Vaskularna demencija je karakterizirana akutnim ili kroničnim kognitivnim propadanjem zbog difuznog ili fokalnog moždanog infarkta koji je najčešće povezan s cerebrovaskularnom bolešću.

Vidi također: Pregled poglavlja 'Delirij i demencija i Demencija

Demencija je kronično, globalno, obično ireverzibilno propadanje kognicije.

Vaskularna demencija je 2. najčešći uzrok demencije kod starijih osoba. Učestalija je kod muškaraca i obično započinje poslije 70. godine života. Nastaje mnogo češće kod osoba koje imaju vaskularne čimbenike rizika (npr. hipertenziju, šećernu bolest, hiperlipidemiju, pušenje) i kod onih koji su imali nekoliko moždanih udara. Mnoge osobe imaju istodobno vaskularnu demenciju i Alzheimerovu bolest.

Demenciju treba razlikovati od delirija, iako je kognicija poremećena u oba poremećaja. Razlikovanje olakšava sljedeće:

• Demencija zahvaća prvenstveno pamćenje, obično je uzrokovana anatomskim promjenama u mozgu, ima sporiji početak i obično je ireverzibilna.

• Delirij zahvaća prvenstveno pažnju, obično je uzrokovan akutnom bolešću ili toksičnošću lijeka (katkad životno ugrožavajućom), a često je reverzibilan.

Neke druge specifične karakteristike pomažu kod razlikovanja tih dvaju poremećaja ( vidi: Razlike između delirija i demencije*).

Vaskularna demencija nastaje kad mnogostruki mali moždani infarkti (ili katkad krvarenja) uzrokuju dovoljan neuronalni ili aksonalni gubitak da oštete moždanu funkciju.

Vaskularna demencija uključuje sljedeće:

• Višestruki lakunarni infarkti: zahvaćene su male krvne žile. Mnogostruki lakunarni infarkti pojavljuju se u bijeloj i sivoj tvari duboko u moždanim hemisferama.

• Multiinfarktna demencija: zahvaćene su srednje velike krvne žile.

• Strateška infarktna demencija: jedan infarkt dogodi se u nekom ključnom području mozga (npr. angularni girus, talamus).

• Binswangerova demencija (subkortikalna arteriosklerotska encefalopatija) je rijetki oblik demencije malih krvnih žila povezan s teškom, loše reguliranom hipertenzijom i sistemnom vaskularnom bolešću. To uzrokuje difuzni i nepravilni gubitak aksona i mijelina s raširenom gliozom, smrt tkiva zbog infarkta, ili gubitak opskrbe krvi u bijeloj tvari mozga.

Simptomi i znakovi vaskularne demencije su slični onima u drugim demencijama (npr. gubitak pamćenja, poremećaj izvršnih funkcija, otežano započinjanje radnji i zadataka, usporeno razmišljanje, promjene osobnosti i raspoloženja, deficiti jezika). Međutim, u usporedbi s Alzheimerovom bolešću, vaskularna demencija češće uzrokuje gubitak pamćenja kasnije, a zahvaća izvršne funkcije ranije. Također, simptomi mogu varirati ovisno o lokalizaciji infarkta.

Za razliku od drugih demencija, multiinfarktna demencija napreduje diskretnim koracima; svaku epizodu prati i intelektualno propadanje, nakon čega slijedi umjeren oporavak. Subkortikalna vaskularna demencija uzrokovana ishemijskim oštećenjem malih žila (što uključuje višestruke lakunarne infarkte i Binswangerovu demenciju) uzrokuje male, rastuće deficite; stoga se propadanje doima postupnim.

Kako bolest napreduje, često se razvijaju žarišni neurološki deficiti:

• pojačani duboki tetivni refleksi

• ekstenzorni plantarni odgovor

• abnormalnosti hoda

• slabost ekstremiteta

• hemiplegija

• pseudobulbarna paraliza s patološkim smijehom i plačem

• ostali znakovi ekstrapiramidne disfunkcije

• afazije

Kognitivni gubitak može biti fokalan. Primjerice, kratkoročno pamćenje može biti manje zahvaćeno nego u drugih demencija. Budući da deficit može biti fokalan, pacijenti mogu zadržati više aspekata kognitivnih funkcija. Dakle, oni mogu biti svjesni svojih deficita i depresija može biti češća nego u drugim demencijama.

Postavljanje dijagnoze vaskularne demencije slična je onoj u drugim demencijama. Opća dijagnoza demencije zahtijeva sve od sljedećeg:

• Kognitivni ili bihevioralni (neuropsihijatrijski) simptomi ometaju sposobnost funkcioniranja na poslu ili izvođenja uobičajenih dnevnih aktivnosti.

