U bolesnika s bubrežnim poremećajima, simptomi i znakova mogu biti nespecifični, odsutni dok sve dok se poremećaj ne pogorša, ili oboje. Nalaz može biti lokalan (npr odražava upalu bubrega ili tvorbu), proizlazi iz sustavnih učinaka disfunkcije bubrega, ili utjecati na mokrenje (npr promjene samog urina ili u proizvodnji urina).

Anamneza

Anamneza ima ograničenu ulogu jer su simptomi nespecifični.

hematurija je relativno specifična za GU poremećaj, ali pacijenti koji imaju crvenu boju mokraće mogu imati i jedno od sljedećeg:

• mioglobinurija

• Hemoglobinurija

• Porfiriuria

• Porfobilinuria

• Hranom uzrokovana promjena boje urina (neke namirnice, npr. repa, rabarbara, ponekad boja za hranu, mogu uzrokovati crveni urin)

• Lijekovima uzrokovana promjena boje urina (neki lijekovi, najčešće fenazopiridin, ali ponekad kaskara, difenilhidantoin, rifampicin, metildopa, fenacetin, fenindion, fenolftalein, fenotiazini i sene mogu uzrokovati tamno žuti do narančasti ili crveni urin)

Visoka koncentracija bjelančevina u mokraći uzrokuje pjenušavost urina, slično sapunici. Učestalo mokrenje (češće mokrenje) treba razlikovati od poliurije (Mokrenje veće količine nego što je normalno) u bolesnika koji se žale na prekomjerno mokrenje. Nikturija je nerijetko posljedica obilnog unosa tekućine neposredno pred spavanje, ali može biti simptom uvećane prostate ili kronične bolesti bubrega. Obiteljska anamneza je korisna za određivanje nasljednog uzorka i rizika od policistične bolesti bubrega ili drugih nasljednih nefropatija (npr nasljedni nefritis, bolest tankih membrana, nokat-patela sindrom, cistinurija, hiperoksalurija).

Klinički pregled:

Bolesnici s umjerenom ili teškom kroničnom bolesti bubrega ponekad izgledaju blijedo, umorno, ili bolesno. Duboko (Kusmalovo) disanje ukazuje na hiperventilaciju, kao odgovor na metaboličku acidozu s acidemijom.

Klinički pregled prsnog koša

Perikardno i pleuralno trenje može ukazivati na uremiju.

Klinički pregled abdomena

Vizualna Ispunjenost gornjeg trbuha može biti nespecifičan, rijedak znak policistične bolesti. To također može biti znak bubrežne ili abdominalne mase ili hidronefroze. Nježan, lateralizirani šum može se povremeno čuti u epigastriju ili lumbalnoa u stenozi bubrežnih arterija; Prisutnost dijastoličkog šuma povećava vjerojatnost renovaskularne hipertenzije.

Bolnost izazvana lumbalnom sukusijom obično govori za pijelonefritis ili obstrukciju mokraćnih putova (npr. kamencima). Normalni bubrezi obično nisu palpabilni. U nekih se žena pri dubokom udahu može napipati donji pol desnog bubrega, a uvećane bubrege ili ekspanzivne tvorbe se nerijetko napipaju bez posebnih zahvata. U novorođenčadi se bubrezi mogu palpirati palcima postavljenim ispred, a preostalim prstima ruke iza kostovertebralnog kuta.

U djece <1 god. solidne tvorbe se mogu razlučiti od cističnih tvorbi transiluminacijom ako ih se približi trbušnoj stijenci.

Pregled kože

Kronične bolesti bubrega mogu izazvati bilo što od sljedećeg:

• Kseroza zbog lojnih i atrofije znojnih žlijezda

• Bljedilo zbog anemije

• Hiperpigmentacije zbog taloženja melanina

• Žućkasta ili žuto-smeđe koža zbog taloženja urobilina

• Petehije ili ekimoze zbog disfunkcije trombocita

• Ekskorijacije zbog svrbeža uzrokovanog hiperfosfatemijom ili uremijom

Uremijsko inje (mraz), tj. odlaganje bijelih do smeđih kristala ureje nakon hlapljenja znoja je rijedak nalaz.

