Apraksija je nemogućnost izvođenja smislenih, ranije naučenih motoričkih radnji, unatoč volji i fizičkoj sposobnosti da se to učini, a nastaje uslijed oštećenja mozga. Dijagnoza se postavlja klinički, često uključujući neuropsihologijsko testiranje, metode slikovnog prikaza mozga (CT, MR) kako bi se otkrio uzrok. Prognoza ovisi o uzroku i veličini oštećenja te o dobi pacijenta. Nema specifične terapije, no fizikalna i radna terapija mogu djelomično popraviti funkcioniranje i sigurnost pacijenta.
Izolirana apraksija je relativno rijetka pojava.
Etiologija
Etiologija apraksije
Apraksija je posljedica oštećenja mozga (npr. zbog infarkta, tumora ili traume) ili degeneracije, obično u parijetalnim režnjevima ili njihovim spojevima, gdje se zadržava pamćenje naučenih obrazaca pokreta.
Rjeđe je apraksija posljedica oštećenja drugih dijelova mozga, kao što je premotorički korteks (dio frontalnog režnja ispred motoričkog korteksa), drugih dijelova frontalnog režnja ili corpusa callosuma ili je posljedica difuznog oštećenja povezanog s degenerativnim demencijama.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi apraksije
Pacijenti s apraksijom ne mogu konceptualizirati ili izvesti složene naučene motoričke radnje unatoč održanom motoričkom, osjetnom sustavu i sustavu koordinacije te održanoj sposobnosti da izvedu pojedine komponente istih. Tipično je da pacijenti ne prepoznaju svoj deficit.
Najčešće vrste apraksije uključuju
Idejnu apraksiju: Pacijenti s idejnom apraksijom ne mogu uočiti svrhu prethodno naučenog složenog zadatka i stoga ne mogu planirati ili izvršiti potrebne voljne pokrete u ispravnom slijedu. Na primjer, mogu obuti cipele prije čarapa.
Ideomotornu apraksiju: Ova vrsta apraksije je najčešća. Kada se traži da obave uobičajene motoričke zadatke, pacijenti s ideomotornom apraksijom to ne mogu učiniti. Na primjer, ne mogu oponašati radnje kao što je mahanje za pozdrav ili pokazivanje kako se koristi alat (npr. četkica za zube, čekić).
Konceptualnu apraksiju: Ova vrsta apraksije slična je ideomotornoj ataksiji ali ju karakterizira oštećena sposobnost ispravne upotrebe alata. Na primjer, kada im se da odvijač, pacijenti mogu pokušati pisati njime kao da je olovka.
Konstrukcijsku apraksiju: Bolesnici s konstrukcijskom apraksijom ne mogu nacrtati, konstruirati ili kopirati predmet iako razumiju zadatak i imaju fizičku sposobnost za to. Primjerice, pacijent s konstrukcijskom apraksijom ne može kopirati jednostavan geometrijski oblik, iako je sposoban vidjeti i prepoznati podražaj, držati i koristiti olovku te razumjeti zadatak.
Dijagnoza
Dijagnoza apraksije
Testiranje uz krevet bolesnika
Neuropsihologijsko testiranje
Neuroslikovna obrada mozga
Testovi uz krevet bolesnika uključuju ispitivanje sposobnosti pacijenta da izvede ili oponaša svakodnevne uobičajene radnje (npr. mahanje rukom pri pozdravu, zaustavljanje ili počinjanje hoda, češljanje, paljenje ili gašenje šibice, otvaranje brave ključem, korištenje odvijača ili škara, uzimanje daha i zadržavanje daha). Snaga i raspon pokreta moraju se procijeniti kako bi se isključila motorička slabost i koštano-mišićne abnormalnosti kao uzrok simptoma.
Neuropsihologijsko testiranje ili procjena od strane fizioterapeuta ili radnog terapeuta mogu pomoći u identifikaciji suptilnijih apraksija. Neuropsihološko testiranje standardizirano je testiranje koje daje informacije o strukturnom i funkcionalnom integritetu mozga. Procjenjuje inteligenciju, izvršnu funkciju (npr. planiranje, apstrakciju, konceptualizaciju), pažnju, pamćenje, jezik, percepciju, senzomotorne funkcije, motivaciju, raspoloženje i emocije, kvalitetu života i osobnost.
Skrbnike treba pitati o sposobnosti pacijenta da se bavi aktivnostima svakodnevnog života, posebno onima koje uključuju alate za domaćinstvo (npr. ispravna i sigurna uporaba pribora za jelo, četkice za zube, posuđa za pripremu jela, čekića i škara) i pisanjem.
Neuroradiološka obrada mozga (npr. CT ili MR, s ili bez protokola za angiografiju) potrebna je kako bi se dijagnosticirale i karakterizirale centralne lezije (npr. moždani udar, krvarenje, ekspanzivna tvorba, fokalna atrofija).
Prognoza
Prognoza apraksije
Općenito, pacijenti s apraksijom postanu ovisni o pomoći drugih prilikom izvođenja svakodnevnih aktivnosti ili barem zahtijevaju neki oblik nadzora. Pacijenti s moždanim udarom imaju stabilni tijek simptoma te se djelomično i oporave.
Liječenje
Liječenje apraksije
Nema specifičnog liječenja za apraksiju. Lijekovi koji se koriste za usporavanje progresije simptoma demencije nemaju značajnijeg učinka na apraksiju.
Fizikalna i radna terapija imaju skroman utjecaj na poboljšanje funkcioniranja, ali se pokazalo učinkovitijim povećati sigurnost pacijentove okoline i omogućiti mu pomagala koja bi mu omogućila zaobilaženje primarnog deficita.
Ključne točke
Pacijenti s apraksijom ne mogu konceptualizirati ili izvesti složene naučene motoričke radnje unatoč sposobnosti da izvedu pojedine komponente istih.
Potrebno je tražiti od pacijenta da izvede uobičajene svakodnevne zadatke, preporučiti neuropsihologijsko testiranje te učiniti neuroslikovnu obradu mozga.
Potrebno je preporuliti provođenje suportivne fizikalne i radne terapije.