Inkontinencija mokraće u djece

    Autor: Teodoro Ernesto Figueroa, MD
    Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
    Prijevod: dr. sc. Slaven Abdovic, dr. med.

    Urinarna inkontinencija definira se kao nehotični bijeg mokraće ≥ 2x/mj. tijekom dana ili noći. Predložena je revidirana terminologija ovisno o vremenu kad se inkontinencija desila (vidi Međunarodno društvo za inkontinenciju web site):

    • Za urinarnu inkontinenciju tijekom dana: dnevna inkontinencija (ili dnevni bijegovi mokraće)

    • Za urinarnu inkontinenciju tijekom noći: enureza (ili noćno mokrenje)

    Dnevna inkontinencija (dnevni bijegovi mokraće) obično se ne dijagnosticira do dobi od 5 ili 6 godina. Noćna inkontinencija (noćno mokrenje ili mokrenje u krevet) obično se ne dijagnosticira do dobi od 7 godina. Prije tog vremena, enureze se obično nazivaju noćna bijegovi mokraće (1). Ova ograničenja dobi temelje se na djeci urednog psihomotornog razvoja i nisu primjenjiva u djece s usporenim razvojem. Noćna i dnevna inkontinencija su simptomi, a ne dijagnoze, i zahtjevaju dijagnostičku obradu radi utvrđivanja uzroka.

    Dob u kojoj djeca postignu kontinenciju mokraće varira, ali > 90% su kontinentna tijekom dana u dobi od 5 godina. Za noćnu kontinenciju je potrebno dulje kako bi se uspostavila. Enureza pogađa 30% djece u dobi od 4 god., 10% djece u dobi od 6 god., 3% u dobi od 12 god. i 1% u dobi od 18 god. Oko 0,5% odraslih osoba i dalje ima epizodne noćnih bijegova mokraće. Enureza je češća kod dječaka i ukoliko postoji pozitivna obiteljska anamneza (1).

    U primarnoj enureze djeca nikada nisu postigli kontinenciju mokraće svaku noć ≥ 6 mj. u kontinuitetu. U sekundarnoj enurezi djeca su razvili inkontinencije nakon razdoblja od najmanje 6 mj. kontinencije mokraće. Organski uzrok je vjerojatniji u sekundarnoj enurezi. Čak i kada ne postoji organski uzrok, odgovarajući tretman i roditeljski odgoj su bitni zbog fizičkog i psihičkog utjecaja bijegova mokraće na dijete (2).

    Urinarna inkontinencija u odraslih

    Literatura

    • 1. Wright, AJ: Epidemiologija inkontinencije u djetinjstvu. U Pedijatrijska inkontinencija, evaluacija i kliničko liječenje, uređivali Franco I, Austin P, Bauer S, von Gontard A, Homsy I. Chichester, John Wiley & Sons Ltd., 2015, str. 37–60.

    • 2. Horowitz M, Misseri R: Dnevne i noćne enureze. In Clinical Pediatric Urology, ed. 5, uredio Docimo S, Canning D, Khoury A. London, Martin Dunitz Ltd., 2007, str. 819–840.

    • 3. Austin PF, Vricella GJ: Funkcionalni poremećaji donjeg mokraćnog sustava u djece. In Campbell-Walsh Urology, ed. 11, uredio Wein A, Kavoussi L, Partin A, Peters C. Philadelphia, Elsevier, 2016, str. 3297–3316.

    Patofiziologija

    Funkcija mjehura ima faze pohrane i mokrenja. Abnormalnosti u bilo kojoj fazi mogu izazvati primarnu ili sekundarnu enurezu.

    U fazi pohrane, mjehur djeluje kao rezervoar za urin. Na kapacitet pohrane utječe veličina i rastezljivost mjehura. Kapacitet pohrane se povećava kako djeca rastu. Rastezljivost se može smanjiti zbog ponovljenih infekcija ili uslijed opstrukcije izlaznog trakta mjehura, posljedično hipertrofiji mišića mjehura.