Neurološki pregled

Bolesnici s akutnim zatajenjem bubrega su obično pospani, smeteni i dekoncentrirani, a govor im je nerazgovijetan. Asteriksis se može otkriti u rukopisu ili promatranjem raširenih rukama s maksimalnom ekstenzijom u zapešću; nakon nekoliko sekundi u tom položaju, kretnja šake u fleksiju je asteriksis. Asteriksis sugerira jedno od sljedećeg:

• Kronična bolest bubrega

• Kronično zatajenje jetre

• CO₂ narkoza

• Toksična encefalopatija

Testiranje

Pregled mokraće i određivanje koncentracije serumskog kreatinina prvi su koraci u procjeni bubrežnih poremećaja. Druge pretrage mokraće, krvi, kao i slikovni prikazi (npr. UZ, CT, MR) vrše se pod određenim uvjetima. U idealnom slučaju, nakon što se očisti meatus uretre, uzorak urina se uzme iz srednjeg mlaza prvog jutarnjeg urina; urin bi trebao biti ispitan odmah jer kašnjenje može dovesti do promjena u rezultatima testa. Kateterizacija mokraćnog mjehura ili suprapubična aspiracija može poslužiti u situacijama kada nije moguće dobiti uzorak urina spontanim mokrenjem ili kada vaginalna sekrecija kontaminira uzorak urina. Međutim, trauma kateterizacijom može lažno povećati broj eritrocita u uzorku, te se kateterizacija obično izbjegava ako je bitna procjena mikroskopske hematurije. Sadržaj urinarne vrećice nije prihvatljiv za mikroskopski ili bakteriološki pregled urina.

Analiza urina

Kompletna analiza urina obuhvaća sljedeće:

• Inspekcija boje, izgleda i miris

• Mjerenje pH, specifične težine, proteina, glukoze, eritrocita, nitrita, i leukocitne esteraze test trakom za urin

• Mikroskopska analiza cilindara, kristala i stanica (sediment urina)

Bilirubin i urobilinogen, mada su standardni dio mnogih test–traka, više se ne smatraju važnim za procjenu bubrežnih ili jetrenih bolesti.

Boja je najočitija karakteristika urina i promatranje boje je sastavni dio analize urina (vidi tablicu). Boja urina može ukazati na moguće uzroke te pomaže usmjeriti dodatna testiranja.

Miris, koji se često osjeti pri inspekciji, pruža korisne informacije samo u rijetkim slučajevima nasljednih bolesti metabolizma aminokiselina, npr. miris javorova sirupa u ketoaciduriji razgranatih aminokiselina (engl. maple syrup urine disease);

pH normalno od 5.0 do 6.0 (raspon od 4,5 do 8,0). Mjerenje pH sa staklenim elektrodama se preporučuje kada su potrebne precizne vrijednosti za donošenje odluke, kao za dijagnosticiranje renalne tubularne acidoze; u tim slučajevima, sloj mineralnih ulja mora biti dodan u uzorak urina kako bi se spriječio bijeg CO₂. Odgađanje obrade uzorka podiže pH zbog stvaranja amonijaka bakterijskom razgradnjom ureje. Infekcija bakterijama koje razgrađuju ureu može dovesti do povišenja pH.

Specifična težina pruža grub uvid u koncentraciju mokraće (osmolalnost). Normalno je raspon 1,001 do 1,035; vrijednosti mogu biti niske u starijih osoba ili u bolesnika s oslabljenom funkcijom bubrega, koji su manje sposobni koncentrirati urin. Mjerenje se vrši hidrometrom ili refraktometrom ili se procjenjuje test–trakom. Pouzdanost test–traka je u tom smislu dvojbena, ali dovoljna za bolesnike s kamencima koji sami trebaju pratiti da li im je mokraća dovoljno razrijeđena. Specifična težina je na ovaj način lažno povećana kad je pH urina <6, a snižena kad je pH >7. Podaci dobiveni hidrometrom ili refraktometrom mogu biti lažno povišeni pri visokim koncentracijama većih molekula (npr. radiološki kontrasti, albumini, glukoza, karbenicilin).

