Centralna apneja u snu (CSA) je heterogena skupina stanja za koje su karakteristične promjene u centru za disanje bez opstrukcije dišnih putova. Većina ovih stanja uzrokuje asimptomatske promjene u načinu disanja u snu. Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici i, ako je potrebno, potvrđuje polisomnografijom. Terapija je potporna (simptomatska).
Etiologija
Bolesnici s centralnom apnejom u snu (CSA) se dijele na 2 skupine na temelju razine ugljičnog dioksida i funkcije centra za disanje.
-
Hiperkapnija i oslabljeno spontano disanje (smanjen rad centra za disanje)
-
Eukapnija ili hipokapnija i pojačan rad centra za disanje ali s epizodama apneje u snu, periodičnim disanjem ili oboje
Uzroci hiperkapnije sa smanjenim radom centra za disanje su hipotireoza i centralne lezije (npr. infarkti moždanog stabla, encefalitis, Chiarijeva malformacija tipa II).
Cheyne-Stokesovo disanje je posebna vrsta drugog oblika centralne apneje u snu, a smatra se da je posljedica intrinzičnih svojstava centra za disanje, tj. odgovor na hipoksiju i acidozu koje izazivaju hiperpneju, što dovodi do reoksigenacije i alkaloze, što zatim izaziva hipopneju i apneju, tj. podljedičnu hipoventilaciju.
Visoka nadmorska visina je još jedan uzrok rekurentnih CSA koja se manifestira hipokapnijom.
Kronična upotreba opijata (npr. narkomani na metadonskoj terapiji odvikavanja, onkološki bolesnici s kroničnim bolovima) pokreće CSA s nepravilnom brzinom i dubinom disanja i epizodama apneje; CSA može biti hiperkapnička ili hipokapnička.
Kongenitalna centralna hipoventilacija (oblik Ondininog prokletstva) rijedak je oblik idiopatske CSA kod novorođenčadi, a može biti vezana za Hirschsprungovu bolest. Mutacija gena PHOX2 odgovorna je za 80 do 90% slučajeva. Ova mutacija stvara različite fenotipove, a klinički očigledni slučajevi nasljeđuju se po dominantnom tipu nasljeđivanja.
Simptomi i znakovi
Centralna apneja u snu je uglavnom asimptomatska, a otkrivaju je skrbnici (staratelji) ili partneri u krevetu koji obično primijete duge stanke u disanju, plitko disanje ili nemiran san. Bolesnici s hiperkapničnim oblicima apneje mogu imati probleme zbog dnevne pospanosti, letargije ili jutarnje glavobolje.
Dijagnoza
-
klinička procjena
-
često polisomnografija
Na centralnu apneju u snu posumnja se na temelju anamneze, a potvrđuje se polisomnografijom. No, testiranje se i ne mora obaviti ako CSA ne izaziva nikakve simptome ili je jasno povezana s prepoznatljivim (poznatim) poremećajem. Uzroke CSA mogu otkriti slikovne radiološke pretrage mozga ili moždanog debla.
Liječenje
Primarno liječenje centralne apneje u snu temelji se na optimalnoj terapiji osnovnih stanja i izbjegavanju opijata i drugih sedativa. Sekundarno liječenje simptomatskih bolesnika može biti oksigenoterapija ili, kod bolesnika s hiperkapničnom CSA koji imaju simptome usprkos drugim tretmanima, neinvazivni kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putevima (CPAP ) ili dvorazinski pozitivni tlak u dišnim putevima (BPAP).
Za bolesnike koji imaju CSA i Cheyne-Stokesovo disanje, kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima može smanjiti epizode apneje i hipopneje, ali učinak na klinički ishod nije jasan. Acetazolamid je djelotvoran kad je uzrok CSA velika nadmorska visina.
Elektrostimulacija freničnog živca i/ili dijafragme je opcija, npr. kod djece > 2 godine sa sindromom kongenitalne centralne hipoventilacije.
Više informacija