    U fazi pražnjenja, kontrakcija mjehura sinkronizira se s otvaranjem vrata mjehura i relaksacijom vanjskog mokraćnog sfinktera. Ako postoji disfunkcija u sinkronoj koordinaciji mokrenja može se dogoditi enureza. Postoji više razloga za disfunkcije. Jedan primjer je nadražaj mjehura, što može dovesti do nekoordinirane kontrakcije mjehura i asinkronije sekvence mokrenja što rezultira enurezom. Iritacija mjehura može nastati zbog infekciej mokraćnog sustava ili od bilo čega što pritišće na mjehur (npr. dilatirani rektum kod zatvora).

    Etiologija

    Uzroci se razlikuju od onih u odraslih. Iako su neke abnormalnosti uzrokuju i dnevne i noćne tegobe, tipično, etiologija varira ovisno o tome je li prisutna enureza ili dnevna inkontinencija te radi li se o primarnoj ili sekundarnoj enurezi. Većina primarnih inkontinencija je noćna te su bez organskog poremećaja. Enureza se može podijeliti u monosimptomatsku (pojavljuje samo u snu) i nemonosimptomatsku (druge abnormalnosti su prisutni, kao što su dnevna inkontinencija te drugi simptomi poremećaja fukcije pohrane ili pražnjenja mjehura).

    Noćna inkontinencija

    Organski poremećaji čine oko 30% slučajeva, a češći su u nemonosimptomatskoj enurezi. Preostala većina slučajeva su nejasne etiologije, ali se smatra da su zbog kombinacije faktora, uključujući:

    • Kašnjenje sazrijevanja

    • Nedovršeni toaletni trening

    • Funkcionalno mali kapacitet mjehura (mokraćni mjehur nije zapravo mali, ali se kontrahira prije nego što je potpuno pun)

    • Povećani volumen noćne proizvodnje mokraće

    • Teškoće u poremećajima spavanja

    • Obiteljska anamneza (ako je jedan roditelj imao noćne enureze, postoji 30% šanse potomci će ga imati, čime se povećava na 70%, ako su pod utjecajem oba roditelja)

    Čimbenici koji doprinose organskim uzrocima enureze su:
    Neki čimbenici koji doprinose nastanku enureze

    UZROK

    KLINIČKI NALAZ

    DIJAGNOSTIČKI PRISTUP

    Opstipacija

    Stolica je neredovita i poput brabonjaka

    Enkopreza

    Nelagoda u trbuhu

    Pozitivna anamneza prehrane koja uzrokuje zatvor (npr. prekomjerni unos mlijeka i mliječnih proizvoda, malo voća i povrća)

    Klinička evaluacija (uključujući dnevnik stolice)

    Ponekad RTG abdomena

    Povećana proizvodnja mokraće, iz bilo kojeg razloga (npr, šećerna bolest, dijabetes insipidus, prekomjerni unos vode, homozigoti ili heterozigoti na bolest srpastih stanica)

    Ovisno o uzroku

    Za diabetes mellitus, serumska glukoza

    Za dijabetes insipidus, osmolalnost seruma i mokraće

    Za bolest srpastih stanica, probirni test

    Kašnjenje u sazrijevanju

    Nema dnevne inkontinencije

    Češće kod dječaka i spavalica

    Moguća je pozitivna obiteljska anamneza enureze

    Klinička procjena

    Apneja za vrijeme spavanja

    Povijest hrkanje s pauzama disanja koje su praćene glasnim šmrkanjem

    Pretjerana dnevna pospanost

    Povećani krajnici

    Polisomnografija

    Spinalni disrafizam (npr, spina bifida, suspregnuta kralježnička moždina, okultni spinalni disrafizam), koji dovodi do retencije urina

    Očiti defekti kralježaka, meningokela, lumbosakralna rupica ili busen dlaka, slabost donjih ekstremiteta, smanjen osjećaj na donjim ekstremitetima

    Odsustvo Ahilovog i refleksa kremastera

    Lumbosakralni RTG

    MRI kralješnice kod izostanka lokalnog nalaza

    Stres

    Školski problemi, socijalna izolacija i teškoće, obiteljski stres (npr, razvod, odvajanje)