Protein, otkriven standardnom test trakom, odražava uglavnom koncentraciju urinarnog albumina, klasificira se kao negativno (< 10 mg / dl), trag (15 do 30 mg / dL), ili 1+ (30 do 100 mg / dl) kroz 4+(> 500 mg / dL). Mikroalbuminurija, važan marker za bubrežnie komplikacije u bolesnika s dijabetesom, se ne otkriva standardnom test trakom, ali postoje posebne test trake za mikroalbuminuriju. Lake lance (npr kod multiplog mijeloma) također nije moguće otkriti test trakom. Značaj proteinurije ovisi više o ukupnom lučenju proteina nego koncentraciji proteina procijenjenoj test trakom; na taj način, kada se otkrije proteinurija test trakom, potrebno je kvantitativno mjerenje proteinurije. Lažno negativni rezultati mogu biti uzrokovani razrijeđenim urinom. Lažno pozitivni rezultati mogu biti uzrokovane jednim od sljedećeg:

• Visokim pH (> 9)

• Prisutnost stanica

• Radiološka kontrastna sredstva

• Koncentrirani urin

Glukoza se obično pojavljuje u urinu kada je porast glukoze u serumu > 10,1 mmol/L (180 mg / dL)> uz urednu bubrežnu funkciju. Prag detekcije test–trakom je 2,8 mmol/L (50 mg/dl). Svaki nalaz glikozurije je abnormalan. Lažno niski ili negativni rezultati mogu biti uzrokovani jednim od sljedećeg:

• Askorbinska kiselina

• Ketoni

• Aspirin

• Levodopa

• Tetraciklin

• Vrlo visok pH urina

• Razrijeđeni urin

Hematurija se otkriva kada dolazi do razgradnje eritrocita na test traci čime se oslobađa Hb, što dovodi do promjene boje. Raspon ide od negativnog (0) do 4+ nalaza. Tragovi krvi (3–5 E po vidnom polju velikog uvećanja) su normalni pod određenim okolnostima (npr. tjelesni napor). Kako test trake reagiraju s Hb, pozitivan se rezultat dobiva i na slobodni Hb (npr. hemoliza u krvožilju) ili mioglobin (npr. rabdomioliza). Hemoglobinurija i mioglobinurija se razlikuju od hematurije po izostanku E pri mikroskopskom pregledu sedimenta i po različitoj obojenosti test–traka. Eritrociti stvarajui točkasti ili šareni uzorak; slobodni Hb i mioglobin mogu stvoriti jedinstvenu promjenu boje. Povidon jod uzrokuje lažno-pozitivan test (ujednačena boje); askorbinska kiselina uzrokuje lažno negativne rezultate.

Nitriti nastaju bakterijskom redukcijom mokraćnih nitrata koji potječu iz metabolizma aminokiselina. Nitrita normalno nema i ukazuju na bakteriuriju. Nalaz je ili pozitivan ili negativan. Lažno negativni rezultati mogu se pojaviti zbog jednog od sljedećeg:

• Infekcija s određenim patogenima koji se ne mogu pretvoriti nitrata u nitrite (npr, Enterococcus faecalis, Neisseria gonorrhoeae, Mycobacterium tuberculosis, Pseudomonas sp)

• Urin koji nije dovoljno dugo bio(< 4 sata) u mokraćnom mjehuru

• Niska urinarna ekskrecija nitrata

• Enzimi (nekih bakterija) koji reduciraju nitrate u nitrogen

• Visoka razina urobilinogena

• Prisutnost askorbinske kiseline

• pH urina < 6.0

Određivanje nitrita se najviše rabi uz testiranje leukocitne esteraze radi praćenja bolesnika s rekurentnim urinarnim infekcijama, osobito djece s vezikoureteralnim refluksom, ponekad za potvrdu nekomplicirane upale mokraćnih putova kod mladih žena .

