Prijelom je prekid kontinuiteta kosti. Većina prijeloma je uzrokovana djelovanjem sile direktno na kost.

Mišićno-koštane ozljede uključuju

• Zglobne luksacije i subluksacije (djelomične luksacije zglobova)

• Uganuća ligamenta, istegnuća mišića i ozljede tetiva

Mišićno-koštane ozljede su česte i uvelike se razlikuju po mehanizmu, ozbiljnosti, i liječenju. Zahvaćeni mogu biti svi ekstremiteti, kralježnica i zdjelica..

Pojedini prijelomi su prikazani drugdje u tekstu:

• prijelomi kralježnice

• Prijelomi temporalne kosti, čeljusti i susjednih struktura i nosa

• Prijelomi metatarzalnih kostiju

• Orbitalni prijelomi

• Prijelomi rebara:

• Prijelomi koji se javljaju tijekom rođenja

• fraktura zuba

Mišićno-koštane ozljede mogu se pojaviti izolirane ili kao dio politraume ( vidi: Pristup ozlijeđenom bolesniku). Većina koštano-mišićnih ozljeda rezultat su tupe traume, ali oštra trauma također može oštetiti koštano-mišićne strukture.

Patofiziologija

Prijelomi mogu biti:

• otvoreni: koža je oštećena, a prelomljena kost je u komunikaciji s okolinom.

• zatvoreni: koža je neoštećena

Patološke frakture mogu se dogoditi kada blaga ili minimalna sila djeluje na prethodno oslabljenu kost (primjerice, osteoporoza, rak, infekcije, koštana cista). Kada je uzrok osteoporoza, ove prijelome nazivamo prijelomi zbog krhkosti.

Stres frakture su uzrokovane opetovanom primjenom umjerene sile na jedno mjesto, npr pojava kod maratonaca ili vojnika prilikom stupanja uz opterećenje opremom. Normalno, mikrotraumatsko oštećenje cijeli prilikom odmora ali učestalo djelovanje sile stvara predispoziciju za nove ozljede i uzrokuje prolongiranu mikrotraumu.

Liječenje

Kost cijeli različitim brzinama, ovisno o dobi pacijenta i poremećaja koji postoje. Na primjer, djeca cijele puno brže nego odrasli; poremećaji koji narušavaju perifernu cirkulaciju (npr, dijabetes, bolesti krvožilnog sustava) odgađaju cijeljenje.

Prijelomi cijele u 3 preklapajuće faze:

• upalna

• reparativna

• pregradnja

Upalna faza nastupa prva. Hematom se stvara na mjestu prijeloma, a mala količina kosti u distalnim polomljenim dijelovima se resorbira. Ako linija prijeloma nije vidljiva u početku (primjerice, u prijelomima bez pomaka), prijelom obično postaje vidljiv oko tjedan dana nakon ozljede, kada se ta mala količina kosti resorbira.

Tijekom reparativne faza, formira se kalus. Nove krvne žile se stvaraju, omogućavajući rast hrskavice preko linije prijeloma. Imobilizacija (npr gipsana imobilizacija) potrebna je tijekom prve 2 faze kako bi se omogućio rast novih krvnih žila. Reparativna faza završava kliničkom cijeljenjem prijeloma (tj kad nema boli na mjestu prijeloma, ozlijeđeni ud se može koristiti bez boli, te klinički pregled ne otkriva nikakvo kretanje ulomaka).

U fazi pregradnje, kalus, koji je na početku hrskavični, prolazi osifikaciju a kost se ponovno formira. Tijekom ove faze, bolesnika treba uputiti na postupno razgibavanje ozljeđenog ekstremiteta te postupno opterećivanje do pune težine.

Komplikacije:

Ozbiljne komplikacije nisu česte, ali mogu ugroziti život i uzrokovati trajni invaliditet. Rizik od komplikacija je visok kod otvorenih prijeloma, prijeloma s oštećenjem krvnih žila,oslabljenom perfuzijom tkiva kao i kod oštećenja živaca. Zatvorene ozljede koje ne uključuju oštećenje krvnih žila ili živaca, osobito one koje se brzo reponiraju, imaju najmanji rizik da će dovesti do ozbiljnih komplikacija.