    Klinička evaluacija (uključujući dnevnik mokrenja)

    Infekcija mokraćnih putova

    Dizurija, hematurija, učestalo mokrenja, hitnost

    Povišena temperatura

    Bolovi u trbuhu

    Biokemijska analiza urina

    Urinokultura

    Kod pacijenata s pijelonefritisom uzv bubrega i urotrakta te cistouretrografija

    Dnevna inkontinencija

    Česti uzroci dnevne inkontinencije mokraće su:
    Neki organski uzroci su dnevne enureze

    UZROK

    sugestivne Nalazi

    DIJAGNOSTIČKI PRISTUP

    * Stres je uzrok prije svega kada je inkontinencija akutna.

    MCUG = mikcijska cistouretrografija; VUR = vezikoureteralni refluks.

    Opstipacija

    Stolica je neredovita i poput brabonjaka

    Ponekad enkopreza, nelagoda u trbuhu

    Pozitivna anamneza prehrane koja uzrokuje zatvor (npr. prekomjerni unos mlijeka i mliječnih proizvoda, malo voća i povrća)

    Klinička evaluacija (uključujući dnevnik stolice)

    Ponekad RTG abdomena

    Disfunkcionalno mokrenje uslijed izostanka koordinacije mišića detruzora i sfinktera uretre bez neurološkog uzroka

    Često prisutna enkopreza, VUR i infekcija mokraćnih putova

    Moguća enureza i dnevna inkontinencija

    Urodinamika pokazuje disinergiju muskulature donjeg urotrakta

    Mikciometrija (uroflow)

    Ponekad MCUG

    Inkontinencija smijanja

    Bijegovi mokraće tijekom smijeha, gotovo isključivo kod djevojčica

    U drugim okolnostima sasvim normalno mokrenje

    Klinička procjena

    Povećano izlučivanje urina, zbog bilo kojeg razloga (npr, šećerna bolest, dijabetes insipidus, prekomjerni unos vode, bolest srpastih stanica ili svojstvo)

    Ovisno o uzroku

    Za diabetes mellitus, serumska glukoza

    Za dijabetes insipidus, osmolalnost seruma i mokraće

    Za bolest srpastih stanica, probirni test

    Odgoda mokrenja s preljevnom inkontinencijom

    Dijete čeka zadnji tren da bi mokrilo

    Često u predškolske djece koja su udubljena u igru

    Dobra anamneza

    Dnevnik mokrenja

    Neurogeni mjehur zbog spinalnog disrafizma (npr, spina bifida, suspregnuta kralježnička moždina, ojultni spinalni disrafizam) ili defekta živčanog sustava

    Očiti defekti kralježaka, meningokela, lumbosakralna rupica ili busen dlaka, slabost donjih ekstremiteta, smanjen osjećaj na donjim ekstremitetima

    Lumbosakralni RTG

    MRI kralješnice kod izostanka lokalnog nalaza

    Ultrazvuk bubrega i mjehura

    Urodinamika

    Prekomjerno aktivni mokraćni mjehur

    Hitsnot (ključna za dijagnozu), učestalo mokrenje i nokturija su uobičajeni

    Ponekad koriste za manevre zadržavanja mokraće (npr. čučenje ili Vincent Curtsyjev znak)

    Anamneza u skladu sa simptomima prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura

    U obzir dolazi dnevnik mokrenja, urodinamika i mikciometrija

    Spolno zlostavljanje

    Problemi sa spavanjem, školski problemi (npr. delikvencija, loše ocjene)

    Zavođenje, depresija, neobično zanimanje ili izbjegavanje svega seksualnog, za dob neprimjereno poznavanje seksualnih tema

    Evaluacija od strane stručnjaka za spolno zlostavljanje

    Stres*

    Školski problemi, socijalna izolacija i teškoće, obiteljski stres (npr, razvod, odvajanje)

    Klinička procjena

    Strukturna abnormalnost (npr. ektopično ušće mokraćovoda, valvula stražnje uretre)

