Prvi stomatološki pregled trebalo bi učiniti kada dijete navrši 1 godinu života ili kada nikne prvi zub. Redoviti kontrolni stomatološki pregledi trebali bi se održavati svakih 6 mjeseci ili kada se pojave prvi simptomi bolesti. Pregled usne šupljine sastavni je dio svakog sistematskog pregleda. Oralne manifestacije sistemskih bolesti jedinstvene su i ponekad isključivi i prvi znak bolesti (vidi tablicu Oralne manifestacije sistemskih bolesti ). Karcinom usne šupljine može se dijagnosticirati vrlo rano.
(Vidi također Inicijalni pregled stomatološkog pacijenta.)
Anamneza
Značajni simptomi uključuju krvarenje, bol, poremećaj zagriza, izrasline, utrnutost ili parestezije te poremećaje žvakanja (vidi tablicu Oralni simptomi i potencijalni uzroci). Dugotrajni poremećaji zubnih tkiva onemogućavaju normalnu prehranu, što posljedično vodi gubitku težine. Opći podaci uključuju one o uživanju alkohola ili duhana, koji su glavni čimbenici rizika za razvoj raka glave i vrata, i one o sistemskim simptomima, poput vrućice i mršavljenja.
Oralni simptomi i potencijalni uzroci
|
Simptom
|
Uzroci
|
|---|
|
*Može se manifestirati kao lako potaknuto krvarenje zubnog mesa.
|
|
†Produljeni stiloidni nastavak ili okoštavanje stiloidnog nastavka može uzrokovati bol prilikom okretanja glave.
|
|
‡Može uzrokovati paresteziju donje usne.
|
|
Krvarenje ili bol prilikom četkanja (često)
|
Akutni nekrotizirajući ulcerozni gingivitis (ANUG) (rijetko)
Sklonost krvarenju*
Gingivitis (najčešće)
Leukemija*
|
|
Bol u uhu, odražena (uglavnom često)
|
Upaljeno zubno meso oko djelomično izraslog donjeg trećeg molara (perikoronitis)
Lokalizirani osteitis (suha alveola) nakon odstranjenja donjeg kutnjaka
|
|
Glavobolja, bol u licu ili vratu (rijetko, osim kod neadekvatno prilagođenih protetskih radova ili temporomandibularnih poremećaja)
|
Eagleov sindrom†
Infekcija
Malokluzija
Okultna lezija sa slabo virulentnom anaerobnom infekcijom koja se širi intrakoštano
Loše prilagođeni protetski radovi
Spazam žvačnih mišića
Temporomandibularni poremećaji
|
|
Utrnutost lica ili parestezije (rijetko, kod moždanog udara)
|
Tumor antruma ili nazofarinksa
Tumor moždanog debla
Ekstrakcija trećeg maksilarnog kutnjaka koja je uzrokovala ozljedu donjeg alveolarnog živca (n. alveolaris inferior)‡
Multipla skleroza
Tumor usne šupljine (rijetko)
Moždani udar
Virusne infekcije (paraliza ličnog živca)
|
|
Zamor pri žvakanju (rijetko, iznimno kod loše izrađenih proteza)
|
Prirođeni mišićni i neurološki poremećaji (kod mlađih)
Myasthenia gravis (glavni simptom)
Loše okludirane proteze (kod starijih)
|
|
Bol u mišićima i klaudikacija čeljusti (rijetko)
|
Gigantocelularni arteritis
Parkinsonizam
|
|
Gubitak težine (vrlo često)
|
Loše prilagođeni protetski radovi
Stomatitis
Temporomandibularni poremećaji
Nedostatak zubi, klimavi i bolni zubi
|
Klinički pregled
Detaljan pregled zahtijeva dobar izvor svjetlosti, stomatološko ogledalo, rukavice i sterilnu gazu. Potpune ili djelomične proteze potrebno je izvaditi iz usta kako bi se vidjela meka tkiva na kojima proteze leže.
Većina doktora koristi stomatološke reflektore, premda bi idealan izvor svjetla bila naglavna lampa. Međutim, budući da se svjetlost ne može točno usmjeriti prema osovini oka, teško je izbjeći zasjenjivanje u uskim područjima. Bolje osvjetljavanje dobiva se korištenjem naglavne lampe koja daje direktni snop svjetla u smjeru gledanja. Čeono zrcalo odražava svjetlost iz izvora smještenog iza i malo s jedne strane bolesnika te zahtijeva vježbu da bi se učinkovito upotrebljavalo.