Akutne komplikacije (povezane ozljede) obuhvaćaju sljedeće:

• Krvarenje : Krvarenje prati sve frakture i ozljede mekog tkiva. Rijetko je krvarenje bilo unutarnje ili vanjsko dovoljno jako da izazove hemoragični šok (primjerice to se može dogoditi kod prijeloma zdjelice, bedrene kosti, ili otvorenih prijeloma).

• Vaskularne ozljede otvoreni prijelomi mogu oštetiti vaskularne strukture Neke zatvorene ozljede, posebno koljena ili kuka, dislocirani suprakondilarni prijelomi humerusa mogu poremetiti dotok krvi u dovoljnoj mjeri da uzrokuju ishemiju distalnog okrajka ekstremiteta; takvo stanje se može manifestirati satima nakon ozljede.

• ozljede živaca: Živci mogu biti ozlijeđeni razvlačenjem frakturnim ulomcima, nagnječenjem tupom traumom ili rastrgani oštrim rubovima frakturnih ulomaka. Kada su živci u hematomu (tzv neurapraxia), provodljivost živca je blokirana, ali je živac nije poderan. Neurapraxia uzrokuje privremenu motoričku i / ili osjetilni deficit; neurološka funkcija potpunosti vraća se u oko 6 do 8 tjedana. Kada su živci nagnječen (tzv axonotmesis) akson je ozlijeđen, ali je mijelin ovojnice nije. Ova ozljeda je teža nego neurapraxia. Ovisno o stupnju oštećenja, živaca može regenerirati tijekom tjedana do godina. Obično su živci su rastrgani (zove neurotmesis) u otvorenim ozljedama. Potrgani živci ne cijele spontano i moraju biti popravljeni kirurški.

• Plućna embolija: U bolesnika s prijelomom kuka ili zdjelice rizik od plućne embolije je visok. Plućna embolija je najčešća smrtonosna komplikacija ozbiljnih prijeloma kuka ili zdjelice.

• Masna embolija: Prijelomi dugih kostiju (najčešće prijelomi femura) mogu otpustiti masne emboluse u sistemsku cirkulaciju te uzrokovati emboliju pluća s respiratornim komplikacijama.

• Odjeljak sindrom: tlak tkiva se povećava u zatvorenom prostoru fascije, dolazi do narušavanja vaskularne opskrbe i smanjenje perfuzije tkiva. Crush ozljede ili višestruki prijelomi su čest uzrok koji povećava edem i pritisak tkiva. Rizik je visok kod prijeloma obiju kosti podlaktice, prijeloma platoa tibije (prijeloma proksimalnog unutar zglobnog dijela tibije) kao i prijeloma dijafize tibije. (1). Neliječeni sindrom odjeljka može dovesti do rabdomiolize, HIPERKALIJEMIJA i infekcije. To također može uzrokovati kontrakture, deficit osjeta i paralizu. Odjeljak sindrom ugrožava održivost udova (eventualno potrebna amputacija) i samo preživljavanje.

• Infekcija: Svaka se ozljeda može inficirati, ali rizik je najviši kod otvorenih ili kirurški liječenih prijeloma. Akutna infekcija može dovesti do osteomyelitis, koji je jako zahtijevan za liječenje.

Dugotrajne komplikacije lomova uključuju sljedeće:

• Nestabilnost: Različite frakture mogu dovesti do nestabilnosti zglobova. Instabilitet dovodi do nesposobnosti te dugoročno do osteoarthritis.

• Ukočenost i oslabljen raspon pokreta: Lomovi koje se protežu u zglobovima najčešće ometaju zglobne hrskavice; krivo pozicionirane zglobne hrskavice cijele uz ožiljak, što uzrokuje osteoartritis i narušavanje zglobnog kretanja. Ukočenost je vjerojatnija ako liječenje zahtijeva produljenu imobilizaciju. Koljeno, lakat i rame su osobito skloni posttraumatskoj ukočenosti, osobito u starijih osoba.

• Nonunion ili odgođeno srastanje: Povremeno, frakture ne cijele (tzv nonunion) ili je cijeljenje odgođeno. Glavni čimbenici koji su pridonijeli su nepotpunu imobilizaciju, djelomično poremećaj krvožilnog opskrbe, ili vanjske čimbenike koji ometaju cijeljenje (npr korištenje kortikosteroida ili hormona štitnjače).