    Nikad nije u djeteta postignuta potpuna dnevna kontinencija mokraće

    Dnevna i noćna inkontinencija u djevojčica, anamneza normalnog mokrenja uz stalno mokre gaćice, vaginalni iscjedak

    Moguća povijest infekcije mokraćnih putova, pozitivna anamneza na druge abnormalnosti mokraćnog sustava

    Ultrazvuk bubrega

    Scintigrafija bubrega ili IV urografija

    CT abdomena i zdjelice ili MRI urografija

    Infekcija mokraćnih putova

    Dizurija, hematurija, učestalo mokrenja, hitnost

    Povišena temperatura

    Bolovi u trbuhu

    Biokemijska analiza mokraće

    Urinokultura

    U bolesnika s pijelonefritisom, ultrazvuk i MCUG

    Vaginalni refluks (uretrovaginal refluks ili vaginalno mokrenje) neovisno o uzroku (uključujući i adheziju labija)

    Kapanje mokraće kod stajanja nakon mokrenja

    Klinička procjena, uključujući poboljšanje s uputom o pravilnom položaju kod mokrenja kako bi se izbjeglo zadržavanje mokraće u rodnici (npr. sjedenje unatrag na WC-u ili raširene noge)

    Procjena

    Procjena uvijek treba uključiti evaluaciju opstipacije (što može biti rizični čimbenik za enurezu i dnevnu inkontinenciju urina).

    Anamneza:

    Sadašnja bolest ispituje detalje o nastaknu simptoma (tj. primarna naspram sekundarna), okolnostima javljanja simptoma (npr, noću, danju, neposredno nakon mokrenja) i jesu li simptomi kontinuirani (tj. kontinuirana inkontinencija urina) ili intermitentni. Vođenje dnevnik mokrenja, koje uključuje vrijeme, učestalost i volumen mokrenja, može biti korisno. Važni pridruženi simptomi su polidipsija, dizurija, hitnost, učestalost mokrenja, kapanje mokraće i naprezanje. Pozicija tijekom mokrenja i jačina mlaza mokrenja se trebaju zabilježiti. Kako bi spriječili bijeg mokraće, djeca mogu zauzimati manevre zadržavanja, poput križanja nogu ili čučenja (ponekad s rukom ili petom pritisnutom na međicu). U neke djece, manevri zadržavanja mogu povećati rizik od infekcije mokraćnih putova. Slično kao i za dnevnik mokrenja, dnevnik stolice može poslužiti u dijagnosticiranju opstipacije.

    Pregled organskih sustava treba tražiti simptome koji ukazuju na uzrok, uključujući učestalost i konzistenciju stolice (opstipacija), povišena tjelesna temperatura, bolovi u trbuhu, dizurija i hematurija (infekcija mokraćnih putova), perianalni svrbež i vaginitis (parazitske infestacije), poliurija i polidipsija (dijabetes insipidus ili dijabetes melitus), hrkanje ili pauze disanja tijekom sna (apneja za vrijeme spavanja). Djeca trebaju biti obraditi na moguće spolno zlostavljanje, koje, iako je rijetkom, je prevažno da bi promaklo.

    Dosadašnje bolesti trebaju prikazati moguće poznate uzroke, koji uključuju perinatalne događaje ili prirođene mane (npr. spina bifida), neurološke poremećaje, bolesti bubrega, kao i povijest infekcije mokraćnih putova. Bilo koje trenutne ili prethodne tretmane za inkontinenciju, kao i načine na koji su se primjenjivali, te listu trenutnih lijekova je potrebno zabilježiti.

    Povijest prishomotornog razvoja treba zabilježiti zaostalosti u razvoju ili druge razvojne poremećaje vezane za poremećaj mokrenja (npr. deficit pozornosti / hiperaktivnost koji povećava vjerojatnost nastanka inkontinencije).

    Obiteljska anamneza treba napomenuti prisutnost enureze i bilo kojeg drugog urološkog poremećaja u obitelji.

