Kongenitalna rubeola virusna je infekcija stečena za vrijeme trudnoće od zaražene majke koja može dovesti do višestrukih prirođenih anomalija ali i smrti ploda. Dijagnoza se postavlja serološki i kulturom virusa. Nema specifičnog liječenja. Prevencija se provodi cijepljenjem.
vidi: Rubeola i Pregled neonatalnih infekcija
Prirođena rubeola nastaje uslijed primarne infekcije majke. Kongenitalna rubeola je rijetka u razvijenim zemljama s obzirom na procjepljenost (vidi učinkovitost i sigurnost cijepljenja djece).
Smatra se kako infekcija rubeole započinje invazijom gornjih dišnih puteva, potom nastaje viremija i rasap virusa na udaljena mjesta uključujući posteljicu. Ukoliko infekcija nastane tijekom prvih16 tjedana gestacije, osobito prvih 8 do 10 tjedana, postoji visok rizik od nastanka razvojnih anomalija. Smatra se kako u ranom stadiju gestacije virus izaziva kroničnu intrauterinu infekciju. Učinci uključuju oštećenje endotela krvnih žila, neposrednu citolizu stanica i prekid stanične mitoze.
Simptomi i znakovi
Simptomi i Znakovi Kongenitalne Rubeole
Rubeola kod trudnica može biti asimptomatska bolest ili se razviju simptomi strane gornjeg dišnog sustava, vrućica, limfadenopatija (osobito subokcipitalno i retroaurikularno) te makulopapulozni osip. Mogu uslijediti simptomi od strane zglobova.
Kod fetusa zaražene majke široki raspon posljedica je moguć, od zdravog novorođenčeta, višestrukih anomalija koje se skupno nazivaju sindrom kongenitalne rubeole do fetalne smrti. Najčešći poremećaji uključuju:
Ostale manje učestale posljedice uključuju trombocitopeniju s purpurom, dermalnu eritropoezu koja dovodi do plavkasto–crvenih kožnih promjena, adenopatiju, hemolitičku anemiju i intersticijsku pneumoniju. Potrebne su daljnje kontrole radi pravovremenog otkrivanje naknadnog gubitka sluha, mentalne retardacije, poremećaja ponašanja, endokrinopatija ili rijetkog progresivnog encefalitisa. Novorođenčad s kongenitalnom rubeolom mogu rizviti imunodeficijencije kao što je hipogamaglobulinemija.
Dijagnoza
Prirođena Rubeola
-
Titar antitijela rubeole u majčinom serumu
-
Izolacija kulturom i/ili dokazivanje virusa PCR metodom u amnionskoj tekućini, nosu, grlu (poželjno), urinu, likvoru ili uzorku krvi kod majke.
-
Titar antitijela izmjeren serijski i detekcija virusa već spomenutim metodama.
Trudnicama se rano tijekom trudnoće rutinski određuje IgG titar na rubeolu. Titar se ponavlja seronegativnim majkama ukoliko razviju simptome ili znakove bolesti a dijagnoza se postavlja pozitivnim IgM protutijelima, IgG serokonverzijom ili ≥ 4-strukim porastom akutnog i konvalescentnog IgG titra. Virus je teško kultivirati, ali je moguće iz obriska nazofarinksa. PCR metoda koristi se za potvrdu rezultata kulture, otkrivanje virusne RNK izravno u uzorcima bolesnika, određivanje genotipa i epidemiološkog praćenja divljeg soja rubeola virusa.
Infekcija ploda se može dijagnosticirati tako da se detektira virus u amnijskoj tekućini detekcijom rubeola-specifičnih IgM protutijela u fetalnoj krvi i PCR tehnikom fetalne krvi ili tkiva dobivenog biopsijom korionskih resica.
Kod novorođenčadi sa sumnjom na sindrom kongenitalne rubeole potrebno je odrediti titar protutijela i prikupiti uzorke za otkrivanje virusa. Perzistiranje rubeola specifičnog IgG titra kod dojenčeta nakon 6 do 12 mj. ukazuje na prirođenu infekciju. Detekcija rubeola specifičnih IgM protutijela generalno ukazuje na rubeola infekciju, ali mogući su i lažno pozitivni IgM rezultati. Kod djece s kongenitalnom rubeolom biološki uzorci krvi, urina, likvora, nazofarinksa i očne spojnice često sadrže virus. Uzorak iz nazofarinksa ima najbolju osjetljivost za izradu kulture. Laboratorij je potrebno prethodno obavijesti ako se sumnju na rubeola infekciju.
Ostale pretrage obuhvaćaju kompletnu i diferencijalnu krvnu sliku, analizu likvora i rentgen kostiju koji detektira karakteristična prosvjetljenja. Također je potrebno napraviti oftalmološki i kardiološki pregled.
Liječenje
Prirođena Rubeola
Ne postoji specifična terapija rubeole za infekciju u majke ili prirođenu infekciju novorođenčeta.
Potrebno je informirati majku izloženu rubeoli u ranoj trudnoći o mogućim rizicima za plod.
Neki stručnjaci preporučuju primjenu nespecifičnog imunoglobulina (0,55 mL/kg IM), nakon izlaganja rubeoli u ranoj trudnoći, majkama koje odluče nastaviti trudnoću unatoč riziku multiplih malformacija ploda. Imunoglobulin ne jamči prevenciju.
Prevencija
Prirođena Rubeola
Rubeola se može spriječiti cijepljenjem. Koristi se kombinirano cjepivo MOPARU protiv ospica, zaušnjaka i rubeola. Prva doza se daje u dobi od 12-15 mjeseci, druga doza se daje u dobi od 4 do 6 godina (vidi Kalendar Cijepljenja). Nakon puberteta potrebno je cijepiti žene generativne dobi koje nisu imune na rubeolu. Upozorenje: Cijepljenje protiv rubeole je kontraindicirano kod imunodeficijentnih osoba i trudnica. Od cijepljenja do trudnoće treba proći barem 28 dana.
Napor je potrebno uložiti u traganje za neimunim visokorizičnim skupinama poput zaposlenica bolnica i vrtića, imigrantica i studentica te procijepiti ih. Žene za koje se utvrdi da nisu imune tijekom prenatalnog probira potrebno je cijepiti nakon poroda a prije otpusta iz bolnice. Teoretski, cijepljenje neimunih u roku od 3 dana nakon izlaganja rubeoli može spriječiti infekciju, ipak ovaj postupak se nije dokazao korisnim.
Osobe koje imaju dokumentaciju o cijepljenju s najmanje jednom dozom cjepiva koje sadrži oslabljen virus rubeole nakon prve godine ili imaju serološki dokaz imuniteta smatraju se imunim na rubeolu.
Ključne točke
-
Infekcija rubeolom trudnice, osobito tijekom prvog trimestra, može izazvati ozbiljne razvojne anomalije.
-
Sindrom kongenitalne rubeole je rijedak s obzirom na učinkovito cijepljenje i visoku procijepljenost.
-
Oboljele trudnice ili neimune majke izložene rubeoli potrebno je informirati o potencijalnim rizicima za plod. Cijepljenje je kontraindicirano u trudnoći.