Lice
Oralne bradavice
Verruca vulgaris (bradavica) prednjeg dijela jezične sluznice. Lezija je svjetlija od okolnog tkiva i ima karakterističan dlakavi izgled.
© Springer Science+Business Media
Geografski jezik (izbrazdani jezik, migrirajući glositis)
Benigni migrirajući glositis (geografski jezik) karakteriziran je zonama na kojima nedostaju papile i koje su okružene izdignutim bijelim rubovima. Na jeziku postoje duboke brazde koje se također vrlo često nalaze i kod geografskog jezika.
© Springer Science+Business Media
Liječnik primarno gleda lice kako bi uočio asimetrije, izrasline ili kožne lezije. Asimetrija lica normalna je pojava u određenom postotku, ali izraženu asimetriju treba uzeti u obzir kao znak prirođenih ili stečenih poremećaja (vidi tablicu Najčešći poremećaji orofacijalne regije prema mjestu nastanka i zahvaćenosti struktura).
Poremećaji orofacijalne regije prema mjestu nastanka i zahvaćenosti struktura
|
Područje
|
Bolest ili lezija
|
Opis
|
|---|
|
Usne
|
Aktinična keratoza
|
Tanka atrofična mukoza s područjima erozija; predisponira razvoju neoplazme
|
| |
Angioedem
|
Akutna oteklina
|
| |
Angularni heilitis (cheilosis)
|
Ispucani kutovi usana koji vrlo često budu macerirani.
|
| |
Glandularni heilitis
|
Uvećani čvorići koji nastaju kao posljedica upale malih žlijezda slinovnica u usnicama; usne mogu biti izvrnute i hipertrofične
|
| |
Granulomatozni heilitis
|
Difuzna oteklina usne koja primarno zahvaća donju usnu
|
| |
Erythema multiforme
|
Mnogostruke bule koje vrlo lako pucaju i nastaju hemoragični ulkusi; Stevens-Johnsonov sindrom
|
| |
Eksfolijativni heilitis
|
Kronična deskvamacija površinskih stanica mukoze
|
| |
Keratoakantom
|
Lokalno destruktivan epitelni tumor koji se smatra inačicom planocelularnog karcinoma i koji obično spontano regredira
|
| |
Peutz-Jeghersov sindrom
|
Smeđe-crne melaninske pjege, kod GI polipoze
|
| |
Sekundarni herpes simplex
|
Kratkotrajne vezikule (≤ 1 dan), praćene malim bolnim ulkusima (≤ 10 dana) na granici vermiliona (uobičajeno)
|
| |
Verruca vulgaris (bradavica)
|
Hrapava uzdignuta površina
|
|
Sluznica obraza
|
Aspirinske opekline
|
Bolno bijelo područje; kad se obriše, izlaže se upaljeni dio
|
| |
Fordyceove granule
|
Žućkaste makule promjera 1 mm; benigne; ektopične lojne žlijezde
|
| |
Bolest usta, šaka i stopala
|
Male ulcerirane vezikule; infekcija sojem Coxsackie virusa u male djece; blagi simptomi
|
| |
Herpangina
|
Vezikule u stražnjem dijelu usta
|
| |
Iritacijski fibrom
|
Glatka polukuglasta tvorba na širokoj bazi
|
| |
Koplikove pjege
|
Sitne, sivkastobijele makule s crvenim rubovima u blizini otvora parotidnog kanala; prethodnik ospica
|
| |
Linea alba
|
Tanka bijela linija, obično bilateralna, u okluzalnoj ravnini; benigna
|
| |
Lezija koja nastaje kao posljedica uživanja bezdimnog duhana
|
Bijela ili sivkasto izbrazdana; obično iza donje usne; predstavlja rizični faktor za nastanak oralnog karcinoma
|
| |
Verukozni karcinom
|
Sporo rastući, egzofitični, obično dobro diferencirani; nastaje na mjestima gdje se aplicira snuff, rijetko metastazira, javlja se kasno
|
| |
Bijeli spužvasti nevus
|
Gusti bijeli nabori na većini bukalnih sluznica osim gingive; benigni
|
|
Nepce
|
Granulomatoza s poliangitisom (ranije Wegenerova granulomatoza)