    Socijalna anamneza treba napomenuti bilo koji stresni čimbenik koji se dogodio u vrijeme nastanka tegoba, poput poteškoća u školi, s prijateljima ili kod kuće. Iako inkontinencija nije psihički poremećaj, kratak period bijegova mokraće može se pojaviti tijekom stresa.

    Kliničari trebali pitati o utjecaju inkontinencije na dijete budući da isti utječe na odluku o načinu liječenja.

    Fizikalni pregled:

    Ispitivanje počinje s pregledom vitalnih znakova za povišenu tjelesnu temperaturu (infekcija mokraćnih putova), gubitak na tjelesnoj masi (dijabetes) i hipertenziju (bubrežni poremećaj). Ispitivanje glave i vrata trebaju imati na umu uvećanih krajnika, disanje na usta ili usporeni rast (apneja za vrijeme spavanja). Pregled abdomena treba imati na umu bilo kakve mase koje mogu odgovarati stolici ili punom mjehuru.

    U djevojčica, genitalnim pregledom treba opisati adhezije labija, ožiljkivanje ili lezije sumnjive na spolno zlostavljanje. Ektopini otvor mokraćne cijevi često je teško vidjeti, ali ga treba tražiti. Kod dječaka, ispitivanje treba provjeriti iritaciju meatusa mokraćne cijevi ili bilo koje promjena na glansa ili oko rektuma. U oba spola, perianalne ekskorijacije mogu ukazati na infestaciju crijevnim glistama.

    Kralježnicu bi trebalo pregledati na defekte vezane uz rascjep neuralne cijevi (npr. duboka sakralna rupica, pojačana sakralna dlakavost). Kompletna neurološka procjena je ključna i treba posebno ciljano ispitati snagu donjih ekstremiteta, osjete i duboke tetivne reflekse, sakralne reflekse i u dječaka refleks kremastera radi otkrivanja mogućeg spinalnog disrafizma. Digitorektalni pregled može biti korisan kod otkrivanja opstipacije ili smanjenog tonusa analnog sfinktera.

    Upozoravajući znakovi

    Nalazi od posebne važnosti su:

    • Znakovi i sumnja na spolno zlostavljanje

    • Pretjerana žeđ, poliurija te gubitak tjelesne mase

    • Dugotrajna primarna dnevna inkontinencija (> 6 g. starosti)

    • Bilo koji neurološki znak, posebno na donjim ekstremitetima

    • Fizikalni znakovi neurološkog oštećenja

    Interpretacija nalaza

    Obično, primarna enureza javlja se u djece s urednom anamnezom i kliničkim statusom te vjerojatno predstavlja kašnjenje u sazrijevanju. Mali postotak djece ima medicinski poremećaj kojeg se može liječiti na kojeg rezultati dijagnostičke obrade mogu ukazati (vidi tablicu).

    Za djecu koja se dijagnostički obrađuju zbog enureze, važno je utvrditi jesu li prisutni dnevni simptomi hitnosti, učestalog mokrenja, inkontinencije i manevri zadržavanja. Djeca s tim simptomima imaju nemonosimptomatsku enurezu i liječenje je potrebno usmjeriti na kontrolu dnevnih simptoma.

    Kod dnevne inkontinencije, na disfunkcijsko mokrenje ukazuje intermitentna inkontinencija kojoj prethodi hitnost i / ili anamneza zaigranosti, tj. usredotočenosti na igru. Inkontinencija nakon mokrenja (zbog nepotpunog pražnjenja mjehura) može biti nabedena u anamnezi.

    Inkontinencija uzrokovana infekcijsom mokraćnih putova je ponajprije prolazna epizoda koja može biti praćena tipičnim simptomima (npr. hitnost, učestalo mokrenje, bol kod mokrenja), međutim, ostali uzroci inkontinencije mogu i dovesti do sekundarne infekcije mokraćnih putova.

    Zatvor treba uzeti u obzir u nedostatku drugih nalaza u djece koja imaju tvrde stolice i poteškoće s velikom nuždom (a ponekad i palpabilnu stolici pri kliničkom pregledu).