• Malunion: Malunion je cijeljenje s ostatkom deformiteta. To je vjerojatnije ako prijelom nije adekvatno reponiran i stabiliziran.

• osteonekroza: Dio fragmenta loma može postati nekrotičan, prije svega kada je oštećen dotok krvi. Zatvorene ozljede sklone osteonekrozi su prijelomi skafoida, frakture vrata bedrene kosti, prijelomi vrata talusa.

• osteoartritis: Ozljede koje zahvaćaju nosive površine zglobova ili koje dovode do nepravilnog položaja zglobnih tijela i nestabilnosti zgloba stvaraju predispoziciju za degeneraciju i osteoartritis zglobne hrskavice.

• Nepodudarnost duljine uda: Ako fraktura kod djece uključuje zonu rasta, to može utjecati na rast, što rezultira razlikom u duljini uda U odraslih, kirurški popravak prijeloma, osobito frakture bedrene kosti, može rezultirati odstupanjem duljine nogu (2), što može dovesti do poteškoća u hodanju i potrebe za podizanjem cipele za kraću nogu.

Literatura

• 1. McQueen MM, Gaston P, Court-Brown CM: Sindrom akutnog odjeljka. Tko je u opasnosti? J Bone Joint Surg BrJ Bone Joint Surg Br 82(6):820–823, 2000.

• 2. Vaidya R, Anderson B, Elbanna A, et al: CT skener za odstupanje duljine ekstremiteta u usitnjenim prijelomima vratila bedrene kosti nakon IM. InjuryInjury 43(1):46–50, 2012. doi: 10.1016/j.injury.2012.03.022.

Procjena

• Procjena za ozbiljne ozljede

• Anamneza i fizikalni pregled:

• RTG snimke za indentifikacuju prijeloma

• MRI ili CT

U hitnoj službi, ukoliko mehanizam ukazuje na potencijalno teške ili višestruke ozljede (kao u slučaju sudara motornih vozila velike brzine ili pada s visine), pacijenti prvo su pregledani od glave do pete za ozbiljne ozljede svih organskih sustava, a po potrebi se provode mjere reanimacije. ( vidi: Pristup ozlijeđenom bolesniku). Kod bolesnika s prijelomima zdjelice ili femura osobita se pažnja posvećuje znakovima hemoragičnog šoka, uslijed okultnog krvarenja. Ako je ud ozlijeđen, odmah se vrši procijenjena otvorenih rana i simptoma ili znakova neurovaskularnih ozljeda (utrnulost, pareza, oslabljena perfuzija) i sindroma odjeljka (npr. bol nesrazmjerna ozljedi, bljedilo, parestezija, hladnoća, izostanak pulsa.).

Kliničari mogu posumnjati na prijelome temeljene na simptomima i rezultatima fizikalnog pregleda, ali je za potvrdu dijagnoze potrebno snimanje (RTG).

Bolesnici trebaju biti pregledani na ozljede ligamenta, tetiva i mišića, kao i prijeloma; Ponekad dijelovi ove procjene su odgođeni dok se ne isključe prijelomi. Prisutnost prijeloma može ograničiti ovaj dio ove procjene (npr. Testiranje otpornosti na stres se ne može provesti jer je bol u početku previsoka).

Zglob iznad i ispod ozlijeđenog zgloba također bi trebao biti ispitan.

Anamneza

Mehanizam (npr, smjer i veličina sile) može ukazati na vrstu ozljede. Ipak, mnogi pacijenti se ne sjećaju ili ne mogu opisati točan mehanizam.

Doživljaj pucanja ili iskakanja u vrijeme ozljede može signalizirati prijelom ili puknuće ligamenta i tetiva. Prijelomi i ozbiljne ozljede ligamenata obično izazivaju trenutnu bol; bol koja počinje nekoliko sati ili dana nakon ozljede sugerira na manje ozljede. Bol koja je neproporcionalna vidljivoj ozljedi ili se kontinuirano pogoršava tijekom nekoliko sati ili dana odmah po ozljedi sugerira na compartment syndrome i ishemiju.