|
Smrtonosni medijalni granulom, praćen razaranjem kosti, sekvestrima i perforacijom
|
| |
Infektivna mononukleoza
|
Petehije na spoju tvrdog i mekog nepca
|
| |
Kaposijev sarkom
|
Crvene do ljubičaste bezbolne makule koje progrediraju u bolne papule
|
| |
Nekrotizirajuća sijalometaplazija
|
Veliki ulkus koji se brzo razvija, često bezbolan; izgleda vrlo zloćudno; zacjeljuje spontano za 1–3 mjeseca
|
| |
Papilarna upalna hiperplazija
|
Crveno spužvasto tkivo, praćeno vlaknastim naborima; baršunaste teksture; benigno; nastaje zbog loše prilagođenih protetskih radova
|
| |
Kod pušača lule (nikotinski stomatitis)
|
Crvene točke upaljeni su kanali manjih žlijezda slinovnica; crvene mrlje okružene leukoplakijom (rijetko maligne, obično benigne)
|
| |
Sekundarni herpes simplex
|
Male papule koje se brzo spajaju u niz ulkusa (neuobičajeno)
|
| |
Torus palatinus
|
Prekomjerni rast kosti u medijalnoj liniji; benigan
|
|
Jezik i podjezični prostor (dno usne šupljine)
|
Ankiloglosija, skraćen frenulum jezika
|
Smanjena pokretljivost jezika; poteškoće u govoru
Recesija gingive zbog povlačenja od strane jezičnog frenuluma
|
| |
Benigna limfoepitelna cista
|
Žućkasti nodul na ventralnom dijelu jezika ili na prednjem dijelu podjezičnog prostora
|
| |
Benigni migrirajući glositis (zemljopisni jezik, erythema migrans)
|
Promjenjivi uzorci hiperkeratoze i eritema na dorzumu i na rubovima; deskvamatorne filiformne papile nepravilnog kružnog uzorka, često s upalnim središtem i bijelim ili žutim obrubom
|
| |
Dermoidna cista
|
Oteklina podjezičnog prostora i dna usne šupljine
|
| |
Povećanje jezika (makroglosija)
|
Lokalizirano ili generalizirano, ovisno o tome koliko zuba nedostaje; susjedni zubi mogu zagristi jezik; posteriorno povećanje jezika povezano je s opstruktivnom apnejom za vrijeme spavanja i hrkanjem
|
| |
Lingua fissurata (izbrazdani jezik)
|
Duboke fisure na rubovima i dorzumu jezika
|
| |
Glositis
|
Crveni, bolni jezik; često nastaje sekundarno nekom drugom stanju, alergijskom ili idiopatskom
|
| |
Dlakavi jezik
|
Tamne, izdužene filiformne papile
|
| |
Linea alba
|
Tanka bijela linija na rubovima jezika, obično bilateralna
|
| |
Jezični tiroidni čvor
|
Nodularna masa glatke površine načinjena od folikularnog tkiva štitnjače na stražnjem dijelu dorzuma jezika, obično u sredini
|
| |
Ludwigova angina
|
Bolna, nježna oteklina ispod jezika koja je posljedica odontogene infekcije; može kompromitirati dišne putove gurajući jezik prema gore i straga
|
| |
Medijalni romboidni glositis
|
Crvena mrlja u sredini jezika, bez papila; asimptomatska
|
| |
Neurilemom
|
Perzistirajuća oteklina, obično na mjestu prijašnje traume; može biti bolna
|
| |
Perniciozna anemija
|
Glatki, blijedi jezik, vrlo često uz gubitak okusa ili pečenje jezika
|
| |
Ranula
|
Velika mukokela u dnu usne šupljine, može penetrirati kroz milohioidni mišić u područje vrata; oteklina dna usta
|
| |
Cista duktusa tireoglosusa
|
Oteklina u sredini korijena jezika koja se pomiče prema gore kada je jezik isplažen
|
| |
Tuberkuloza
|
Tvrdi ulkus na dorzumu jezika, cervikalna limfadenopatija
|
|
Žlijezde slinovnice
|
Benigna limfoepitelna lezija (Mikuliczeva bolest)
|
Unilateralno ili bilateralno povećanje žlijezda slinovnica; vrlo često uz suhoću usta i očiju
|