    Apneju za vrijeme spavanja treba uzeti u diferencijalnoj dijagnozi uzroka kod anamneze prekomjerne dnevne pospanosti i poremećenog sna, a roditelji mogu navesti podatak o hrkanju i pauzama u disanju.

    Rektali svrbež (osobito noću), vaginitis, uretritis ili kombinacija navedenog može biti pokazatelj crijevnih glista.

    Pretjerana žeđ, dnevne i noćne inkontinencije te gubitak tjelesne mase ukazuju na mogući organski uzrok (npr, šećerna bolest).

    Stres ili seksualno zlostavljanje može biti teško utvrditi, ali treba ih uzeti u obzir. Seksualno zlostavljanje je neuobičajeni uzrok, ali je previše važno da bi ga propustili.

    Testiranje

    Dijagnoza je najčešće jasna iz anamneze i kliničkog pregleda. Obično je potrebna pretraga mokraće i urinokultura. Detaljnije testiranje je korisno uglavnom kada anamneza, fizikalni pregled ili oboje ukazuju na organski uzrok (vidi tablicu i vidi tablicu). Ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura često se učini kako bi potvrdili da je anatomija mokraćnog sustava normalna. Mikciometrija može pokazati staccato obrazac mokrenja ukoliko je riječ o disfunkcijskom mokrenju.

    Liječenje

    Najvažniji dio liječenja je obrazovanje obitelji o mogućim uzrocima i kliničkom tijeku inkontinencije. Obrazovanje pomaže smanjiti negativan psihološki utjecaj bijegova mokraće i rezultira s boljim pridržavanjem uputa kod liječenja.

    Liječenje urinarne inkontinencije treba usmjeriti prema uzroku koji je identificiran, međutim, često se uzrok ne nađe. U takvim slučajevima, slijedeći tretmani mogu biti korisni.

    Noćna inkontinencija (enureza)

    Najučinkovitija dugoročna strategija je alarm apart. Iako zahtjeva intenzivan angažman, stopa uspjeha može biti i do 70% kad su djeca motivirana okončati enurezu, a roditelji su u mogućnosti pridržavati se uputa i liječenja. Kako bi se ostvario potpuni uspjeh, liječenje može potrajati i do 4 mj. Alarm se aktivira kod bijega mokraće. Iako djeca u početku i dalje imaju epizode bijegova, s vremenom se nauče povezivati osjećaj punog mjehura s alarmom, a zatim i probuditi se prije nego što se enureza dogodi. Ti alarmi su dostupne on-line bez recepta. Alarm ne bi trebao biti korišten od strane djece s nemonosimptomatskom enurezom ili kod djece sa smanjenim kapacitetom mjehura (što je dokazano dnevnikom mokrenja). Tu djecu treba liječiti isto kao djecu s dnevnom inkontinencijom. Bitno je izbjegavati kažnjavanje jer to potkopava liječenje i samo može dovesti do lošijeg samopoštovanja.

    Lijekovi kao što su dezmopresin (DDAVP) i imipramin (vidi tablicu) mogu smanjiti epizode enureze. Međutim, rezultati nisu postojani u većine pacijenata kada je tretman zaustavljen, na što roditelji i djeca trebaju biti upozoreni kako bi se smanjilo razočarenje. DDAVP je poželjnije primjeniti u usporedbi s imipraminom koji nosi rizik nagle smrti, što je rijetka nuspojava.

    Dnevna inkontinencija

    Primarno je potrebno liječiti opstipaciju ukoliko je prisutna. Podaci iz dnevnika mokrenja mogu pomoći identificirati djecu sa smanjenim kapacitetom mjehura, s učestalim mokrenjem i hitnost te smanjenim brojem mokrenja, što može pratiti dnevnu inkontinenciju.

    Opće mjere mogu uključivati:

    Kod adhezije labija, također se može lokalno upotrijebiti konjugirani estrogen ili triamcinolon 0,5%.