Fizikalni pregled:

Ispitivanje uključuje

• Vaskularna i neurološka procjena

• Inspekcija deformiteta, oteklina, ehimoza, otvorene rane, nemogućnost pokreta ili abnormalno gibanje

• Palpacijom se ispitiva bolnost, krepitacije te defekti kosti ili tetiva

• Ispitivanje zglobova iznad i ispod povrijeđenih područja.

• Nakon što se slikovnom dijagnostikom isključeni znaci prijeloma moguće je stress testing ispitati bolnost i nestabilnost zglobova.

Ako spazam mišića i bol ograničavaju fizikalni pregled (osobito testiranja otpornosti na stres), pregled je ponekad lakše obaviti nakon što je pacijent dobije sustavni analgetik ili lokalnu anesteziju. Ozljeda se može imobilizirati dok spazam mišića ne popusti, obično za nekoliko dana, a onda se pacijent može ponovno pregledati.

Određeni nalazi mogu ukazivati na prijelom ili drugu mišićno-koštanu ozljedu.

Deformitet može ukazivati na prijelom ali i na luksaciju ili subluksaciju (djelomičnu luksaciju kosti unutar zgloba).

Oteklina obično ukazuje na značajnu koštano-mišićnu ozljedu, ali se može razviti tek nakon nekoliko sati. Ukoliko ne dolazi do razvoja otekline unutar tog vremenskog perioda vrlo je vjerovatno da nije došlo do prijeloma. Kod nekih prijeloma (primjerice, male frakture bez pomaka), otekline mogu biti suptilne, ali rijetko su odsutne.

Osjetljivost prati gotovo sve ozljede, a za mnoge pacijente, palpacija i oko ozlijeđenog područja izaziva nelagodu. Ipak, primjetan porast bolnosti u jednom lokaliziranom području (najveća točka bolnosti) upućuje na prijelom.

Defekt može biti opipljiv u zahvaćenoj kosti kod nekih fraktura.

krepitacije (Karakterističan opipljiv i / ili zvučni fenomen pucketanja nastaje kod kretnji u zglobu) može biti znak prijeloma.

Ako je rana prisutna u blizini dislokacije ili frakture radi se o otvorenom prijelomu ili diskolaciji. Otvoreni prijelomi mogu se klasificirati pomoću Gustilo-Anderson sustava:

• I stupanj: Rana <1 cm, s minimalnom kontaminacijom, nagnječenjem i oštećenjem mekog tkiva

• II stupanj: Rana> 1 cm, s umjerenim oštećenjem mekih tkiva i minimalno periostealnim oštećenjem

• IIIA stupanj: Teška oštećenja mekog tkiva i znatna zagađenost, bez gubitka mekih tkiva

• IIIB stupanj: Teška oštećenja mekih tkiva i znatna zagađenost, s većim defektom mekog tkiva

• IIIC stupanj: Otvoreni prijelomi s ozljedeama krvnih žila koji zahtijevaju kiruršku rekonstrukciju

Viši stupanj ozljede ukazuje na veći rizik od osteomijelitisa; Međutim,prema studijama pouzdanost koristeći ovaj sustav nije visoka (često oko 60%), te se određeni aspekti najbolje mogu procijeniti intraoperativno.

Posebna pozornost se mora posvetiti određenim područjima prilikom pregleda kako bi se izbjegle najčešće previđene ozljede.(vidi tablicu).

Ukoliko je fizikalni pregled zgloba kojeg pacijent navodi kao bolnog uredan, može se raditi o prenešenoj boli, primjerice kod epifiziolize glave femura (rijeđe prijeloma kuka) bol se javlja u koljenu For example, patients with a slipped capital femoral epiphysis (or less often hip fracture) may feel pain in their knee.

Slikovne pretrage:

Sve ozljede ekstremiteta ne zahtijevaju snimanje. Neki manji prijelomi se tretiraju slično kao ozljede mekih tkiva. Na primjer, većina ozljeda nožnih prstiju od 2 do 5 i prijelomi vršaka prstiju tretiraju se simptomatski bezobzira dali je prijelom prisutan ili ne; dakle, RTG snimke nisu potrebne. Kod mnogih bolesnika s uganućem gležnja, vjerojatnost pronalaženja frakture koja bi zahtijevala promjenu liječenja je prihvatljivo niska, tako da rendgenske snimke nisu potrebne. Za iščašenja gležnja postoje općeprihvaćeni kriteriji za RTG dijagnostiku (Ottawa ankle rules) i mogu umanjiti upotrebu RTG snimki za razliku od pacijenata kod kojih je visoka vjerovatnost prijeloma.