| |
Sialoadenitis
|
Oteklina, bolna; benigna
|
| |
Sialolitijaza
|
Oteklina, često u dnu usta, koja se povećava prilikom konzumiranja kisele ili gorke hrane
|
| |
Sjögrenov sindrom
|
Sistemska bolest koja uzrokuje suhoću mukoznih membrana
|
| |
Kserostomija
|
Suhoća usta; obično posljedica uzimanja lijekova
|
|
Raznoliki
|
Akutni herpetični gingivostomatitis
|
Široko rasprostranjeni vezikuli; uvijek prisutni na gingivi; mogu biti uključene druge lokacije; obično kod djece
|
| |
Behçetova bolest
|
Multipli ulkusi kao kod aftoznog stomatitisa; također uključuje suhoću očiju
|
| |
Afte, rekurentni aftozni stomatitis
|
Mali bolni ulkusi (afte) ili veliki bolni ožiljkasti ulkusi (rekurentni aftozni stomatitis)
|
| |
Cikatricijalni pemfigoid
|
Bule koje brzo puknu, ostavljajući ulkuse; očne lezije nastaju nakon oralnih lezija; nalazi se na alveolarnoj sluznici i vestibulumu
|
| |
Condyloma acuminatum
|
Spolno prenosive bradavice koje tvore grozdaste formacije nalik na cvjetaču
|
| |
Diskeratoza
|
Javlja se s eritroplakijom (crvene), leukoplakijom (bijele mrlje na sluznici koje se ne skidaju) i miješanim crvenim i bijelim lezijama; prekancerozna
|
| |
Hemangiom
|
Ljubičaste do tamnocrvene lezije, slične mrljama crnog vina; benigan
|
| |
Nasljedna hemoragična teleangiektazija
|
Lokalizirano proširenje krvnih žila
|
| |
Lichen planus
|
Čipkasti uzorak (Wickhamove strije), ponekad erozivan; može postati zloćudan; najčešće na bukalnoj sluznici i bočnim stranama jezika
|
| |
Limfangiom
|
Lokalizirano oticanje ili diskoloracija; benigni; najčešći na jeziku
|
| |
Mukokela (mukozna retencijska cista)
|
Mekani čvorići koji su posljedica traumatiziranih žlijezda slinovnica; ako je površna, prekrivena tankim epitelom; izgleda plavkasto; najčešće na usnama i u podjezičnom prostoru
|
| |
Noma
|
Mala vezikula ili ulkus koji se brzo širi i postaje nekrotičan
|
| |
Pemfigoid
|
Male žute ili hemoragične napete bule; mogu trajati nekoliko dana prije puknuća; najčešće u vestibulumu i na sluznici alveolarnog grebena
|
| |
Pemfigus
|
Bule koje brzo puknu, ostavljajući ulkuse; može biti fatalno bez liječenja
|
| |
Sifilis
|
Čankir (crvene papule koje se brzo razvijaju u bezbolne ulkuse), mukozni ožiljak, guma
|
Geografski jezik
Fotografija prikazuje uzdignute bijele rubove koji okružuju glatka, crvena, atrofična područja bez papila. Preostalo područje ima hrapavu bjelkastu ili žućkastu površinu (psorijatične promjene). Lezije se pojavljuju na više mjesta na jeziku i mogu se spajati te izgledaju poput geografske karte.
© Springer Science+Business Media
Zubi
Pregledavaju se oblik zubi, položaj, defekti, pokretljivost, boja, prisutnost zubnog plaka, materia alba (mrtve bakterije, ostaci hrane, oštećene epitelne stanice) i kamenca.
Zubi se nježno lupkaju ručicom zrcala radi procjene osjetljivosti (perkusija). Preosjetljivost na perkusiju ukazuje na dubok karijes (propadanje zuba) koji je uzrokovao nekrozu pulpe s periapikalnim apscesom ili tešku parodontnu bolest. Perkusijska preosjetljivost ili bol kod zagriza također mogu ukazivati na nepotpuni prijelom zuba. Perkusijska preosjetljivost u više susjednih maksilarnih zuba može biti rezultat maksilarnog sinusitisa. Preosjetljivost na palpaciju oko apeksa zuba također može ukazivati na apsces.