Leukocitnu esterazu otpuštaju lizirani neutrofili. Njegova prisutnost u urinu odražavaju akutnu upalu, najčešće zbog bakterijske infekcije, ali ponekad zbog intersticijskog nefritisa, nefrolitiaze, ili tuberkuloze bubrega. Prag detekcije kreće se oko 5 leukocita u vidnom polju velikog uvećanja, a raspon nalaza ide od negativnog (0 leukocita u polju) do 4+. Pretraga međutim nije osobito osjetljiva u otkrivanju infekcije. Zagađenje uzorka mokraće vaginalnom florom je najčešći uzrok lažno pozitivnih rezultata. Lažno negativni rezultati mogu biti posljedica jednog od sljedećeg:

• Vrlo razrijeđeni urin

• Glikozurija

• Urobilinogen

• Korištenje fenazopiridina, nitrofurantoina, rifampicina, ili velike količine vitamina C

Leukocitna esteraze se koristi uglavnom s testiranjem nitrita za praćenje bolesnika s rekurentnim urinarnim infekcijama, a ponekad i za dijagnosticiranje nekomplicirane IMS u žena reproduktivne dobi. Ako su obje pretrage negativne, vjerojatnost pozitivne urinokulture je vrlo niska.

Mikroskopski pregled:

Za utvrđivanje solidnih sastojaka (stanice, cilindri, kristali) potreban je mikroskopski pregled, najbolje odmah nakon mokrenja i provjere test–trakom. Uzorak se obrađuje centrifugiranjem 10 do 15 ml urina na 1500 do 2500 okretaja u minuti tijekom 5 minuta. Supernatant se u potpunosti odlije; mala količina urina ostaje s ostatkom na dnu epruvete za centrifugiranje. Ostatak se pomiješa natrag u otopinu laganim potresanjem cijev ili lupkanjem dna. Uzorak 10–15 ml mokraće se centrifugira 5 min na 1500–2500 okreta/min, veći gornji dio se ukloni, a mala količina sedimenta s dna epruvete se pipetira na predmetno stakalce (prethodno se može pomiješati s tekućim ostatkom, blagim lupkanjem ili tresenjem epruvete) i pokriva pokrovnim stakalcem. Za rutinsku analizu nije nužno bojenje uzorka. Pregled se vrši pod slabijim svjetlom uz objektiv manje rezolucije ili pod punim svjetlom uz snažniji objektiv; Polarizirano svjetlo se koristi za identifikaciju nekih kristale i lipida u urinu. Fazna kontrast mikroskopija olakšava identifikaciju stanica i cilindara.

Epitelne stanice (Renalne tubularne, prijelazne, skvamozne stanice) se često nalaze u mokraći; Najčešće su skvamozne stanice koje oblažu kraj uretre ili kontaminacijom dolaze iz vagine. Samo renalne tubularne stanice su dijagnostički važne; Međutim, osim kad se nalaze u cilindrima, one se teško razlikuju od prijelaznih stanica. I u normalnom urinu se može naći pokoji cilindar stanica bubrežnih tubula, no veći broj govori za tubularno oštećenje (npr. akutna tubularna nekroza, tubulointersticijski nefritis, nefrotoksini, nefrotski sindrom).

Eritrociti < 3 / u vidnom polju može biti normalno (<5 / u vidnom polju ponekad je normalno, npr nakon vježbanja), i svaka izolirana hematurija treba se tumačiti u kliničkom kontekstu. Mikroskopskom analizom, eritrociti glomerularnog podrijetla su manji i dismorfični, presavijeni i s mjehurićima; neglomerularni eritrociti zadržavaju svoj normalan oblik i veličinu.

Leukociti < 5 / po vidnom polju može biti normalno; Posebno bojenje može razlikovati eozinofile od neutrofila (vidi stranicu). Piuria je definirana kao > 5 bijelih krvnih stanica / po vidnom polju u uzorku centrifugiranog urina.