    Terapija lijekovima (vidi tablicu) je ponekad korisna, ali se tipično ne primjenjuje kao prva linija liječenja. Antikolinergici (oksibutinin i tolterodin) mogu imati koristi u bolesnika s dnevnom inkontinencijom disfunkcije mokrenja kada bihevioralna terapija i terapija povratnom spregom (biofeedback) ne pokažu uspjeh. Lijekovi za enurezu mogu biti korisni u smanjenju noćnih bijegova, a ponekad su korisni za poticanje suhoću tijekom noćnih aktivnosti kao npr. kada dijete prespava kod prijatelja.

    Noviji antikolinergici (npr. solifenacin i darifenacin) koji se daju za prekomjerno aktivni mokraćni mjehur u odraslih su pokazali učinkovitost u djece. Slično tome, beta3-receptor agonist mirabegron je korišten u djece za liječenje simptoma urinarne inkontinencije zbog prekomjerne aktivnosti etruzora koji je refraktoran na antiholinergike.

    Lijekovi koji se koriste za enureza u djece *

    Lijek

    Doziranje

    Neke nuspojave

    * Ti se lijekovi najčešće se koristi kao druga linija terapije. Prvo liječiti uzrok i uključiti u biofeedback.

    †Postoje izvještaji iznenadne smrti nepoznatog podrijetla. Ovaj lijek je sada rijetko koristi.

    ‡EKG treba učiniti da se identificira produljenje QT i / ili QTc intervala kod kojih je kontraindicirana primjena imipramina.

    Dnevna inkotninencija (prekomjerno aktivni mokraćni mjehur)

    Oksibutinin

    Za djecu >5 god, 5 mg PO 2x/dan, može se povećati do 5 mg PO 3x/dan

    Produljeno oslobađanje: za djecu > 6 godina, 5 mg 1x/dan, povećati prema toleriranju lijeka za 5 mg/dan do maksimuma od 15 mg/dan

    Zbunjenost, vrtoglavica, povišena temperatura, crvenilo lica, zatvor, suha usta

    Tolterodin

    Za djecu> 5 god, 1 mg PO 2x/dan

    Djeca koja mogu progutati pilule: kapsula s produljenim otpuštanjem 2 mg do 4 mg 1x/dan

    Zatvor, crvenilo lica, suha usta

    noćna inkontinencija

    Desmopressin (DDAVP)

    Za djecu ≥ 6 godina, na početku 0,2 mg PO 1x/dan, 1 sat prije spavanja, povećati po potrebi do maksimalno 0,6 mg 1x/dan

    Intranazalni DDAVP više se ne preporučaje zbog rizika od hipoosmolarne hiponatrijemije

    Imipramin

    Za djecu 6-8 god, 25 mg PO 1x/dan navečer)

    Za djecu > 8 god, 50 mg PO 1x/dan navečer

    Rijetko, smrt†

    Moguća nervoza, promjene osobnosti, poremećen san, srčane aritmije‡

    Literatura

    • 1. Rae A, Renson, C: Biofeedback u liječenju poremećaja funkcionalne pražnjenja. U Pedijatrijska inkontinencija, evaluacija i kliničko liječenje, uređivali Franco I, Austin P, Bauer S, von Gontard A, Homsy I. Chichester, John Wiley & Sons Ltd., 2015, str. 145–152.

    Ključne točke

    • Primarna inkontinencija mokraće najčešće se očituje kao enureza.

    • Opstipacija se treba smatrati uzrokom inkotinencije.

    • Većina enureza nestaje sa sazrijevanjem (15% pacijenta godišnje prestanu mokriti u krevet noću bez liječeničke intervencije), ali barem 0,5% odraslih osoba ima epizode noćni bijegova mokraće.

    • Organski uzroci inkontinencije su rijetki, ali treba ih uzeti u obzir.

    • Alarm aparat je najučinkovitiji tretman za enurezu.

    • Ostali tretmani uključuju intervencije u ponašanju, a ponekad i lijekove.

    • Edukacija roditelja je bitna za povoljan klinički ishod i dobrobit djeteta.

    Više informacija

    • The International Incontinence Society (ICS)

    Politika privatnosti