Udisanje hlapljivih industrijskih otapala i otapala iz aerosolnih raspršivača može izazvati stanje intoksikacije. Dugotrajna primjena može dovesti do neuropatija i hepatotoksičnosti.
Primjena hlapljivih otapala (npr acetata, alkohola, kloroform, eter, alifatski i aromatski ugljikovodici, klorirani ugljikovodici, ketoni) i dalje je endemski problem među adolescentima. Svakodnevni komercijalni proizvodi (npr, ljepila i ljepila, boje, skidanje boje, tekućine za čišćenje) sadrže te tvari; dakle, djeca i adolescenti mogu ih lako nabaviti. Opisano je da oko 10% adolescenata u SAD–u udiše hlapljiva otapala. Tipično, krpa natopljena otapalom se staviti u vrećicu ili posudu koja se potom drži na ustima i nosu; su, naravno, hlapljivije pare onda se udišu (huffing, njuškanje).
Hlapivih otapala privremeno stimuliraju središnji živčani sustav prije depresivnog učinka. Uz čestu uporabu razvijaja se djelomična tolerancija i psihološka ovisnost, no apstinencijski sindrom se ne razvija.
Simptomi i znakovi
Akutni učinci
Rano se razvijaju akutni simptomi omaglice, pospanosti, nerazgovijetnog govora i nesigurnog hoda. Mogu se razviti impulzivnost, uzbuđenje i razdražljivost. Kako se učinci na SŽS pojačavaju, razvijaju se iluzije, halucinacije i deluzije. Korisnik osjeća euforično, sanjivo stanje, koje doseže vrhunac kratkim razdobljem sna. Razvija se delirij s konfuzijom, psihomotornom nespretnošću, emocionalnom labilnošću i poremećenim razmišljanjem. Stanje intoksiciranosti može trajati od nekoliko minuta do >1 h.
Iznenadna smrt može rezultirati zbog zastoja disanja ili začepljenja dišnih putova, zbog SŽS depresije ili aritmije ( "iznenadna smrt snifanjem", možda zbog miokardijalne senzibilizacije).
Metilen klorid (diklormetan) metabolizira se u ugljikov monoksid i udisanje ovog proizvoda može uzrokovati odgodu pojave simptoma trovanja ugljičnim monoksidom; simptomi mogu trajati dulje vrijeme.
Udisanje metanola može izazvati metaboličku acidozu i ozljedu mrežnice.
Kronični učinci
Kronično udisanje hlapivih ugljikovodika može iritirati kožu oko usta i nosa (huferski ekcem).
Komplikacije kronične primjene mogu nastati zbog učinaka otapala ili zbog drugih toksičnih sastojaka, poput olova ili benzina. Ugljikov tetraklorid može uzrokovati sindrom zatajenja jetre i bubrega. Toluen može uzrokovati degeneraciju SŽS bijele tvari, renalnu tubularnu acidozu i hipokalemiju. Uslijed obilnog korištenja ili preosjetljivosti mogu nastati oštećenja mozga, jetre, bubrega i kosti.
Zloupotreba inhalanata tijekom trudnoće može izazvati prerano rođenje i fetalni sindrom otapala, koja ima značajke slične Alkoholnom fetalnom sindromu.
Dijagnoza
Hlapljiva otapala se ne otkrivaju rutinskim testiranjem na psihoaktivne tvari. Mnogi od njih i njihovih metabolita mogu se detektirati pomoću plinske kromatografije u specijaliziranim laboratorijima, ali takvo je testiranje rijetko potrebno ili indicirano osim za forenzičke svrhe.
Liječenje
Liječenje akutne toksičnosti je podržavajuće. Upotreba kateholamina (npr za hipotenziju) treba izbjegavati zbog moguće otapalom inducirane miokardijalne senzitizacije. Liječenje disritmija je zahtjevno i ne postoji specifičan tretman po smjernicama. Beta blokatori mogu imati neke koristi.
Liječenje adolescenata ovisnih o otapalima je teško a recidivi su česti. Međutim, većina ih prestaje koristiti otapala krajem adolescencije. Intenzivni pokušaji da se na široj osnovi poboljša društvene sposobnosti i status u obitelji, školi i društvu mogu biti od koristi. Za simptome i liječenje trovanja specifičnim otapalima vidi TBL. vidi: Simptomi i liječenje specifičnih otrovanja.