• Ovi simptomi predstavljaju pad u usporedbi s prethodnim razinama funkcioniranja.

• Ovi simptomi ne mogu se objasniti delirijem ili velikim psihijatrijskim poremećajem.

Procjena kognitivnih funkcija uključuje uzimanje anamneze od pacijenta i od osobe koja poznaje pacijenta te procjenu kognitivnog statusa uz krevet bolesnika ili, ukoliko je testiranje uz krevet bolesnika inkonkluzivno, formalno neuropsihologijsko testiranje.

Razlikovanje vaskularne demencije od drugih demencija temelji se na kliničkoj procjeni. Čimbenici koji ukazuju na vaskularnu demenciju (ili Alzheimerovu bolest s cerebrovaskularnom bolešću) uključuju sljedeće:

• dokazi o infarktima mozga

• visok rezultat u Hachinskijevoj ishemijskoj ljestvici

• klinička obilježja karakteristična za vaskularnu demenciju (npr. izrazita izvršna disfunkcija, blagi gubitak pamćenja ili bez gubitka pamćenja)

Potvrda vaskularne demencije zahtijeva anamnezu moždanog udara ili pokazatelje vaskularnog uzroka demencije detektiranom neuroslikovnim metodama. Ako su prisutni žarišni neurološki znakovi ili pokazatelji cerebrovaskularne bolesti, potrebno je provesti detaljnu procjenu moždanog udara.

CT i MR mogu prikazati:

• bilateralne višestruke infarkte u dominantnoj hemisferi i limbičkim strukturama

• višestruke lakunarne infarkte

• periventrikularne lezije bijele tvari koje se šire u duboku bijelu tvar

• kod Binswangerove demencije, leukoencefalopatiju u području centrum semiovale mozga blizu korteksa, često s multiplim lakunama koje zahvaćaju strukture duboko u sivoj tvari (npr. bazalnim ganglijima, talamičkim jezgrama).

Hachinskijeva ishemijska ljestvica se katkad koristi kako bi se bolje razlikovala vaskularna demencija od Alzheimerove bolesti vidi tablicu.

Potporne mjere su slične onima kod drugih vrsta demencije. Primjerice, okolina treba biti svijetla, vesela i poznata, trebala bi biti osmišljena na način da potiče orijentaciju (npr. postavljanje velikih satova i kalendara u prostoriju). Potrebno je provesti mjere za osiguranje sigurnosti pacijenta (npr. sustavi praćenja signala za pacijente koji lutaju).

Zabrinjavajući simptomi mogu se liječiti.

Zbrinjavanje vaskularnih čimbenika rizika (primjerice, hipertenzije, dijabetesa, hiperlipidemije) može usporiti napredovanje vaskularne demencije i pomoći u sprečavanju budućih moždanih udara koji bi mogli uzrokovati dodatno kognitivno oštećenje. Zbrinjavanje uključuje sljedeće:

• regulaciju krvnog tlaka

• terapiju za snižavanje kolesterola

• regulaciju glukoze u plazmi (90 do 150 mg / dL)

• prestanak pušenja

Lijekovi, kao što su inhibitori kolinesteraze i memantin, mogu biti korisni ukoliko je prisutna i Alzheimerova bolest. Inhibitori kolinesteraze mogu poboljšati kognitivnu funkciju. Memantin, NMDA (N-metil-d-aspartat) antagonist, može usporiti gubitak kognitivne funkcije u pacijenata s umjerenom do teškom demencijom, a može djelovati sinergistički s inhibitorom kolinesteraze.

Međutim, djelotvornost inhibitora kolinesteraze i memantina neuvjerljiva je u vaskularnoj demenciji. Ipak, razumno je pokušati s tim lijekovima, budući da stariji pacijenti s vaskularnom demencijom mogu imati i Alzheimerovu bolest.

• Vaskularna demencija može se manifestirati kao niz diskretnih epizoda (te se stoga može doimati kao postupno propadanje) ili kao jedna epizoda.

• Žarišni neurološki znakovi mogu pomoći u razlikovanju vaskularne demencije od drugih vrsta demencija.

• Potvrda da je demencija vaskularna temelji se na anamnezi moždanog udara ili neuroradiološkim nalazima koji upućuju na vaskularni uzrok.

• Potrebna je regulacija vaskularnih rizičnih čimbenika, a ako je prisutna i Alzheimerova bolest, liječenje s inhibitorima kolinesteraze i memantinom.