Bulimiju nervozu karakteriziraju ponavljajuće epizode prejedanja koje slijedi neprimjereno kompenzacijsko ponašanje, kao što je čišćenje (samoizazvanim povraćanjem, zlouporabom laksativa ili diuretika), post ili vježbanje; najmanje jednom tjedno kroz 3 mjeseca. Dijagnozu temeljimo na anamnezi i fizikalnom pregledu. Liječenje uključuje psihoterapiju i antidepresive.
(Vidi također Uvod u poremećaje hranjenja i jedenja)
Bulimija nervoza pogađa oko 1,6% adolescentica i mladih žena i 0,5% muškaraca iste starosti. Oboljelima je svojstvena trajna i pretjerana zabrinutost za oblik i težinu tijela. Za razliku od bolesnika s anoreksijom nervozom, oni s bulimijom nervozom su obično normalne ili povećane tjelesne težine.
Patofiziologija
Povremeno su mogući ozbiljni poremećaji tekućine i elektrolita, osobito hipokalijemija. Vrlo rijetko tijekom epizoda prejedanja ili čišćenja dolazi do rupture želuca ili jednjaka, s životno ugrožavajućim posljedicama.
Budući da ne dolazi do značajnog gubitka težine, nisu prisutne teže tjelesne komplikacije kao kod anoreksije nervoze. Međutim, dugotrajnom zloporabom sirupa ipekakuane za izazivanje povraćanja, moguć je razvoj kardiomiopatije.
Simptomi i znakovi
Pacijenti s bulimijom nerovozom obično opisuju ponašanje karakterizirano prejedanjem-čišćenjem. Prejedanje podrazumijeva brzu potrošnju veće količine hrane nego bi većina ljudi pojela u sličnom vremenskom razdoblju i pod sličnim okolnostima (primjerice, iznos smatran pretjeranim za normalan obrok se razlikuje s blagdanskim obrokom) s pratećim osjećajem gubitka kontrole.
Tijekom prejedanja pacijenti su skloniji konzumaciji slatkiša, masne hrane (npr, sladoleda, torti). Količina hrane je različita, ponekad sadržava tisuće kalorija. Prejedanja su epizodna, često su potaknuta psihosocijalnim stresom, mogu se pojaviti i po nekoliko puta na dan i izvode se u tajnosti.
Prejedanje slijedi kompenzacijsko ponašanje: samoizazvano povraćanje, korištenje laksativa ili diuretika, pretjerano vježbanje i/ili posta.
Pacijenti su obično normalne težine; mali dio je povećane težine ili pretio. Pretjerano su zabrinuti za svoju tjelesnu težinu i / ili oblik tijela; često nezadovoljni svojim tijelima i vjeruju da moraju smršaviti.
Pacijenti s bulimijom nervozom su svjesniji svog stanja, osjećaju zbog njega kajanje ili krivnju jače od onih s anoreksijom nervozom te češće priznaju zabrinutost empatičnom liječniku. Manje su socijalno izolirani, ali skloniji impulzivnom ponašanju, zloporabi droga i alkohola te pretjerano depresivni. Anksioznost (npr, ovisno o težini i/ili socijalnim situacijama) i anksiozni poremećaji su češći kod ovih pacijenata.
Komplikacije
Većina simptoma i tjelesnih komplikacija nastaje uslijed čišćenja tijela. Samoizazvano povraćanje dovodi do erozije zubne cakline prednjih zuba i bezbolnog povećanja žlijezda slinovnica i ezofagitisa. Tjelesni znakovi uključuju
Dijagnoza
Klinički kriteriji za dijagnozu bulimije nervoze uključuju sljedeće:
-
Ponavljajuće epizoda prejedanja (nekontrolirane konzumacije neuobičajeno velike količine hrane) praćene osjećajem gubitka kontrole nad jedenjem najmanje jednom tjedno kroz 3 mjeseca
-
Ponavljajuća neprimjerena kompenzacijska ponašanja koja utječu na tjelesnu težinu (najmanje jednom tjedno kroz 3 mjeseca)
-
Samoprocjenu uvjetovanu zabrinutošću za oblik tijela i tjelesnu težinu.
Liječenje
Terapija izbora je KBT. Terapija obično uključuje 16 do 20 pojedinačnih seansi tijekom 4 do 5 mjeseci ili u vidu grupne terapije. Liječenje ima za cilj
KBT eliminira prejedanje i čišćenje kod 30 do 50% pacijenata. Neki pokazuju poboljšanje; neki odustaju od liječenja ili ne reagiraju. Poboljšanje je obično dugoročno.
Kod IPT naglasak je na prepoznavanju i promjeni interpersonalnih problema koji mogu utjecati na održavanje poremećaja prehrane. Tretman nedirektivan, neusmjeren na simptome poremećaja prehrane. IPT je alternativa kada KBT nije izvediv.
SIPPS korišteni kao monoterapija smanjuju učestalost prejedanja i povraćanja, nepoznatog dugoročnog učinka. Učinkoviti su u liječenju prateće tjeskobe i depresije. Fluoksetin je odobren za liječenje bulimije nervoze; preporučena doza je 60 mg dnevno (veća od one tipično korištene za depresiju).
Ključne točke
-
Bulimija nervoza uključuje recidivirajuće epizode prejedanja kojem slijedi neprimjereno kompenzacijsko ponašanje kao što je samoizazvano povraćanje, zloporaba laksativa ili diuretika, post ili naporno vježbanje.
-
Za razliku od bolesnika s anoreksijom nervozom, gubitak na težini i nutricijski deficit su rijetko značajni.
-
Ponavljajuće samoizazvano povraćanje može izazvati eroziju zubne cakline i/ili uzrokovati ezofagitis.
-
U liječenju se provodi kognitivno-bihevioralna terapija i ponekad SIPPS.