Lipidurija je najčešđe vezana uz nefrotski sindrom; stanice tubula apsorbiraju filtrirane lipide, koji se mikroskopom vide kao ovalna masna tjelešca, a kolesterol u polariziranom svjetlu pokazuje malteške križeve. Kolesterol i drugi lipidi mogu slobodno plutati ili su ugrađeni u cilindre.

Kristali se nalaze često i većinom su klinički beznačajni. Formiranje kristala ovisi o sljedećem:

• koncentracija urina kristalnih sastavnica

• pH

• Odsutnost inhibitora kristalizacije

Lijekovi su neprepoznati uzrok kristala (vidi tablicu).

Podlogu cilindara predstavlja glikoprotein nepoznate funkcije (Tamm–Horsfallov protein), koje se izlučuje u uzlaznom kraku Henleove petlje. Oni su cilindrični i imaju pravilne rubove. Njihova prisutnost ukazuje na bubrežno porijeklo, koja može pomoći u dijagnosticiranju. Vrste cilindara se razlikuje u građi i izgledu (vidi tablicu).

Druge pretrage urina:

Takve su analize korisne u specifičnim okolnostima.

Izlučivanje proteina se obično određuje u 24–h mokraći ili se procjenjuje iz odnosa proteina i kreatinina, koji u slučajnom uzorku mokraće dobro korelira s vrijednostima 24–h prikupljanja izraženim u g/1,73 m² tjelesne površine (npr. 400 mg/dl proteina i 100 mg/dl kreatinina u slučajnom uzorku je jednako 4 g/1,73 m² u 24–h urinu). Omjer proteina / kreatinin je manje točn kada je izlučivanje kreatinina značajno povećano (primjerice, u sportaša) ili smanjeno (primjerice, u kaheksiji).

Mikroalbuminurija je izlučivanje albumina trajno između 30 i 300 mg / dan (20 do 200 μg / min); manje količine smatraju se urednog raspona, a iznosi > 300 mg / dan (> 200 μg / min) se smatra proteinurijom. Omjer urinarnih albumina i kreatinina je pouzdana i jednostavna probirna pretraga jer ne zahtijeva vremenski zahtjevno prikupljanje mokraće, a dobro korelira s 24–h rezultatima. Nalaz >30 mg/g (>0,03 mg/mg) govori za mikroalbuminuriju. Valjanost testa je najveća iz prvog jutarnjeg urina uz prethodno izbjegavanje većih napora (može uzrokovati prolazno pozitivnu test traku na proteine) te u stanjima bez izrazito niskog ili visokog stvaranja kreatinina (kahektične ili vrlo mišićave osobe). Mikroalbuminurija se može pojaviti u sljedećim stanjima:

• Šećerna bolest

• Hipertenzija

• Disfunkcija bubrežnog transplantata

• Preeklampsija:

• infekcija mokraćnih potova

• Kronična bolest bubrega

Mikroalbuminurija je rani stadij dijabetičke bolesti bubrega u oba tipa 1 i 2 šećerne bolesti; napredovanje bubrežne bolesti je više predvidivo u tipu 1 nego tipu 2 bolesti. Mikroalbuminurija je čimbenik rizika za krvožilne bolesti i rane kardiovaskularne smrtnosti, neovisan o dijabetesu ili hipertenziji.

Sulfosalicilina kiselina (SSK) u tekućem obliku ili na test–trakama služi za otkrivanje nealbuminskih bjelančevina (npr. imunoglobulina u plazmocitomu) kad standardne test– trake daju negativan rezultat; Pretraga je semikvantitativna, u rasponu od 0 (nema zamućenja) do 4+ (flokulacija). Lažno pozitivne rezultate daju radiološki kontrasti.