Klimavi zubi obično ukazuju na parodontnu bolest, ali također mogu biti posljedica bruksizma (stiskanje ili škripanje zubi) ili traume koja uzrokuje pomičnost zubi. Rjeđe zubi postaju pomični kada je alveolarna kost erodirana nekom prisutnom tvorbom (npr. ameloblastom, eozinofilni granulom). Sumnja se na tumor ili sistemski uzrok gubitka alveolarne kosti (npr. dijabetes melitus, hiperparatireoidizam, osteoporoza, Cushingov sindrom) kada su zubi pomični, a obilni plak i kamenac odsutni.
Kamenac je mineralizirani bakterijski plak, odnosno nakupina bakterija, ostataka hrane, sline i sluzi s kalcijevim i fosfatnim solima. Nakon čišćenja zuba gotovo odmah se stvara mukopolisaharidni omotač (pelikula). Nakon otprilike 24 sata kolonizacija bakterija pretvara pelikulu u plak. Nakon otprilike 72 h plak se počinje kalcificirati, stvarajući kamenac. Kad je prisutan, kamenac se najjače taloži na jezičnim (lingvalnim) površinama prednjih zuba mandibule u blizini otvora submandibularnih i sublingvalnih duktusa (Whartonovi kanali) i na bukalnim (obraznim) površinama maksilarnih kutnjaka u blizini otvora parotidnih kanala (Stensenovi kanali).
Karijes (bolest zuba) prvo se pojavljuje kao oštećenje zubne cakline. Progresija karijesa rezultira kavitiranom smeđom lezijom. Remineralizacija bijele mrlje rezultira popravkom defekta cakline.
Trošenje cakline može biti rezultat izlaganja želučanoj kiselini zbog jakog želučanog refluksa (erozija), mehaničkog trošenja (abrazija) zbog bruksizma ili udaranja keramičke krunice u caklinu antagonista (keramika je tvrđa od cakline) ili starenja. Trošenje čini žvakanje manje učinkovitim i uzrokuje da nekariozni zubi postanu bolni zbog izlaganja dentina površini zuba. Dentin je osjetljiv na dodir i na temperaturne promjene. Stomatolog može desenzibilizirati takve zube ili obnoviti zubnu anatomiju postavljanjem krunica ili onlaya preko istrošenih zuba. U manjim slučajevima osjetljivosti korijena izloženi korijen može se desenzibilizirati primjenom fluora ili sredstva za premazivanje dentina.
Deformirani zubi mogu ukazivati na razvojni ili endokrini poremećaj. Kod Downova sindroma zubi su mali, ponekad s agenezom bočnih sjekutića ili premolara i konusno oblikovanim mandibularnim sjekutićima. Kod kongenitalnog sifilisa sjekutići mogu biti mali u incizalnoj trećini, što uzrokuje nazubljeni oblik ili oblik odvijača s urezom u središnjem dijelu incizalnog ruba (Hutchinsonovi sjekutići), a 1. molar je malen, s malom okluzalnom površinom i hrapavom, lobularnom, često hipoplastičnom caklinom (dudasti kutnjak). Kod ektodermalne displazije zubi nedostaju ili su konični, tako da su proteze potrebne od ranog djetinjstva.
Dentinogenesis imperfecta, autosomno dominantni poremećaj, uzrokuje abnormalni dentin koji je potamnjele plavkastosmeđe boje i opalescentan te se ne stvara adekvatna tvrda caklina. Takvi zubi ne mogu izdržati okluzalne sile i iznimno se brzo troše.
Patuljasti rast uzrokovan manjkom hormona rasta ili prirođeni hipoparatireoidizam posljedično idu uz male i zakržljale korijenove zubi. Kod gigantizma nalazimo iznimno dugačke i jake korijenove. Akromegalija (višak hormona rasta) uzrokuje pojačano odlaganje cementa na korijenovima zubi, kao i pretjeran rast čeljusti. Također, kod akromegalije nalazimo otvoren zagriz, stanje koje nastaje kada sjekutići gornje i donje čeljusti ne dolaze u kontakt prilikom zatvorenih usta.
Prirođeno se često nalaze uski i šiljasti bočni sjekutići, bez sistemske bolesti u podlozi. Zubi koji prirođeno najčešće nedostaju jesu treći kutnjaci, zatim bočni sjekutići u gornjoj čeljusti i drugi pretkutnjaci u donjoj čeljusti.