Ako je potrebno snimanje, najprije se rade standardne RTG snimke.

Standardne RTG snimke Prvenstveno prikazuju kost; (izljev u zglob kao rezultat krvarenja ili prijeloma) i stoga su korisne za dijagnosticiranje fraktura. Nativne rendgenske slike i druge slikovne pretrage bi trebale uključivati barem 2 slike učinjene u različitim smjerovima (obično 1 u posteroanteriornom i 1 u latero–lateralnom).

Dodatne snimke (npr kose) mogu biti učinjene kada:

• Procjena ukazuje na lom i 2 projekcije su negativne.

• One su rutina za pojedine zglobove (npr pogled mortise za procijenu gležanja, kosi pogled za procjenu stopala).

• Ako se sumnja na određene abnormalnosti.

Za postrenični pregled prstiju, prst od interesa treba biti odvojen od ostalih.

MR ili CT može se koristiti ako

• MRI ili CT može se koristiti ako prijelom nije vidljiv na običnim RTG snimcima, ali se snažna klinička sumnja (često kod prijeloma skafoidne kosti, subkapitalnih impaktiranih prijeloma vrata femura ) ukoliko je potrebna detaljnija analiza za uspješno liječenje (primjerice, za prijelome skapule, zdjelice, ili unutarzglobnih prijeloma).

• Više detalja je potrebno za usmjeravanje liječenja (npr. Za frakture skapule, frakture zdjelice ili intraartikularne frakture).

Na primjer, ako rezultati nakon pada upućuju frakture kukova, ali x-zrake su normalni, MR treba biti učinjeno kako bi provjerili okultnog frakture kuka.

Mogu se obaviti i druga ispitivanja kako bi se provjerile srodne ozljede:

• arteriografije ili CT angiografija mogu biti navedeni za koje se sumnja arterijska ozljede.

• Studije vodljivosti mišića mogu se izvršiti ukoliko nervni simptomi potraju nekoliko tjedana ili mjeseci nakon ozljede.

Opis fraktura

Izgled prijeloma na rendgenskoj slici se može točno opisati pomoću 5 pojmova:

• Tip prijeloma (vidi sliku)

• Lokacija prijeloma

• Pomak ulomaka (vidi sliku)

• Otvoreni ili zatvoreni

Pojmovi za lokalizaciju

• Dorzalni ili volarni

• Epifize (ponekad uključuju zglobnu površinu), koja može biti proksimalna ili distalna

• Metafiza (vrat-dio duge kosti između epifize i dijafize)

• Dijafize ( podijeljena na proksimalnu, srednju ili distalnu trećinu)

Liječenje

• Liječenje pridruženih ozljeda

• Repozicija, kako je navedeno, imobilizacija i analgezije

• RICE (odmor, led, kompresija, a nadmorska visina) ili PRICE (uključujući i zaštitu) kao što je navedeno

• Imobilizacija

• Ponekad operacije

Početno liječenje

Ozbiljni povezani problemi, ako su prisutni, prvo se tretiraju. Hemoragički šok se prvi riješava. Ozljede arterija se zbrinjavaju kirurški, osim u slučaju kada zahvaćaju samo male arterije s dobrom kolateralnom cirkulacijom. Compartment syndrome pratiti stanje ekstremiteta ukoliko dolazi do razvoja pristupa se kirurškom liječenju.

početni postupak kod neuropraksije i aksonotmeze se obično sastoji od promatranja, potpornih postupaka i ponekad, fizikalne terapije.

Kod sumnje na otvorene frakture rana se previja sterilnim zavojima, provodi se tetanus profilaksa, uz primjenu antibiotika širokog spektra (npr 2. generacije cefalosporina plus aihinoglikozidnim), i kirurška obrada rane koja ukljčuje nekrektomiju i drenažu ( na taj način se spriječava infekcija).