Ketoni se prelijevaju u mokraću pri ketonemiji. Više se ne preporučuje njihovo određivanje test–trakama jer se tako dokazuju samo acetoctena kiselina i aceton, bez β– hidroksimaslačne kiseline. Moguć je stoga lažno negativan rezultat i bez dodatnog, vanjskog uzroka (npr. vitamin C, fenazopiridin, N–acetilcistein) pa je točnije izravno mjerenje ketona u serumu. Ketonurija je posljedica endokrinih i metaboličkih otklona pa ne ukazuje na disfunkciju bubrega.

osmolalnost, ukupni broj otopljenih čestica po jedinici mase (mOsm / kg [mmol / kg]), može se mjeriti izravno osmometrom. Normalna osmolanost 50–1200 mOsm/kg. Određivanje osmolalnosti je najkorisnije u procjeni hipernatrijemije, hiponatrijemije, SIADH i dijabetes insipidusa.

Mjerenje elektrolita pomaže u otkrivanju specifičnih poremećaja. Koncentracija Na olakšava razlikovanje deplecije volumena (urinarni Na <20 mmol/L) od akutne nekroze tubula (urinarni Na >40 mmol/L) kao uzroka akutnog zatajenja bubrega. Frakcijsko izlučivanje Na (FE_Na) je postotak filtriranog Na koji je izlučen. Izračunava se kao omjer izlučenog i filtriranog Na, pojednostavljeno na sljedeći način:

gdje U_Na je Na u urinu, P_Na je Na u plazmi, P_Cr je kreatinin u plazmi, a UCr je kreatinin u urinu.

Taj omjer je pouzdaniji od samog U_Na jer su razine U_Na od 20 do 40 mmol/L nespecifične. FE_Na< 1% sugerira prerenalne uzroke, kao što su deplecija volumena; Međutim, akutni glomerulonefritis ili neke vrste akutne tubularne nekroze (primjerice, rabdomioliza, kontrastna nefropatija) i akutna parcijalna opstrukcija može imati FE_Na< 1%. Vrijednost > 1% sugerira akutnu tubularnu nekrozu ili akutni intersticijski nefritis.

Druga korisna mjerenja uključuju sljedeće:

• Frakcijsko izlučivanje HCO₃ pri evaluaciji renalne tubularne acidoze

• Određivanje Cl i anionskog procjepa urina u obradi metaboličke alkaloze i acidoze

• Razine K u određivanju uzroka hipokalemije ili hiperkalijemije

• Razina kalcija, magnezija, urata, oksalata, citrata i cistina u obradi kamenaca.

Eozinofili, stanice koje se boje svijetlo crveno ili ružičasto-bijelo pri pojanju po Wrightu ili Hnselu, najčešće ukazuju na jedan od sljedećih uzroka:

• Akutni tubulointersticijski nefritis

• Brzo progresivni glomerulonefritis

• Akutni prostatitis

• Renalna ateroembolija

Citologija koristi se za sljedeći:

• Za probir za rak u populaciji visokog rizika (npr petrokemijski radnici)

• Za procjenu bezbolne hematurije u odsutnosti znakova glomerularne bolesti (odsutnost dismorfičnih eritrocita, proteinurije i zatajenja bubrega)

• Za provjeru recidiva nakon resekcije tumora mokraćnog mjehura.

Osjetljivost je oko 90% za karcinom in situ; Međutim, osjetljivost je znatno niža za karcinome prijelaznih stanica niskog gradusa. Upalne ili reaktivne hiperplastične promjene ili citotoksični lijekovi za karcinom mogu uzrokovati lažno pozitivne rezultate. Dokazivanje tumora mokraćnog mjehura poboljšava se energičnim ispiranjem mjehura malom količinom fiziološke otopine (50 ml se uštrcava preko katetera i potom aspirira). Na taj način dobivene stanice se koncentriraju i analiziraju.

Bojenje po Gramu i kulture uz antibiogram indicirane su pri sumnji na GU infekcije; pozitivan rezultat je potrebno tumačiti u kliničkom kontekstu.

Aminokiseline se normalno filtriraju i reapsorbiraju u proksimalnom tubulu. U mokraći se javljaju pri nasljednim ili stečenim defektima tubulnog transporta (npr. Fanconijev sindrom, cistinurija). Utvrđivanje vrste i količine aminokiselina pomaže i pri dijagnosticiranju nekih kamenaca, bubrežne tubularne acidoze i nasljednih poremećaja metabolizma.

