrenskim glavoboljama ponekad imaju spazam koronarnih arterija.
Prisutnost ili izostanak čimbenika rizika za koronarnu bolest (npr. hipertenzija, hiperkolesterolemija, pušenje, pozitivna obiteljska anamneza) mijenja vjerojatnost koronarne bolesti kao uzroka navedenih tegoba, no ne pomaže u otkrivanju uzroka akutno nastale boli u prsima. Bolesnici s tim faktorima mogu imati drugi uzrok bolova u prsima, a bolesnici bez njih mogu imati akutni koronarni sindrom. Međutim, poznata koronarna bolest u bolesnika s bolovima u prsima povećava vjerojatnost te dijagnoze kao uzroka (osobito ako bolesnik opisuje simptome kao "angina" ili bol "kao što je bila prilikom posljednji srčani udar"). Anamneza periferne vaskularne bolesti također povećava vjerojatnost da je angina uzrok bolova u prsima.
Dijagnostika
Za odrasle s akutnim bolovima u prsima, mora se isključiti neposredna životna opasnost. Obrada započinje pulsnom oksimetrijom, EKG–om i RTG–om prsnog koša.
Ako se simptomi ukazuju na akutni koronarni sindrom ili ako nijedan drugi razlog nije jasan (osobito u rizičnih bolesnika), mora se izmjeriti vrijednost troponina. Brza procjena je bitna, jer ako je prisutan akutni infarkt miokarda ili drugi akutni koronarni sindrom, treba razmotriti kateterizaciju srca u takvog bolesnika (ako je dostupno). Urgentna koronarografija je indicirana u bolesnika s akutnim infarktom miokarda sa ST elevacijom te u bolesnika s akutnim infarktom miokarda bez ST elevacije (NSTEMI) kod kojeg je prisutna hipotenzija, ventrikulska aritmija ili perzistirajući bolovi u prsima unatoč optimalnom medikamentnom liječenju.
Neki patološki nalazi u dijagnostičkim metodama mogu potvrditi dijagnozu (npr. akutni infarkt miokarda, pneumotoraks, pneumonija). Drugi patološki nalazi sugeriraju dijagnozu ili barem potrebu za daljnjom dijagnostikom (npr. patološka kontura aorte na RTG snimci prsnog koša sugerira potrebu dijagnosticiranjem disekcije torakalne aorte). Dakle, ako su početni nalazi uredni, disekcija torakalne aorte, tenzijski pneumotoraks i ruptura jednjaka su vrlo malo vjerojatno. Međutim, kod akutnog koronarnog sindroma, EKG može ostati nepromijenjen kroz nekoliko sati, a kod plućne embolije oksigenacija može biti normalna. Zaključno, moguće je da će biti potrebna dodatna dijagnostika na temelju informacija dobivenih iz anamneze i fizikalnog statusa bolesnika (vidi tablicu "Neki uzroci bolova u prsima").
Budući da jedan nalaz vrijednosti srčanih biljega ne isključuje srčani uzrok, bolesnici čiji simptomi upućuju na akutni koronarni sindrom trebali imati serijsko mjerenje vrijednosti srčanog markera troponina i dva EKG zapisa snimljena s minimalno 4 sata razmaka. Medikamentna terapija za akutni koronarni sindrom se daje tijekom perioda čekanja drugog nalaza vrijednosti troponina, osim ako ne postoji jasna kontraindikacija. Primjena nitroglicerina sublingvalno ili peroralnog tekućeg antacida ne razlučuje pouzdano ishemiju miokarda od GERB–a ili gastritisa. I jedan i drugi lijek mogu olakšati simptome obje bolesti. Troponin će biti povišen u svim akutnim koronarnim sindromima kao znak srčane ozljede, a često i kod drugih poremećaja koji oštećuju miokard (npr. miokarditis, perikarditis, disekcija aorte koja zahvaća koronarne arterije, plućna embolija, zatajenje srca, teška sepsa). CK može biti povišena zbog oštećenja bilo kojeg mišićnog tkiva, ali povišenje CK-MB je specifično za oštećenja miokarda. Međutim, troponina je danas standardni biljeg ozljede srčanog mišića. Nedavni napredak u testovima za visokoosjetljivi troponin može omogućiti bržu serijsku procjenu mogućeg akutnog koronarnog sindroma. Unutar poboljšane negativne prediktivne vrijednosti, visoka osjetljivost troponina također ima potencijal smanjiti potrebu daljnjeg testiranja u bolesnika s negativnim biomarkerima. Promjene ST-segmenta na EKG-u mogu biti nespecifične ili zbog ranijih bolesri srca, tako da je usporedba s prethodnim EKG-om izrazito važno. Neki liječnici nastave dijagnostičku obradu (akutno ili unutar nekoliko dana) koristeći najčešće ergometriju i stres ehokrardiografiju.
Ako se smatra da je moguća plućna embolija u bolesnika, određuju se vrijednosti D-dimera. Na vjerojatnost plućne embolije utječu brojni čimbenici, koji se mogu koristiti za odabiru pristupa dijagnostičkim postupcima.
U bolesnika s kroničnim bolovima u prsima, nisu vjerojatne neposredno životno ugrožavajuće bolesti. Većina liječnika najprije ordinira RTG prsnog koša i druge testove na temelju simptoma i znakova.
Liječenje
Ciljano se liječe dijagnosticirane bolesti. Ako je etiologija bolesti dvojbena, bolesnik se obično hospitalizira ili zadrži na promatranju uz mogućnost praćenja rada srca i detaljnije procjene. Simptomi se ublažavaju paracetamolom ili opioidima po potrebi, dok se ne postavi dijagnoza. Popuštanje bolova nakon primjene opioida ne bi trebalo umanjiti hitnost isključenja ozbiljne i po život opasne bolesti.
Specifičnosti bolesnika starije životne dobi
Vjerojatnost ozbiljnih i po život opasne bolesti raste s dobi. Mnogi stariji bolesnici oporavljaju se sporije nego mlađi, ali mogu preživjeti značajno dugo ukoliko im je ispravno dijagnosticirani i liječeni. Doze lijekova obično su niže, a vrijeme postizanja vršne koncentracije je dulje. Kronične bolesti (primjerice, smanjena funkcija bubrega) su često prisutne i mogu komplicirati dijagnozu i liječenje.
Zaključci
-
Naprije se moraju isključiti po život opasne bolesti.
-
Neki ozbiljni poremećaji, osobito koronarna ishemije i plućna embolija, često nemaju klasičnu prezentaciju simptoma.
-
Većini bolesnika treba odrediti pulsnu oksimetriju, EKG, srčane markere i RTG prsnog koša.
-
Obrada mora biti brza, kako bi bolesnici s akutnim infarktom miokarda s ST-elevacijom mogli biti u kateterizacijskom laboratoriju (ili dobiti trombolizu) u roku od standardnih 90 minuta.
-
Ako je plućna embolija vrlo vjerojatna, trebaju se dati antikoagulacijski lijekovi dok se dijagnoza ne potvrdi budući da dodatni tromboembolijski incident u bolesnika koji nije na terapiji antikoagulansima može biti smrtonosan.