Većina se ozljeda, osobito onih s očitom nestabilnošću, odmah imobilizira pomoću udlaga (imobilizacija sredstvom koje nije kruto niti obuhvaćajuće), kako bi se spriječilo dodatno ozljeđivanje mekih tkiva nestabilnim ozljedama i smanjila bol. U bolesnika s prijelomima dugih kostiju, to ne sprječava masnu emboliju.

Terapija boli se započinje odmah najčešće opioidima ili regionalnim živčanim blokadama Ako pacijent ima izolirani prijelom bez sumnje na kompartment sindrom, može se koristiti regionalna anestezija; ovaj pristup može pomoći u smanjenju upotrebe opioida i pružiti veće olakšanje od bolova nego samo opioidi (1).

Nakon početne obrade, vrši se repozicija, imobilizacija, uz simptomatsku terapiju kao što je naznačeno.

Repozicija

Rotacijski pomak, angulacije liječe se repozicijom (usklađivanjem kosti ili koštanih ulomaka manipulacijom), koja obično zahtjeva analgeziju i / ili sedative. Iznimke su neke pukotine u djece u kojem pregradnja tijekom vremena može ispraviti značajne deformacije.

Zatvorena redukcija (manipulacijom, bez reza kože) se izvodi kada je to moguće; ako ne, izvodi se otvorena repozicija (kirurški). Ako zatvorena repozicija nije moguća, pristupa se otvorenoj repoziciji (s rezom kože); potrebna je anestezija.

Zatvorena repozicija prijeloma zahtijeva postavljanje gipsane imobilizacije; neke dislokacije zahtijevaju samo udlagu ili remen.

Otvoreno repozicija prijeloma izvodi se uz pomoć raznih kirurških implatanata, vanjski i / ili unutarnji. U otvorenoj repoziciji s unutarnjnjom fiksacijom (ORIF), fragmenti loma poravnati i održavaju se u mjestu primjenom kombinacija pinova, vijaka i pločice. ORIF obično indicirana prilikom

• Pomaka intraartikularnih prijeloma (precizno uskladiti zajedničke površine).

• ORIF ima bolje rezultate nego konzervativni tretman za određene tipove lomova.

• Zatvorena repozicija nije bila djelotvorna.

• Patološke frakture javljaju u kosti oslabljenoj kod malignih bolesti; ovakve kosti ne cijele kao zdrave a ORIF smanjuje bolnost i skraćuje vrijeme hospitalizacije

• Dugotrajna nepokretnost (potrebna za liječenje prijeloma) je nepoželjna (npr, prijelomi kuka ili dijafize bedrene kosti); ORIF omogućuje ranu strukturalnu stabilnost, smanjuje bol i olakšava mobilizaciju.

PRICE

PRICE (Protection-zaštita; Rest-mirovanje, Imobilisation- imobilizacija, Compression- kompresija, Elavation- povišenje) terapija može biti korisna

Zaštita spriječava daljnje ozljeđivanje. To može uključivati ograničavanje korištenja ozlijeđenog dijela, primjenjujući udlagu, gips, uz mobilizaciju pomoću štaka.

Mirovanje prevenira daljnje ozljeđivanje i ubrzava cijeljenje.

Led i kompresija mogu smanjiti oticanje i bol. U prvih 24–48 h (svakih 15–20 min., što je češće moguće) se povremeno nanosi led, zatvoren u plastičnu vrećicu ili kompresu, čime se smanjuje edem i bol. Ozljede mogu biti komprimirani pomoću udlage, elastičnim zavojem, ili, na određenim ozljedama koje uzrokuju teške otekline, npr. Jonesovi kompresijski zavoji. Jonesovi zavoji se sastoje od 4 sloja; Slojevi 1 (unutarnji) i 3 su pamučni, a slojevi 2 i 4 su elastični zavoji.

Elevacija elevacija ozlijeđenog uda iznad razine srca omogućava dreniranje edema i minimalizira oticanje

Nakon 48 h, bol se može ublažiti, a cijeljenje ubrzati povremenim grijanjem (npr. zagrijanom kompresom) od 15–20 min.