Pretrage krvi:

Krvni testovi su korisni u procjeni bubrežnih poremećaja.

Općenito, razine serumskog kreatinina >114 μmol/L μ (1,3 mg/dl) u muškaraca i >90 μmol/L (>1 mg/dl) u žena su obično abnormalne. Serumski kreatinin ovisi o stvaranju kreatinina, kao i o zlučivanju kreatinina putem. Zbog povećanja kreatinina s većom mišićnom masom, mišićave osobe imaju više razine serumskog kreatinina a starije i pothranjene osobe imaju niže razine.

Serumski kreatinin može biti povećan u sljedećim uvjetima:

• Korištenje ACE inhibitora i blokatora angiotenzin II receptora.

• Potrošnja velikih količina mesa

• Korištenje nekih lijekova (cimetidin, trimetoprim, cefoksitin, flucitozin)

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora reverzibilno snižavaju eGFR i povisuju kreatinin budući da snažnije dilatiraju eferentne nego aferentne arteriole glomerula. Općenito, serumski kreatinin sam nije dobar pokazatelj funkcije bubrega. Cockcroft i Gault formula, i MDRD formula procjenjuju eGFR na temelju serumskog kreatinina i drugih parametara i pouzdanije procjenjuju funkciju bubrega.

Omjer ureja/kreatinin se koristi za razlikovanje prerenalnog oštećenja bubrega od renalnog i postrenalnog (opstruktivnog); vrijednost > 15 se smatra nenormalnom i može se pojaviti u prerenalnoj i postrenalnoj azotemiji. Na razinu ureje utječe unos bjelančevina i niz vanbubrežnih zbivanja (npr. trauma, infekcije, unutarnje krvarenje, kortikosteroidi) pa je nepouzdani parametar bubrežnih poremećaja, iako na njih obično ukazuje.

Cistatin C, inhibitor serin proteinaze koji se proizvodi u svim stanicama s jezgrom i filtrira putem bubrega, također se može koristiti za procjenu funkcije bubrega. Njegova koncentracija u plazmi je neovisna o spolu, dobi i tjelesnoj težini. Testiranje nije uvijek dostupno, a vrijednosti nisu standardizirane u svim laboratorijima.

Koncentracija serumskih elektrolita (primjerice, Na, K, HCO₃) se može promijeniti i anionski zjap (Na - [CI +HCO₃]) se može povećati u akutnoj bubrežnoj ozljedi i kroničnoj bolesti bubrega. Koncentraciju serumskih elektrolita treba pratiti redovito.

Krvna slika može ukazati na anemiju kod kronične bolesti bubrega ili, rijetko, policitemiju kod policistične bolesti odnosno karcinoma bubrega. Anemija je često višefaktorska (uglavnom zbog manjka eritropoetina te ponekad pogoršana ili uzrokovana gubitkom krvi dijalizom ili iz GI trakta); to može biti mikrocitna ili normocitna, a može biti hipokromna ili normokromna.

Renin, proteolitički enzim, spremljen je u jukstaglomerularnim stanicama. Lučenje mu potiču smanjenje volumena krvi i protoka kroz aferentne arteriole, a koče zadržavanje Na i vode. Koncentracije renina se određuju kao plazmatska aktivnost (PRA), količinom stvaranja angiotenzina I po satu. Uzorke treba uzeti u stanjima dobre hidriranosti, pri urednim serumskim koncentracijama natrija i kalija. Plazma renina, aldosterona, kortizol, i ACTH treba mjeriti u obradi sljedećih stanja:

• Adrenalna insuficijencija

• Hiperaldosteronizam

• Rerfraktorna hipertenzije

Omjer aldosterona / renina u plazmi izračunata iz mjerenja dobivenih dok je pacijent u uspravnom položaju je najbolji test probira za hiperaldosteronizam, pod uvjetom da je aktivnost plazmatskog renina > 0,5 ng / ml / h i aldosterona >12 do 15 ng / dL.

