Indukcija poroda je poticanje trudova prije spontano započetog porođaja kako bi se trudnoća dovršila vaginalno.

• Medicinski opravdana (npr. zbog preeklampsije ili fetalne ugroženosti)

• Izborna (da se točno zna kad dolazi do poroda)

Prije izborne indukcije, mora se utvrditi zrelost fetalnih pluća; izborna se indukcija ne preporuča prije 39. tjedna trudnoće

Kontraindikacije indukcije uključuju ako trudnica ima ili je imala sljedeće:

• kirurške zahvate na fundusu maternice

• Otvorenu fetalnu kirurgiju (npr. operacija meningomijelokele)

• miomektomiju koja uključuje ulazak u šupljinu maternice

• prethodnu klasičnu (vertikalnu) uterotomiju kod carskog reza.

• aktivan genitalni herpes

• placenta previja ili vasa previja

• abnormalnu prezentaciju fetusa (npr. poprečni položaj, predležeću ili zapetljanu pupkovinu, određeni tipovi cefopelvine disproporcije)

Višestruki prethodni ožiljci na maternici i stav zatkom predstavljaju relativne kontraindikacije.

• Mizoprostol 25 mcg vaginalno svakih 3 do 6 sati

• prostaglandina E₂ apliciran intracervikalno (0,5 mg) ili u vidu rodničnog pesara (10 mg). (Prostaglandini su kontraindicirana u žena s prethodnim carskim rezom ili operacije maternice jer ovi lijekovi povećavaju rizik od rupture maternice).

• Oksitocin u visokim ili niskim dozama

• korištenje laminarija i transcervikalnih balon-katetera koji mogu biti korisni kad su druge metode neučinkovite ili postoje izvjesne kontraindikacije.

• mehanička dilatacija s Foleyjevim kateterom udružena s primjenom mizoprostola ili oksitocina 1)

Kad cerviks sazrije, inducira se porod.

Kontinuirana intravenska infuzija oksitocina je najčešće korištena metoda; sigurna je i isplativa. Niskodozni oksitocin se daje počevši od 0,5 do 2 mIU/min, povisujući dozu za 1-2 mIU/min, svakih 15 do 60 minuta. Visokodozni oksitocin se daje počevši s 6 mIU/min, povisujući dozu za 1 do 6 mIU/min svakih 15 do 40 minuta do maksimalne doze od 40 mIU/min. Uz veće doze (>40 mIU/min) može doći do izražene retencije vode koja može biti i toksična za organske sustave. Primjenu oksitocina se mora nadzirati kako bi se spriječile hipertonične kontrakcije maternice, koje mogu ugroziti fetus.

Vanjski fetalni monitoring je rutina; Nakon amniotomije (namjerno pucanja plodovih ovoja), unutarnji nadzor može biti indiciran ako se fetalni status ne može procijeniti izvana. Amniotomija se može učiniti kako bi se pospješio i ubrzao sam porođaj uz uvjet da je cerviks dovoljno zreo, a glava fetusa angažirana, odnosno pričvršćena na ulazu u zdjelicu.