Imobilizacija

Imobilizacija smanjuje bol i olakšava zarastanje sprečavajući daljnje ozljede i održavanjem frakturnih ulomaka u optimalnom položaju. Imobilizirati se treba zglob proksimalno i distalno od ozljede.

Većina prijeloma imobilizira se tjednima u gipsu (kruti, cirkularni gips). Nekoliko brzo cijelećih, stabilnih prijeloma (npr kopča prijeloma ručnog zgloba kod djece) ne zahtijevaju dugu imobilizaciju, rana mobilizacija ima najbolje rezultate.

Gipsana imobilizacija obično se koristi za prijeloma i druge ozljeda koje zahtijevaju tjedne imobilizacije. Rijetko razvoj edema unutar imobilizacije može dovesti do razvojacompartment syndrome. Ako se sumnja na razvoj veće otekline ispod gipsa, gips (i svi slojevi) se razrezuju s kraja na kraj medijalno i lateralno.

Bolesnici s imobilizacijom treba dati pisane upute, uključujući sljedeće:

• Držite gips suhim.

• Nikada ne stavljajte predmete unutar gipsa.

• Provjerite rubove i kožu oko gipsa svaki dan i prijavite bilo crvena ili bolna područja.

• vatirajte sve grube rubove s mekom trakom, tkaninom ili drugim mekim materijalom kako bi se spriječilo rubove gipsa da ozlijedi kožu.

• Kada se odmarate, postavite gips pažljivo, po mogućnosti koristeći mali jastuk, kako bi se spriječila mogućnost od prignječenja ili ukopavanja u kožu.

• Podignite gips kad god je to moguće kako bi spriječili oticanje.

• Potražite liječničku pomoć odmah ako bol ne prestaje ili je gipsana imobilizacija pretjerano široka.

• Potražite liječničku pomoć odmah ako se neugodan miris širi iz imobilizacije ili u slučaju pojave temperature, što može ukazivati na razvoj infekcije.

• Tražite liječničku pomoć u slučaju pojave boli utrnulosti ili slabosti imobiliziranog ekstremiteeta.

Važno je dobro održavanje higijene.

Udlaga (vidi sliku) može biti korištena kod određenih stabilnih prijeloma ili brzocijelećih prijeloma koji zahtijevaju ranu mobilizaciju. Udlaga ne obuhvaća cijelu cirkumferenciju; Dakle, to omogućuje pacijentima da apliciraju hladne obloge i omogućava veću mobilnost. Udlaga omogućuje bolesniku da nanosi led i da se slobodnije kreće a ne pogoduje razvoju sindroma odjeljka. Neke ozljede koje u konačnici zahtijevaju gipsanje su u početku imobilizirane s udlagom do regresije otoka.

Ortoza daje određeni stupanj podrške i ograničava mobilnost; to može biti korisno za ozljede koje ne zahtijevaju potpunu imobilizaciju(npr ozljeda ramena, koja, ako se u potpunosti imobilizira, vrlo brzo može dovesti do kontrakture [smrznuto rame]).

Zavoji (Komad tkanine ili zavoja) mogu se koristiti uz ortoze kako bi spriječili pomicanje tokom noći. Zavoj je omotan oko leđa i preko prelomljenog dijela nadlaktične kosti. Zavoj se ponekad koristi uz ortozu za imobilizaciju dijela proksimalnih fraktura humerusa.

Mirovanje u krevetu , kojim se ponekad liječe određeni prijelomi (prijelomi zdjelice ili kralježnice) mogu izazvati neželjene komplikacije poput duboke venske tromboze, atrofije muskulature).

Dugotrajne imobilizacije (> 3-4 tjedana za mlade) mogu uzrokovati ukočenost, kontrakture i atrofije mišića. Te komplikacije se mogu brzo razviti i može biti trajna tegoba, osobito u starijih osoba. Neki brzo cijeleće ozljede se najbolje liječe nastavakom aktivnog gibanja unutar prvih nekoliko dana ili tjedana; rana mobilizacija može smanjiti kontrakture i atrofije mišića, čime se ubrzava oporavak funkcije.