Evaluacija funkcije bubrega

Funkcija bubrega je procijenjena korištenjem vrijednosti koje su izračunate pomoću formula temeljem rezultata nalaza iz krvi i mokraće.

GFR

Glomerularna filtracija (GFR), volumen krvi koji se filtrira u bubregu u minuti, najbolja je ukupna mjera funkcije bubrega; ona se izražava u ml / min. Obzirom da se normalna GFR povećava s povećanjem veličine tijela, primjenjuje se faktor korekcije pomoću površine tijela (BSA) koji se u pravilu primjenjuje. Ova korekcija je potrebna radi usporedbe GFR pojedinog pacijenta u normalnim stanjima i definicije različitih faza kronične bolesti bubrega. S obzirom da je srednja normalna tjelesna površina 1,73 m², faktor korekcije je 1,73 / tjelesne površine; korigirani rezultati GFRa zatim su izraženi kao mL / min / 1,73 m².

Normalna GFR u mladih zdravih odraslih osoba iznosi oko 120 do 130 ml / min / 1,73 m² i opada s dobi od približno 75 ml / min / 1,73 m² u dobi od 70 godina. Kronična bolest bubrega je definirana s GFR < 60 mL / min / 1,73 m² kroz > 3 mj. Standard za mjerenje GFR je klirens inulina. Inulin se ne apsorbira, niti izlučuje bubrežnim tubulima i stoga je idealan marker za procjenu funkcije bubrega. Međutim, njegovo mjerenje je nepraktično i zato se uglavnom koristi u istraživanjima.

Klirens kreatinina

Kreatinin se proizvodi konstantnom brzinom metabolizmom mišića i slobodno filtrira kroz glomerule i izlučuju renalnim tubulima. Obzirom da se kreatinin izlučuje tubulima, klirens kreatinina (CrCL) precjenjuje GFR za oko 10 do 20% u osoba s normalnom funkcijom bubrega i do 50% u bolesnika s uznapredovalim zatajenjem bubrega; stoga se upotreba CrCL za procjenu GFR ne preporučuje u bolesnika s kroničnom bolesti bubrega.

Vremenski određenim skupljanjem mokraće (obično 24h), CrCl se izračunava po formuli: CrCl = UCr × Uvol / SCr

gdje je UCr kreatinin u urinu u mg / ml, UVol je volumen urina u mL / min od prikupljenog (1440 min za punu 24 h skupljanje) i PCr je kreatinin u plazmi u mg / ml.

Procjena klirens kreatinina

Obzirom da serumski kreatinin sama po sebi nije dostatan za procjenu funkcije bubrega, nekoliko formula postoji za procjenu CrCL pomoću kreatinina u serumu i drugih čimbenika.

Cockcroft i Gault formula se može koristiti za procjenu CrCL. Ona koristi dob, tjelesnu težinu, te razinu serumskog kreatinina. Ona se temelji na pretpostavci da je dnevna proizvodnja kreatinina 28 mg / kg / dan s padom od 0,2 mg / god starosti.

Modificiranje prehrane u bolestima bubrega (MDRD) formula iz studije (4-faktora formula) također se može koristiti, ali to zahtijeva kalkulator ili računalo:

Formula Kronična bubrežna bolest- Epidemiološka suradnja (CKD-EPI) ima nižu osjetljivost, ali veću specifičnost za detekciju GFR manju od 60 ml / min za 1,73 m², a može biti korisna u procjeni bolesnika s normalnom ili gotovo normalnom funkcim bubrega. Poput Cockcroft i Gault i MDRD jednadžbi, ona se također temelji na razini kreatinina u serumu.

gdje S_Cr je serumski kreatinin u mg / dL, kapa (κ) 0,7 za žene i 0,9 za muškarce, α je -0,329 za žene, -0,411 za muškarce, min označava najmanji S_Cr / k ili 1, a max označava maksimum S_Cr / Κ ili 1.

Kalkulator dostupan u National Kidney Foundation.