Poremećaji boje zuba moraju se razlikovati od obojenja koja nastaju kao posljedica vanjskih nutrijenata, starenja ili, najčešće, pušenja. Zub može postati siv zbog nekroze pulpe, obično kao posljedica velikog karijesnog procesa koji zahvaća pulpu ili zbog odlaganja hemosiderina u dentinskim kanalićima prilikom traume, sa ili bez nekroze pulpe.
Zubi u djece mogu postati tamni čak i nakon kratkotrajnog korištenja tetraciklina od strane majke tijekom druge polovice trudnoće ili kada su tetraciklini propisani djeci za vrijeme odontogeneze, koja traje do 9. godine života. Tetraciklini rijetko uzrokuju trajnu diskoloraciju zuba u odraslih. Međutim, minociklin može potamniti kost koja se u ustima može vidjeti na mjestima gdje je nadležeća gingiva tanka. Zahvaćeni zubi reflektiraju određeni spektar boja prilikom osvjetljenja UV lampom, ovisno o vrsti tetraciklina koji je odgovoran za obojenje zuba.
Kod kongenitalne porfirije mliječni i trajni zubi mogu imati crvena i smeđa obojenja koja uvijek reflektiraju crveno svjetlo zbog pigmenta odloženog u dentinu. Kongenitalna hiperbilirubinemija uzrokuje žućkasta obojenja zuba.
Mogućnosti izbjeljivanja zubi navedene su u tablici Postupci izbjeljivanja zubi.
Postupci izbjeljivanja zubi
|
Izvođač
|
Sastojci
|
Komentari
|
|---|
|
Doktor dentalne medicine
|
|---|
|
U ordinaciji
|
Koncentrirana mješavina vodikova peroksida koja se nanosi na zub i aktivira svjetlom ili laserom
|
Vrlo učinkovito
Potrebno je zaštititi zubno meso, kožu i oči
|
|
Pacijent
|
|---|
|
Kod kuće
|
6 % karbamid-peroksid (pretvara se u 3 % vodikov peroksid kada se aplicira) i aktivator koji sadrži kopolimere akrilne kiseline i polialkenilnog polietera dodaju se u individualizirane udlage
|
Vrlo učinkovito
|
|
Pacijent (lijekovi široke primjene)
|
|---|
|
Trakice za izbjeljivanje zubi
|
Sadrže karbamid-peroksid
|
Vrlo učinkovito
|
|
Zubne paste za izbjeljivanje
|
Karbamid-peroksid ili vodikov peroksid
|
Djelomično učinkovito
|
|
Lakovi za izbjeljivanje
|
Djelatna tvar je titanijev dioksid
|
Slabo učinkovito
|
Poremećaji cakline Hrapava površina zuba s nepravilnim linijama može biti uzrokovana rahitisom. Dugotrajne vrućice tijekom odontogeneze mogu uzrokovati trajna oštećenja cakline koja su vidljiva kao kredaste mrlje ili jednostavna područja bjelkaste diskoloracije nakon nicanja zuba. Stoga je, s obzirom na lokaciju obojenja, moguće procijeniti dob u kojoj je obojenje nastalo.
Propadanje cakline često se javlja kod tuberozne skleroze i Angelmanova sindroma. Amelogenesis imperfecta autosomno je dominantna bolest karakterizirana teškom hipoplazijom cakline. Kronično povraćanje i refluks mogu dovesti do dekalcifikacije kruna, primarno palatinalne plohe prednjih zubi u gornjoj čeljusti.
Učestalo ušmrkavanje kokaina može dovesti do opsežnih dekalcifikacija zbog solne kiseline kao nusprodukta prilikom otapanja droge u slini. Kronična upotreba metamfetamina uzrokuje kserostomiju koja značajno doprinosi razvoju karijesa i parodontne bolesti (“meth mouth”).
Plivači koji provode puno vremena u bazenima s iznimno kloriranom vodom mogu na vestibularnim stranama zuba imati izražen defekt cakline, posebno na sjekutićima, očnjacima i premolarima u gornjoj čeljusti. Ako se u bazen dodaje natrijev karbonat kako bi se korigirao pH, na zubima nastaje smeđi zubni kamenac, koji se uklanja ultrazvučnim čišćenjem.