Fizioterapeuti mogu savjetovati pacijente o tome što mogu učiniti tijekom imobilizacije kako bi održali što je moguće više funkcije. Nakon imobilizacije, fizioterapeuti mogu pacijentima pružiti vježbe za poboljšanje raspona pokreta i snage mišića, jačanje i stabilizaciju ozljeđenog zgloba, a time i sprječavanje ponavljanja i dugotrajnog oštećenja.

Ostali postupci

Zamjena zgloba (Artroplastika) može biti potrebna, obično kad fraktura nepopravljivo ošteti gornji kraj bedrene kosti ili humerusa.

Koštano presađivanje može biti učinjeno odmah, ako je jaz između fragmenata kosti prevelika. To se može učiniti kasnije ako cijeljenje je odgođeno ili se ne javlja (nesrastanje).

Literatura

• 1. Beaudoin FL, Haran JP, Liebmann O: Usporedba ultrazvučno vođenog bloka femoralnog živca tri-u-jednom nasuprot parenteralnim opioidima samo za analgeziju u bolesnika s prijelomima kuka s hitnim slučajem: randomizirano kontrolirano ispitivanje. Acad Emerg MedAnn Emerg Med 61(5): 521-527, 2013. doi: 10.1111/acem.12154.

Gerijatrijske specifičnosti

Starije osobe su predisponirane za koštano-mišićne ozljede u cjelini zbog sljedećeg:

• Tendenciju da padaju često (npr zbog senilnog gubitka propriocepcije, štetni učinci lijekova na propriocepcije ili posturalnih refleksa, ortostatska hipotenzija)

• Oslabljenih zaštitnih refleksa tijekom pada

• Napredovanjem osteoporoze tokom porata životne dobi .

Prijelomi povezani s dobi su frakture distalnog radijusa, proksimalni humerus, zdjelice, proksimalnog dijela bedrene kosti i kralježaka.

Za ozljede mišićno-koštanog sutava kod starijih, cilj liječenja je brz povratak aktivnostima svakodnevnog života, a ne savršena obnova ekstremiteta, poravnanje i održanje dužine.

Budući da nepokretnost (imobilizacije zgloba ili mirovanje)povećava vjerojatnost negativnih učinkaka u starijih osoba, korištenje ORIF-a za liječenje prijeloma se povećava.

Rana mobilizacija (omogućeno uz ORIF) i fizikalna terapija su neophodni za oporavak funkcije.

Komorbiditeti istodobno (npr artritis) mogu ometati oporavak.

Ključne točke

• Ozljede koje ometaju arterijsku opskrbu i uzrokuju sindrom odjeljka prijete vitalnosti udova i mogu u konačnici ugroziti život.

• Provjerite ozljede ligamenata, tetiva i ozljeda mišića, kao i prijeloma (ponekad dio ove evaluacije je odgođena dok se ne isključe prijelomi).

• Pregledajte zglobove iznad i ispod ozlijeđenog područja.

• Razmotrite uzrok boli, osobito ako je fizikalni nalaz normalan u zglobu kojeg pacijenti identificiraju kao bolan (npr bolove u koljenu kod bolesnika s prijelomom kuka).

• Za mnoge ozljede distalnih ekstremiteta (npr. Neke ozljede u prstima od 2 do 5, neke uganuća gležnja), rendgenske zrake nisu potrebne za provjeru prijeloma, jer prisutnost prijeloma ne bi promijenilo liječenje.

• Razmotrite MRI (ponekad CT) kada su RTG snimke uredne, ali snažno se klinički sumnja na prijelom (primjerice, u starijoj osobi koja ima bolove kuka i ne može hodati nakon pada); MRI može biti učinjen za dijagnosticiranje ozljeda mekih tkiva.

• Odmah liječiti ozbiljne povezane ozljede, imobilizirati nestabilne ozljede, a što je prije moguće, liječenje boli i reponirati prijelome.

• Imobilizirati nestabilne prijelome odmah; upotrijebiti longete ili cirkularne imobilizacije za sve prijelome odmah po repoziciji.

• Liječite prema PRICE principima (zaštita, odmor, led, kompresija, elevacija).

• Objasniti bolesniku eksplicitno, uz pisane upute o liječenju i ponašanju s imobilizacijom.

• Kada je liječe starijie osobe, obično odabrati metodu koja rezultira u najranijoj mobilizacijom.