Elektrokardiografija (EKG) i bolesti pluća

Autor: Rebecca Dezube, MD, MHS
Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

Elektrokardiogram (EKG) je korisna dodatna pretraga uz druge pulmološke testove jer pruža informacije o desnom srcu i stoga o plućnim bolestima kao što su kronična plućna hipertenzija i plućna embolija.

(Vidi također Elektrokardiografija kod kardiovaskularnih bolesti.)

Kronična plućna hipertenzija koja dovodi do kronične hipertrofije i dilatacije desnog atrija i ventrikula može se očitovati P valovima veće amplitude (P pulmonale) i depresijom ST-segmenta u II, III i aVF odvodu; pomakom električne osi QRS-a udesno; pomakom vektora P vala prema dolje; i smanjenom progresijom R valova u prekordijalnim odvodima.

Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) obično dovodi do mikrovoltaže u EKG-u zbog interpolacije hiperekspandiranog pluća između srca i elektroda.

Plućna embolija (submasivna ili masivna) može uzrokovati akutno volumno preopterećenje ili zatajenje desne klijetke, što se klasično (ali obično ne) manifestira kao devijacija elektične osi udesno (R > S u V1), dubokim S-valom u I odvodu, dubljim Q-valovima u III odvodu, te elevacijom ST-segmenta i inverzijom T-vala u III odvodu i prekordijalnim odvodima (S1Q3T3). Ponekad se javlja i blok desne grane (RBBB). Sinusna tahikardija je najčešći nalaz u EKG-u kod plućne embolije.