Prijelomi nosnih kostiju ili ozljeda hrskavice mogu dovesti do edema, žarišne boli, hipermobilnosti, krepitacija, epistakse i periorbitalnog podljeva. Dijagnoza se obično postavlja klinički; Liječenje može obuhvaćati repoziciju, stabilizaciju pomoću tamponade nosa i postavljanja udlaga. Hematom septuma se drenira bez odgađanja.
Nosne kosti su među najčešće slomljenim kostima lica zbog svog središnjeg smještaja i izbočenosti. Ovisno o načinu nastanka, također može doći do prijeloma maksile, orbite ili kribriformne lamine, te ozljeda nazolakrimalnih kanala.
U komplikacije spada estetska deformacija i funkcionalna opstrukcija. Hematom septuma može dovesti do avaskularne ili septične nekroze hrskavice, s posljedičnom deformacijom(sedlasti nos) Prijelom kribriformne lamine može dovesti do meningitisa ili moždanog apscesa. Srećom, ova komplikacija je rijetkost.
Simptomi i znakovi
Trauma lica koja dovodi do epistakse može ukazivati na prijelom nosa. Drugi simptomi i znakovi su jasna ili neupadljiva deformacija nosa, edem, žarišna bol, krepitacije i nestabilnost. Moguće su laceracije, ekhimoze (nosne i periorbitalne), devijacija septuma i opstrukcija nosnih šupljina. Septalni hematom izgleda kao ljubičasto izbočenje septuma. Rinoreja likvora se pojavljuje u obliku prozirne tekućine, ali može biti pomiješana s krvlju te ju može biti teško identificirati.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom. Nativne rendgenske slike nekompliciranog prijeloma nosa ne pomažu, jer je njihova osjetljivost i specifičnost mala. Ako se sumnja na druge prijelome lica ili komplikacije, snima se CT kostiju lica. Trake za testiranje glukoze ne određuju točnu rinoreju likvora te se ne preporučuju.
Liječenje
-
simptomatska njegu
-
Kod hematoma septuma, neposredna drenaža
-
Kod deformiteta, odgođena repozicija
Trenutna terapija koja se može pružiti uključuje hladne obloge i analgetike Septalni hematomi se moraju odmah incidirati i drenirati kako bi se spriječila infekcija i nekroza hrskavice.
Repozicija je potrebna samo kod vidljivih deformiteta ili kod opstrukcije dišnog puta Završetak repozicije je određen kliničkim izgledom ili uspostavljanjem prohodnosti nosnih šupljina. Repozicija se obično odgodi za 3 do 5 dana nakon ozljede kako bi se omogućilo smanjenje edema, ali trebalo bi se uraditi u roku od 2 do 3 tjedna od ozljede, prije koštanog formiranja kalusa. Prijelomi nosa u odraslih se mogu reponirati nakon primjene lokalne anestezije; kod djece je potrebna opća anestezija
Tupi elevator se uvodi kroz nosnice i postavlja ispod utisnute nosne kosti, koju se podiže prema naprijed i lateralno, uz pritisak na drugu stranu nosa kako bi se dorzum doveo u središnju liniju. Nos se može stabilizirati iznutra, tamponiranjem (antibiotikom natopljenom gazom) visoko unutar vestibuluma, kao i pomoću vanjske udlage. Unutarnja tamponada 4 do 7 dana; Vanjski splinting potrebno je ostaviti 7 do 14 dana. Antibiotska profilaksa protiv stafilokoka je potreban za vrijeme trajanja nazalne tamponade, kako bi se smanjila opasnost od Sindroma toksičnog šoka.
Hrskavične ozljede često nije potrebno reponirati. U rijetkim okolnostima, kad deformacija zaostaje nakon povlačenja edema, obično je dovoljno učiniti repoziciju i imobilizaciju u lokalnoj anesteziji.
Kod fraktura septumas teško je zadržati poziciju i namještaj nosa te je najčešće potrebna kasnija kirurška korekcija.
Fraktura kribriformne lamine i curenje likvora zahtijeva prijem u bolnicu s ležanjem u krevetu, uzdignutim uzglavljem i mogućom lumbalnom drenažom Lumbalna drenaža i potreba za antibioticima razlikuju se od institucije. Ukoliko se curenje likvora ne zaustavi potrebno je kirurško zbrinjavanje baze lubanje.
Ključne točke
-
Glavni problemi nosnih prijeloma su hematom septuma, epistaksa, nosna opstrukcija, kozmetički problemi, a rijetko i lomovi kribriformne lamine.
-
Nosni x-zrake su nepotrebni.
-
Potrebna žurna drenaža septalnog hematoma
-
Repozicija ili neki drugi zahvati tek nakon 3 do 5 dana nakon smanjenja edema