Dentalna fluoroza zamućena je caklina kod djece koja piju vodu s > 1 ppm fluorida tijekom razvoja zuba. Dentalna fluoroza ovisi o količini fluorida koji je unesen i dobi djeteta tijekom konzumiranja. Caklinske promjene variraju od nepravilnih bjeličastih mrlja do teških smeđih diskoloracija cijele krune s hrapavom površinom. Ovakvi zubi iznimno su otporni na nastanak karijesa.
Usta i usna šupljina
Prilikom pregleda usne se palpiraju. Pri otvorenim ustima bukalna sluznica i vestibulum pregledaju se špatulom; zatim tvrdo i meko nepce, uvula i orofarinks. Pacijenta se zamoli da maksimalno isplazi jezik kako bi se pregledao korijen jezika, a zatim da jezik pomakne s jedne na drugu stranu kako bi se pregledale posterolateralne površine. Ako pacijent ne može dovoljno isplaziti jezik da bi se prikazale okružene papile, potrebno je vrh jezika primiti sterilnom gazom i povući ga prema van. Zatim se jezik podiže kako bi se prikazala ventralna površina i dno usne šupljine. Nakon toga detaljno se pregledavaju zubi i gingiva.
Nepravilna raspodjela i prijelazi keratinizirane i nekeratinizirane sluznice zahtijevaju pažnju. Područje keratiniziranog tkiva u normalno nekeratiniziranom tkivu obično je bijele boje. Ovo stanje nije fiziološko i obično predstavlja leukoplakiju. Zahtijeva biopsiju i praćenje te se smatra prekanceroznom lezijom. Mnogo opasnijima smatraju se područja stanjene sluznice. Ova crvena područja nazivaju se eritroplakija i, ako traju dulje od dva tjedna, posebno na ventralnoj strani jezika i dnu usta, obično predstavljaju displaziju, karcinom in situ ili karcinom .
S rukavicama liječnik palpira vestibulume i dno usta, uključujući podjezične i podčeljusne žlijezde. Kako bi palpacija bila ugodnija, pacijenta se zamoli da opusti usta i otvori ih tek toliko da bi se moglo pristupiti navedenim područjima.
Temporomandibularni zglob
Prilikom pregleda temporomandibularnog zgloba (TMZ) gleda se postoji li devijacija prilikom otvaranja usta i palpira se glavica kondila koja se nalazi ispred vanjskog slušnog hodnika. Nakon toga liječnik stavi mali prst u vanjski slušni hodnik i jagodicom prsta okrenutom prema naprijed lagano pritišće dok pacijent nekoliko puta maksimalno otvara i zatvara usta. Pacijent bi fiziološki trebao moći otvoriti toliko da stanu 3 prsta vertikalno između sjekutića (obično 4–5 cm).
Trizmus, nemogućnost otvaranja usta, može ukazivati na temporomandibularne poremećaje (najčešći razlog), perikoronitis, sistemsku sklerozu, artritis, ankilozu TMZ-a, dislokaciju temporomandibularnog diska, tetanus ili peritonzilarni apsces. Iznimno veliki raspon otvaranja usta obično ukazuje na subluksaciju ili tip III Ehlers-Danlosova sindroma .
Dodatne pretrage
Za novog pacijenta ili za nekoga kome je potrebno opsežno liječenje potrebno je napraviti rentgensku snimku obje čeljusti i svih zuba. Serija se sastoji od 14 do 16 periapikalnih snimaka koji prikazuju korijene i kost te 4 zagrizne snimke za otkrivanje ranog karijesa između stražnjih zuba. Suvremene tehnike smanjuju izloženost zračenju na gotovo zanemarivu razinu.
Pacijenti s visokim rizikom za nastanak karijesa, tj. oni kojima je karijes otkriven tijekom kliničkog pregleda, koji imaju mnogo nadomjestaka ili imaju sekundarni karijes na zubima koji su prethodno popravljeni, trebali bi biti podvrgnuti zagriznoj snimci svakih 6 do 12 mjeseci. Inače, zagrizna snimka indicirana je svakih 2 do 3 godine.
Ortopan može dati korisne informacije o razvoju zuba, cistama ili tumorima čeljusti, prekobrojnim ili prirođeno odsutnim zubima, impaktiranim trećim molarima, Eagleovu sindromu (rjeđe) i karotidnim plakovima.